Gusinje i Plav

POKUSAJI RAZBOSNJAVANJA BOSNJAKA
Postovane dame i gospodo,

Sve cestitke organizatorima ovog skupa,koji su svojim licnim i institucionalnim autoritetom,uspjeli da, na jednom mjestu, okupe intelektualnu elitu naseg naroda, o ovako vaznom pitanju.

Izrazavam zadovoljstvo, sto prisustvujem ovom Skupu, ali i odredjenu dozu straha i odgovornosti za njegov uspjeh.

Svjestan sam, da je, na ovako eminentnom skupu intelektualne elite, tesko naci rijeci, koje nijesu pomenute, da se ne ponove, ali cu se truditi da se drzim osnovne teme. Da je ne promasim.

Ova generacija intelektualaca ima i privilegiju i veliku odgovornost, da se u susret popisu stanovnistva u nasoj Republici Crnoj Gori opredijeli za pravi odgovor na postavljeno nam pitanje MUSLIMANI - BOSNJACI, KAKO VAM JE IME ?
Siguran sam, da, ukoliko ne pronadjemo pravi odgovor na pomenuto pitanje, ili pak "nasjednemo" na neciju" dobronamjernu" sugestiju, za polovicnim rjesenjem imena za nas narod, da to druge generacije nece imati prilike. Nece imati, mozda, ni potrebe niti volje, a po najmanje hrabrosti, da nasu eventualnu gresku isprave. Bit ce u startu, raznim smicalicama, onemogucavane.Vazda ce se naci, po neko iz nase nacionalne strukture koji ce u ime i za racun,aktuelne vlasti,odradjivati poslove na negiranju naseg prava na pravo ime.

Stoga se i zalazem da se mi jasno i glasno odredimo po ovom pitanju, ne uskracujuci pravo drugima da se izjasnjavaju kako se osjecaju ili, mozda, kako se od njih trazi, da bi ostali tu gdje su i dobili to sto im je obecano.

Ja sam ,kao i dosta vas prisutnih, voljom drugih, u vojnoj Bukvici i radnickoj knjizici bio po nacionalnosti Crnogorac. U ostalim dokumentima, zavisno od vremena njihovog pisanja i volje cinovnika , bio sam nacionalno neopredijeljen, Crnogorac muslimanske vjere, bez vjere, i ostali. Od 1971.godine sam, opet, mimo licnog osjecanja, bio Musliman muslimanske vjere. To ime, i ako sam ga smatrao nametnutim, prihvatao sam lakse, jer je bilo blize mojim osjecanjima od ranijih koje sam pomenuo.

Kod mene se, dakle, odavno, ne postavlja ovo pitanje, kao problem, jer sam znao jasan odgovor na njega. Taj odgovor sam i pismeno i usmeno saopstavao na javnim mjestima i u sredstvima javnoga informisanja. Da nebih bio nedorecen i ostavio mogucnost razlicitog tumacenja,kod vas, ja sam se osjecao i osjecam se nacionalno BOSNJAK.

I kada sam, mimo pitanja i volje, bio nacionalno svaciji, u dusi i osjecanjima sam bio svoj.
Stalno su mi bile na umu rijeci moje rahmetli majke, od prije 5o-tak godina, dok je bila ziva, koje mi je govorila : Da smo Bosnjaci. Najcesce sam, na njena upozorenja " Cujes li sine, govorim ti Bosnjacki", odgovarao, onako djecacki: Dobro majko, cujem te, i ako tada nijesam znao sta to znaci, niti me interesovalo sta je to?

Kada sam ucenjem i sazrijevanjem , saznavao po nesto, o sebe i svom nacionalnom bicu, to je bilo mimo onoga sto sam od nje slusao. Bosnjastvo su mi pominjali u srednjoj skoli u Hercegnovome i Peci, a kasnije i u Vojsci. Naravno, u svim slucajevima i sredinama u pogrdnom obliku.

