Gusinje i Plav

Referat podnijet naucnom skupu, odryanom jednodnevnom Radnom stolu “MULTIETNICKO OGLEDALO CRNE GORE III” u Podgorici dana 22. marta 2003. god, na temu: “Muslimalni – Bosnjaci, kako vam je ime”?

BOSNJACKI NAROD JE 1993. VRATIO SVOJE POVIJESNO IME
Neka je selam i mir za sve sudionike u ovoj raspravi.

. Dragi moji Bosnjaci, cijenjena gospodo, postovani prijatelji, ucesnici ovog visokog skupa.

Pozivam sve prisutne da fatihom ili minutom cutanja, na nacin kako se Vi molite, da se zamolimo za sve nevine zrtve koje pale u minulom ratu BiH, Bukovici, Sjeverinu, Strpcima, i drugim mjesima…

EL-FATIHA - Pristup Bismillahi rrahmani rrahim EL HAMDU LILLAHI RABBIL' ALEMIN ERRAHMANI RRAHIM MALIKI JEVMIDDIN IJJAKE NA'BUDU VE IJJAKE NESTE'IN IHDINE SSIRATAL MUSTEKIM SIRATALLEZINE EN'AMTE 'ALEJHIM GAJRIL MAGDUBI 'ALEJHIM VELE DDALIN -- Amin !

Neka je vjecni rahmet svim nevinim zrtvama koje su pale u minulom ratu, sa nadom da ce se definitivno svi ratni zlocinci naci pred licem pravde, kao i nadom da ce vlasti Srbije i Crne Gore definitivno iznijeti istinu o Strpcima...

Nadam se da je gostima ovog visokog skupa, a koji nisu pripadnici islama, jasna poruka Prve Kur'anske sure
EL-FATIHA ( Pristup ), koja u prevodu glasi:

Hvala Allahu Gospodaru svjetova Sveopćem Dobrocinitelju, Milostivom Gospodaru Sudnjeg dana Samo tebe obocavamo i samo od tebe pomoc trazimo Uputi nas na pravi put na put onih kojima si dao svoje blagodati a ne na put onih na koje si se rasrdio niti na put onih koji su zalutali -- Amin !

Obracam Vam se inspirisan samim pozivom ovom skupu u kojem se i navodi da je istorijska odgovornost ove generacije da konacno ukidaju tabue, stereotipe i predrasude o svom narodu, da skinu neznanje sa njegovog nasledja, i preuzmu odgovornost njegovog razvoja kao modernog evropskog naroda. Istomisljenik sam u iznesenoj konstataciji da je sastavni dio identiteta i nacionalno ime, a time i sastavni dio neotudjivih prava svake nacionalne zajednice i pojedinca da sebe imenuje.

Kao prilog ovoj raspravi odlucio sam se da iznesem nekoliko stavova i podsjetim na bitne cinjenice koje se odnose na najavljenu temu “ Bosnjacki narod je, 1993.godine, povratio svoje povijesno ime “. U tom kontekstu, moje izlaganje bice u skladu sa svojom profesijom. Dolazim iz dijela tehnicke inteligencije, te u tom smislu moja profesionalnost me obavezuje na preciznost i jasnocu stavova. Prema tome, s obzirom da se radi o znacajnoj temi koje se tice bosnjackog naroda, uvjerenja sam da, drustvenjaci, odnosno, oni pojedinci koji se bave prevashodno humanistickim znanostima, nisu ni po cemu privilegovani, vec je sve stvar savjeti. Nadam se da smo ovdje svi intelektualci i da imamo posebnu odgovornost za izrecenu rijec. Ta odgovornost se prevashodno tice u preciznom njegovanju nase bosnjacke autohtone svijesti, koja kao takva obezbjedjuje zajednicki identitet Bosnjaka.