Bez namjere i pretenzija da se bavim istorijom, jer za to imamo, drustveno priznato, strucnije, sa zvanjima i znanjima iz te oblasti, ali osjecam potrebu da se pozovem na dva doktora istorije Mustafu Imamovica i Mustafu Memica, citirajuci ih po redu, kako sam ih i pomenuo :
"Bosanski su Muslimani evropski narod slavenskog porijekla i jezika. Oni nastanjuju sredisnji juznoslovenski etnicki i bivsi jugoslovenski geopoliticki prostor na kojem u teritorijalnom kontinuitetu zive od rijeke Vardara i planinskih masiva Sare i Prokletija na jugoistoku, do rijeke Save i Une na sjeverozapadu. Na tom svom prostoru Muslimani zive izmijesani sa Srbima, Crnogorcima, Albancima, Hrvatima".

" U citavoj svojoj istoriji plavsko-gusinjski Muslimani, odnosno Bosnjaci, nominalno su se iskazivali Crnogorcima samo 23 godine i to od l948 do l97l. godine, ne zato sto su se i tada osjecali Crnogorcima, vec zato sto su to morali."

Po dr. Memicu, istorija danasnjeg stanovnistva Plava i Gusinja datira od pocetka XVII stoljeca, kada su izgradjeni prvi gradovi na ovim prostorima. Cinjenica da je ove gradove tada izgradio ondasnji bosanski valija sa sjedistem u Banja Luci Mustafa-pasa, znacajna je spomena, jer potvrdjuje, da su tada, ovi krajevi bili u sastavu Bosanskog Sandzaka i Bosanskog ejaleta.. Plav i Gusinje su konacno izdvojeni iz Bosanskog ejaleta i Novopazarskog Sandzaka l868. godine, nakon sto je izvrseno razgranicenje i Andrijevica pripojena Crnoj Gori, pa je time i veza Plava i Gusinja sa Bosanskim vilajetom bila prekinuta."

Pored ovih istorijskih cinjenica, zelim da Vas potsjetim i na aktuelne cinjenice, koje smo imali prilike da uocimo, a koje se odnose u razlicitosti i posebnosti Bosnjaka u odnosu na komsije Crnogorce, odnosno slicnosti sa Bosnjacima u Bosni.

Naime, od rodjenja do smrti Crnogorce i Bosnjake-Muslimane, koji zive na prostorima Crne Gore pratila su i prate, po sve, razlicita pravila ponasanja. Kuce po svom arhitektonskom sadrzaju, posebno po njihovom unutrasnjem uredjenju, kod jednih i drugih, bitno su se razlikovale. Ono sto u jednima ima, to u drugima nema. Nema u Crnogorskim kucama cilima, prostirke, serdzada, minderluka, jastuka-kalapa, hamama, avdesnica, rafova,sasovaca, kapidzika, coskova odnosno balkona,tentena, musebaka,dolapa i slicnih obilezja. Svadbeni obicaji potpuno su razliciti kod jednih i drugih. Posmrtni takodje. Jedni se sahranjuju u odijelima i obucom u kovcezima, drugi u cefinima uz upotrebu tabuta. Odijevanje i nosnja bitno se razlikovala i razlikuje, kako kod zena, tako i kod muskaraca. Crnogorci igraju crnogorsko kolo, Bosnjaci-Muslimani plavsko-gusinjsko Halaturko. Sve ovo nijesu religijske vec obicajne razlike. I jedni i drugi vjeruju u jednoga Boga, ali nacin njihovog ispovijedanja se bitno razlikuje.
Svoje posebnosti javljaju se i u njihovom kulturnom ispoljavanju. Epsko i lirsko stvaralastvo, muzicki instrumenti i folklor se potpuno razlikuju. Lirsko ispoljavanje Bosnjaka Muslimana u Pljevljima i drugim djelovima Sndzaka veoma je specificno. Specificne su i Plavsko-Gusinjske lirske pjesme, kako po sadrzaju, tako i po melosu. Podgoricke muslimanske pjesme se takodje razlikuju od crnogorskih. Epsko stvaralastvo je karakteristika i jednih i drugih, ali po motivima i sadrzaju se bitno razlikuju.

U zadnjih desetak godina sam uspjeo da prikupim i zabiljezim preko pet hiljada starih, skoro zaboravljenih, plavsko gusinjskih rijeci, koje su se koristile, a neke se i sada koriste u govoru Bosnjaka muslimana. Te rijeci, cije porijeklo i kako su nastale i udomacile se u jezik nasega naroda na tom podrucju, nijesam proucavao, niti ja to, objektivno, mogu, se, neuporedivo vise koriste u Sandzaku i u Bosni, nego kod pravoslavaca u Crnoj Gori, sto ocito demantuje one, koji spore bilo kakvu vezu i slicnost Bosnjaka iz Crne Gore sa Bosnjacima u Bosni.

Sve ovo govori da se ne moze govoriti o navodnoj autohtonosti Muslimana u Crnoj Gori, kao navodnih Crnogoraca, vec o uporednom egzistiranju dva razlicita naroda.

Ovim ne zelim da negiram i istorijske cinjenice da su neki Muslimani u Crnoj Gori,to postali prelaskom pravoslavaca i katolika u Islam.

Postovana gospodo,
Zelim da Vas upoznam sa jos nekoliko primjera razbosnjavanja Bosnjaka u sredini u kojoj zivim i radim, tj. u Plavu i Gusinju i ako takvih primjera ima i u drugim sredinama, u Crnoj Gori, u kojima zive nasi sunarodnici.

Nekoliko roditelja, u zelji da se dodvore ondasnjoj, a neki i sadasnjoj, Vlasti, davalo je i daje svojoj djeci pravoslavna imena. Znam neke koji su to uradili iz zahvalnosti prema ljudima koji su im pritekli u pomoc, kada to drugi nijesu ni htjeli niti smjeli. Ostali su racunali da se tako najbrze stize do odredjenih pozicija i privilegija koje te pozicije nose sa sobom.. Nijesu, nazalost, tada razmisljali na svoju djecu i njihov kasniji osjecaj u drustvu vrsnjaka. Njih, kao Muslimane, bez obzira na pravoslavna imena, nijesu htjeli vrsnjaci pravoslavci. Vrsnjacima Muslimanima je pak smetalo njihovo ime. Tako su ta djeca, ni kriva ni duzna ispastala, roditeljske nepromisljene i interesne greske. Znam neke od tih koji su kasnije ispravljali roditeljsku nepravdu, prema njima, kao i neke koji to i dalje trpe.

Kada sam kod ovih primjera, nijesam zapazio da je neko, iz partijske discipline ili sopstvene koristi, iz pravoslavne strukture, to uradio. Ako neko I zna za takav slucaj, to je vise i iskljucivo iz sujeverja, da bi se djeca "odrzala".

Slicne greske i sada pravimo, vise iz straha da se ne zamjerimo ili da nam ne zamjere Partije i njihovi celnici, dajemo novorodjenoj djeci nekakva internacionalna imena, cime dajemo licni doprinos i svjesno podsticemo odrodjavanje svoga naroda, a time i sebe.

Da bih potkrijepio mentalitet pojedinaca, koji u svakoj situaciji misle i izvlace "dobitne kombinacije", citirat cu Aliju Isakovica, koji kaze: " Nigdje nijesam sreo takve pojedince i skupine, apsolutno uskogrude, beskrajno samozive, potkupljive, politicki ljigave, i nadasve opsjednute omalovazavanjem svega vlastitog, vlastitog imena, vjere, obicaja, proslosti. Bezmalo svako hoce vlast, moc i novac. Znaci hoce politiku. Ne nalazim tome nikakva pravdanja".