Poznato je da nema individualne slobode bez postojanja relevantnih demokratskih nacionalnih prava. U tom smislu, stvaranje nacionalnih sloboda i uslova za nacionalno izvjasnjavanje je par-excellence gradjansko demokratsko pitanje. Tako na javnoj sceni cesto mozemo cuti da se negira nacionalna samobitnost Bosnjaka u Crnoj Gori. Rezim je cak, formirao neke institucije, ciji je zadatak da se stalno oglasavaju i da ignorisu i omolozavaju svaku bosnjacku inicijativu, kao i da lansiraju pseudo-teze o crnogorskoj etnogenizi Muslimana. Reagovanjem povodom teksta “Muslimani u Crnoj Gori nijesu Bosnjaci”, u dnevnom listu Publika prof.dr. Serbo Rastoder navodi cinjenicu tj. izvorno znacenje rijeci muslim, ana, m ( ar.pers ) , pripadnik islamske vjere - tur. musliman i pers. musliman, pers. plural od arapskog muslim; muslim, m (arapski) musliman - tur. muslim - ar. muslim "musliman" , part.akt. od islam "PREDATI SE BOGU". ( Abdulah ©akljic, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989, str. 477 ). Zar to nije samo vjerska odrednica?

Za rjesavanje buducih odnosa nove drzavne zajednice Crne Gore i Srbije, neophodno je dati prednost dijalogu i otvoriti diplomatski prostor za djelovanje Bosnjaka. Bosnjaci ce postovati i respektovati aktuelne vlasti u Crnoj Gori i Srbiji onoliko koliko ta vlast postuje i respektuje njih same. Poznato je da su Bosnjaci miran, lojalan i vrijedan narod na ovom prostoru da ne pripadaju remetalickim faktorima, vec traze osnovna ljudska prava i slobode koje su medjunarodnim aktima zagarantovana. Bosnjaci ne traze podjelu po regionalnom principu, vec teze jedinstvu, postuju svoj san i spremni su da preuzmu svoj dzak proslosti kako bi znali odrediti svoj pravi put prema buducnosti. Nas san je: da se ruzne slike vise ne ponove i nas je san da lijepi komsiluk na Balkanu bude sveta norma koja ce osigurati slobodu i napredak nasoj djeci. Naravno, nema vlastite srece u tudjoj nesreci (...). Muslimani na Balkanu nisu useljeni, vec autohtoni Evropljani. Na pocetku novog milenijuma, kada najveci dio covjecanstva nastoji da se povezuje u svojem opstem ljudskom zajednistvu i svojim posebnostima, mi zelimo da to bude prednost i nasih komsija sa kojima stoljecima dijelimo zajednicke prostore (...) Bosnjaci svijesni su svog polozaja u Evropi. Svjesni toga da sa svim evropskim narodima ravnopravno treba ucestovati u oblikovanju zajednicke buducnosti, jer razlike koje ne ugrozavaju zajednistvo jednog naroda nisu opasne, ali razlike koje dovode u pitanje bit zajednistva ili jedinstva naroda, prijetnja su njegovom opstanku.

Prema mom dubokom uvjerenju bitne znacajke izlozicu u nekoliko teza:

1. Bosnjaci su stari koliko i drugi narodi iz slovenske etnicke zajednice na Balkanu. Njihova bogumilska etnogeneza je rasvjetljena sa historijskog aspekta.

2. Sve do 1907.godine, u oficijelnoj upotrebi na Balkanu je bio nacionalni naziv Bosnjak i bosanski jezik. Nakon tog datuma, sve do 1993.godine, Bosnjaci su egzistirali pod raznim imenima, a najvise konfesionalnim “Muslimani”.

3. Nakon uvodjenja visepartijskog sistema na prostorima bivse Jugoslavije pokrenuta je inicijativa 1990.godine, da se povrati nacionalno ime Bosnjak. O ovoj temi, u Sarajevu, pod pokroviteljstvom Bosnjackog instituta iz Ciriha ( vl.Adil Zulfikarpasic ), odrzan je medjunarodni skup o bosnjackoj naciji.