Pored pojedinaca: aminasa, takojevica i podanika, u negiranju naseg prava na nacionalni identitet, ponekad se angazuju i institucije kao npr. Matica muslimanska, ciji celnici, i ako im je sjediste i boraviste u Podgorici, "po zadatku" stignu do Plava i Gusinja, da bi nam " otvorili oci". Ubjedjuju nas da smo Muslimani, da u Crnoj Gori nema Bosnjaka, da mi nemamo nikakve veze niti slicnosti sa Bosnjacima u Bosni, da razbijamo muslimansko biracko tijelo, da je to upereno protivu Crne Gore i druge nebuloze. Pomenuta Institucija je,od nedavno, u svoje kolo upregla i jednog naseg gradjanina Zajka, koji je izbjeglica sa Kosova, sa veoma sumnjivum moralnim kvalitetima I koji ima sudskih problema da dokaze ispravnost diplome inzinjera metalurgije.

On, i ako izbjeglica, sa diplomom metalurga, se postavlja za direktora poljoprivredne zadruge "Aljo Hot" u Gusinju i ako je u to vrijeme u Plavu i Gusinju bilo doktora, profesora i magistara poljoprivrednih nauka, koji su predavali na Poljoprivrednom fakultetu u Pristini i poljoprivrednoj skoli u Peci. Oni nijesu bili pogodna sirovina za obradu.
Instituciji koja ga je poslala, kao svog clana Upravnog odbora , na tradicionalni Susret crnogorske dijaspore u Njujork, septembra 2oo2. godine, nije, ako je znala, zasmetala cinjenica da je, prema novinskim podacima, protivu njega pokrenut Spor kod Privrednoga suda u Bijelom Polju i sto mu je bila oduzeta putna isprava, da ga angazuje na ovako vaznom zadatku. On je tamo od organizatora Skupa bio predstavljen kao " ugledni javni i naucni radnik ", nakon cega je u stilu goluba "pismonose" izdeklamovao ruzno srocenu poruku nasim Bosnjacima, a u ime Matice I njenoga predsjednika, da u Crnoj Gori nema Bosnjaka, da Muslimani iz Crne Gore nemaju nikakve veze niti slicnosti sa Bosnjacima u Bosni, da su Bosnjaci u Crnoj Gori najveci protivnici crnogorske samostalnosti, da su bosanski Bosnjaci asimilatori muslimana Crne Gore i sta sve drugo nije na tome skupu receno.

Halal vjera I nasem Zajku, koji je, zahvaljujuci pomenutoj Matici, stigao i ostao u "obecanu zemlju", naravno uz izmirenje obecane nagrade, za "uspjesno" obavljeni zadatak, kao i onima koji su od njega, u svakom pogledu, neznatnoga, napravili " uglednog, javnog i naucnog radnika".

On se sada tamo ,kako cujem, od "goluba pismonose"prerusio u "goluba prevrtaca" i prica drugu pricu.

Do Zabljackog Ustava l992. godine i u SFRJ i u R CG bili jedan od sest konstitutivnih naroda, od kada smo, voljom pojedinaca, predstavnika vecinskog naroda, svedeni na etnicku grupu-skupinu, sa krajnjim ciljem da se i to, vremenom , asimilira i pretopi u "pradjedovsku vjeru". Zar je grijeh pruziti jasan i glasan otpor tim necasnim teznjama i namjerama?. Od tada je na nas narod Muslimane, bez obzira na velicinu pocetnog slova, nastao " Bratski lov ", od strane onih koji su nas do tada, a neki to rade i sada, nazivali bracom iste krvi i porijekla. Ako su tako, stvarno, mislili, zasto su svoju bracu skracivali i Srbi i Hrvati, najcesce za glavu i ostavljali bez kapi krvi?

U tim necasnim radnjama nijesu postedjeni ni oni koji su se izjasnjavali kao Srbi ili Hrvati i bili pripadnici gradjanskih partija i stranaka.

Kao ilustraciju do sada recenoga, citirat cu dio teksta iz "Vecernjih novosti", objavljenog 28.januara 2oo1. godine, pod naslovom "Bosnjaci brisu Muslimane" i podnaslovom, koji se odnosi na status Bosnjaka u Crnoj Gori;" U Crnoj Gori Bosnjake ne priznaju" citiram :" Ceo koncept preimenovanja Muslimana u Bosnjake mogao bi ipak da se srusi u Crnoj Gori, gde rezim Mila Djukanovica vrsi pritisak na Muslimane, posebno u Podgorici i Baru, da se oni ne pisu kao Bosnjaci. Razlog, nadaju se da denacionalizuju Muslimane, koji ce u buducnosti postati Crnogorci".,kraj citata.

Da Vas potsjetim da je u nasoj Republici Crnoj Gori, a time i kod nas, prisutna pojava da se maloj djeci-nasljednicima daju imena predaka: Djeda, babe, bijace, oca, majke, ustvari onih, koji su nam bili dragi, kojih se rado sjecamo i u zelji da na njih obnovimo lijepa sjecanja. Da im i tako odamo duzno postovanje.

Imajuci u vidu da su nam, kao maloljetnoj djeci, davali svakojaka imena i namjerno udaljavali od onoga sto jesmo i sto se osjecamo, te zahvaljujuci ukupnim drustvenim prilikama, koje su zrelije, a i mi u njima, vrijeme je da se ,na demokratski nacin, izjasnimo i jasno odredimo za ime nasega naroda. To je, na osnovu istorijskih i aktuelnih cinjenica, nesumnjivo BOSNJAK.
Odrednica Bosnjak, za nas narod je izvorna, autenticna i autohtona pojava. Ona je unutrasnja volja naroda, iznikla iz naroda i nije nam, kako govori jedan "prvoborac" u odbrani Crne Gore i Crnogoraca od opasne najezde Bosnjaka i Bosnjastva, nametnuta sa strane.

Smatram da nema potrebe ocekivati da ce nam neko darovati naziv za nas nacionalni identitet. Moramo se jedinstvom , znanjem, tolerancijom, upornoscu i argumentima izboriti za to. Neka jednom bude ono sta mi hocemo, jer ce to jedino biti i nase i trajno.. Poklonjeno traje dok je poklonodavac ziv ili dok ne promijeni misljenje. To ne obavezuje nasljednika. Zbog toga se zalazem da to bude iskljucivo nase i od jedne rijeci. Dvojni termini Musliman-Bosnjak ili obrnuto, i ako se misli da ce manje "bosti oci" nasih komsija i sugradjana iz drugih nacionalnih struktura, i da je to put do konacnog-pravog imena, sasvim, nepotreban. Ako ga mi prihvatimo, ostace nam " ka od baba ". Ako zagovornicima dvojnog termina za nas narod ili pak opredjeljenjem za nesto sto nije nase i zahtjev vecine, pomognemo, ne znaci da necemo snositi krivicu i da nam nas narod nece, s pravom, " objesiti zvono ", koje za sada nose neki ljudi. Oni su bili izbor drugih. Nasu gresku nebi mogli pravdati niti nametanjem sa strane niti neznanjem. To bi bila sracunata greska sa nesagledivim posljedicama.

Ovo ne treba shvatiti kao moju sumnju ili nepovjerenje u nekoga pojedinca, nego kao obazrivost idobronamjerno upozorenje da nam se ne ponove takvi. Moja bojazan je da im mi, ali sada ne pojedinacno, nego kao institucije ne posluzimo u realizaciji zacrtanih ciljeva. Imamo li prava na takvu gresku i u ime koga? Siguran sam da to nije niti u ime, niti za racun naroda kojega predstavljamo.
U to ime Vas molim da sve licne i partijske interese stavimo po strani i da svoje, nesporne, intelektualne,profesionalne, strucne i druge kvalitete i autoritete stavimo u sluzbi naroda, koji od nas puno ocekuje i koji nam nikada nebi oprostio greske, ako ih,na njegovu stetu, napravimo, pa makar, one bile i nenamjerne.