4. Nakon agresije na BiH, septembra mjeseca 1993.godine, u Sarajevu je odrzan Svebosnjacki sabor na kojoj je jednoglasno prihvacena inicijativa dvojice visokih intelektualaca akademika dr. Muhameda Filipovica i knjizevnika rahmetli Alije Isakovica, da se povrati povijesno ime Bosnjak, a naziv musliman ostane u upotebi u domenu konfesionalne oznake ( tj. on koji je pripadnik Islama ), uz prisustvo oko 1000 vodecih intelektualaca, politickih drzavnika i uglednih gostiju. Ne znam da li je potrebno naglasavati i cinjenicu da su Bosnjastvo, kao narodnu, odnosno nacionalnu odrednicu uvazavali i neki nemuslimanski autori, poput Dositeja, koji je ,eksplicite, tvrdio da ce “Bosnjaci ostati Bosnjaci i bice ono sto su i njihovi stari bili”, zatim V. Karadzic, Jovan Cvijic, koji boraveci u plavo-gusunjskom kraju tokom 1906-1908, izmedju ostalog i pise:”Musimani Plava i Gusinja govore srpskim jezikom, sebe nazivaju Bosnjacima, a jezik kojim zbore zovu bosnjacki”, itd, a i drugi koji su se, uz isticanje njihove legitimnosti u smislu istorijskih i faktickih cinjenica, cak i identifikovali sa njom ( F. Jukic … )

5. Bosnjacke institucije u Sandzaku, Crne Gore, Srbije, Kosova i Makedonije, su na Medjunarodnom skupu “Bosnjastvo i Sandzak”, 01. i 02.marta 1996.godine, nakon Dejtonskog sporazuma, povratile su, tj. potvrdile su odluke Svebosnjackog kongresa u Sarajevu i time su svi Bosnjaci dobili pravo da sebe zovu imenom, to sto jeste Bosnjak. Ovoj inicijativi su se zapazeno suprostavili politicari iz Crne Gore i Srbije, jer su razbijali tendenciju denacionalizacije Bosnjaka. Time su im isle u prilog i djelovanje nekih grupa i pojedinaca, koje nas naziv nazivaju konfesionalnim imenom “muslimani”. Medjutim, prvi od saveznih politicara koji je naziv Bosnjak uzeo u javnu upotrebu, bio je V. Kostunica, poslednji predsjednik SRJ, i to tek pocetkom februara 2001.godine.

6. Imajuci u vidu, da vodim porijeklo iz Plava, a tamo su se ljudi oduvijek zvali Bosnjaci, sto su posebno, u svojim govorima naglasavali Isakovic, Begovic i Filipovic, smatram suvisnim da se u okviru ove teme ubjedjujemo. Mi smo Bosnjaci. Porijeklo me obavezuje na to. Rodjen u Niksicu, svoje skolovanje zavrsio u BiH, 1981.godine, diplomirajuci na elektro fakultatu, smjer elektronike u Banja Luci, a svoj radni vijek zapoceo u Niksicu i od 1984.godine nastavio u Baru, gdje se i sada nalazim, i sebe smatram kompetentnim za javno izjasnjavanje uz preciznost i jasnocu stavova.Tko to ne moze da bude ocigledno ima jedan jedini cilj – razbijanje jednog autohtonog naroda. Nacionalnog imana ”Musliman” vise nema ni u Sloveniji, ni u Hrvatskoj, Ni u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu, a ni u Makedoniji. Sve to nam daje za pravo i namece i obavezu, da se i mi u Crnoj Gori, jasno odredimo, prema ovom pitanju. Da na legalan i demokratski nacin povratimo naziv BOSNJAK za nas narod. Ako to mi ne uradimo, uradit ce neko drugi u ime nas, ali, kao i do sada, na nasu stetu, u cilju ostvarenja politickih ciljeva.

7. Nacionalni identitet nam nece niko pokloniti. To bi nam i bila losa usluga, jer onaj ko nesto poklanja u poziciji je da nam, kad on to procijeni, ima pravo to i oduzeti. Za to se treba izboriti argumentima, upornoscu, strpljenjem i tolerancijom.To mora biti centar okupljanja i jedinstvenog nastupanja intelektualaca iz ove strukture, sto, na zalost, u proslosti nije bilo u mjeri i u skladu sa realnim mogucnostima i potrebama nasega naroda. Ukoliko pojedinci i dalje budu davali prednost licnim interesima, ukoliko ne budemo jedinstveni u ocuvanju nacionalnog identiteta i u zahtjevima za dobijanje tj. vracanje imena Bosnjak, krivicu ne treba traziti kod drugih, nego u okviru sopstvenog nacionalnog korpusa. To treba shvatiti i kao pravo i kao obavezu, da sa puno ponosa, i bez icije stete, branimo svoj nacionalni identitet i trazimo ime, koje nam se osporavalo i osporava, a koje smo naslijedili od nasih predaka.

8. Ako se ovoj generaciji intelektualaca, pruzila sansa da na zakonit i demokratski nacin, bez icije stete isprave grjesku, koja je prema nasem narodu napravljena, prije tridesetak godina, dajuci nam, kao prelazno rjesenje ime Musliman, grijeh je to ne uraditi i ne povratiti staro i nase pravo ime BOSNJAK, i to bas sada, jer se drugim generacijama, u to sam potpuno siguran, vise nece ni pruziti. Vise nismo malodobni, a jos manje maloumni, da nas ubjedjuju, da je za nas bolje da smo ono sto oni misle, a ne ono sto mi osjecamo. Ubjedjuju nas, da su nas usrecili velikim “M” u pisanju nase nacionalne pripadnosti.. Na trenutak samo pomislih kako bi: Srbi, Hrvati, Crnogorci i drugi, bili presrecni, kada bi im neko kao oni nama, darovao veliko S, H, C pisuci nazive njihove nacionalne pripadnosti, a tu istu rijec, kao vjersku pripadnost, pocinjuci malim slovima. Sada, kada su stvoreni ili se stvaraju uslovi, za nase ucesce u opredjeljenju i izboru sopstvenog imena, mnogima to smeta. Svesni su oni da to nama pripada, znaju to vrlo dobro i otkud i zasto, ali im tesko pada kad to mi radimo, mimo njihove volje i saglasnosti. Mi njih ne pitamo otkuda Srbi, Hrvati i drugi u Crnoj Gori?! Znamo mi to, a i oni znaju da se ne mora neko roditi u Srbiji, Hrvatskoj ili Albaniji, da bi bio Srbin, Hrvat ili Albanac.

9. Na kraju iznenadjen sam da organizator nije imao hrabrosti, niti sluha da na ovaj skup pozove najvidjenije intelektualce iz Crne Gore i Sandzaka, koji su znacajno doprinijeli ocuvanju i promoviranju bosnjackog identiteta. Prije svega mislim na dr. Sefketa Krcica, dr. Sefera Medjedovica, akademika Jasara Redzepagica, knjizevnika Zaima Azemovica, pjesnika Aliju Dzogovica i brojne druge.

Zato, dragi moji Bosnjaci, cijenjena gospodo, postovani prijatelji, ucinimo sve da se nas nacionalni status i ime BOSNJAK za nas narod , kao i nasa kolektivna prava ustavno regulisu i da nikada vise ne zavise od volje i trenutne potrebe predsjednika Republike i vladajuce elite u Crnoj Gori.

Vrijeme je da svako od nas u sebi povuce jednu crtu, izbrise dileme i prihvati da je biti Bosnjak nesto sa cime smo rodjeni, sudbina koja se ne odredjuje partijskim dekretom ili voljom nekih intelektualaca. To je odrednica kojom smo odredjeni prema svijetu i kojom nas svijet odredjuje i bez nase volje. U Kur’anu casnom stoji da je Allah dz.s. stvorio ljude razlicitim da bi se bolje upoznali. Mozda bas zato treba da jasno prihvatimo svoju razlicitost od drugih.

I na kraju vracam se ponovo upucenom pozivu za ovaj skup citirajuci rijeci “niko nece, niti je duzan, da ove obaveze obavi umjesto nas. Svi sa kojima zivimo, prepoznace nas po onim vrijednostima, koje ponudimo kao ulog u izgradnji savremenog drustvanog identiteta Crne Gore “.

Ismet I. MEDUNJANIN iz Bara.

Urednici

Saradnici