Ako smo do 1993. godine, do svebosnjackog Sabora u Sarajevu bili isti narod u ondasnjoj Jugoslaviji, kada je donesena Odluka o preimenovanju imena Musliman u Bosnjak, ako je to uradjeno 1996. godine u Novom Pazaru i nakon toga je taj termin prihvacen na Kosovu, u Makedoniji, Hrvatskoj, Sloveniji a odnedavno i u Srbiji,ne znam kakva su, objektivna, pravdanja onih koji se zalazu da se, u Crnoj Gori, to ime ne mijenja. Da se od rukavca, matice pretvorimo u potocic, koji ce se uliti u neku rijeku i na tom mjestu, potpuno izgubiti svoje ime.Posjetit cu vas da je,ovca koja se izdvoji iz stada, lak plijen svakoj zvijeri.Nije li to necija skrivena zelja,da nas ostavi bez korjena I da tako,jedno vrijeme,vegetiramo I dodjemo u poziciju da sami trazimo da budemo ono sto nijesmo ,kako bi makar tako, bioloski opstali.

Kao i sve poslusnike, zadnjih nekoliko godina, Vlast koja osjeca da se Bosnjacka svijest kostituise i postaje dominantna stvarnost, pred popis i donosenje Ustava, gura njih. Oni su ti koji prednjace u objasnjavanju narodu, ko je i sta je. Skoro personalno isti, su nas, po zadatku, ranije ubjedjivali da se pisemo: neopredijeljeni, Crnogorci muhamedanske vjere ili bez vjere, Jugosloveni, ostali i slicno. Sada su dobili novi zadatak. Njima, jadnicima, nije sudjeno da budu ono sto jesu i u ocima nalogodavaca, nego moraju biti ono sto nijesu.

Vlast za ovakve poslove angazuje anacionalne, politicki popustljive, podmitljive predstavnike bosnjackomuslimanskog naroda, preko kojih realizuju svoje zamisli da nemamo svoje ime, svoje institucije, svoj jezik, svoju kulturu, knjizevnost, da se odvojimo od tradicijskih, obicajnih i vjerskih vrijednosti. Znali su, kako kaze Alija Isakovic:" Da se u izgovoru, pa time ni u svijesti, nece razlikovati malo "m" od velikoga "M".Oni su znali zasto nas ovakvom "miloscu" daruju, mi nismo znali koje sve zamke skriva ova "smisljena pravopisna podrska".

Ukoliko pojedinci I dalje budu davali prednost licnim interesima, ukoliko ne budemo jedinstveni u ocuvanju naseg nacionalnog identiteta i vracanja imena Bosnjak za nas narod, krivicu ne treba traziti nigdje drugo, nego u okviru sopstvenog nacionalnog korpusa. To treba shvatiti i kao pravo i kao obavezu, da sa puno ponosa, a bez icije stete, branimo svoj identitet i trazimo ime, koje smo naslijedili od nasih predaka, a koje nam se osporavalo i osporava.
Bosnjacima, pripadnicima gradjanskih partija I stranaka, koji su ranije mislili da se za Mila i Crnu Goru moze biti jedino pripadnoscu tim strankama, a koji su ranije imali nesto drugacija razmisljanja i o nacionalnom identitetu i posebno imenu Bosnjak, nakon izjave tada Predsjednika Republike i predsjednika DPS Mila Djukanovica date u Rozajama,28.marta 2oo1. godine,je laknula, kada je na pitanje:"Kakav ce status imati gradjani Crne Gore, koji se na Popisu izjasne kao Bosnjaci"? odgovorio:" Bez obzira sto pise u Ustavu, nacionalno izjasnjavanje je jedno od osnovnih ljudskih prava iz domena gradjanskih prava. Svako treba da se izjasni onako kako se osjeca".

Ova izjava, kao i sve cesce pominjanje naziva Bosnjak za pripadnike nasega naroda u sredstvima javnoga informisanja i to od nosioca najvisih javnih i drzavnih funkcija nase Republike, izmedju ostalih je taj termin upotrijebio i aktuelni predjednik Skupstine i kandidat za Predjednika Republike Crne Gore g-din Filip Vujanovic 27.o2.tek.g, je dokaz da objektivno uvazavaju istorijsku i aktuelnu cinjenicu, da se radi o jednom te istom narodu, koji se do 1993. godine u Jugoslaviji zvao Muslimani, i da mijenjanjem imena u Bosnjak nije izmijenjen njihov odnos u odnosu na Republiku Crnu Goru i njeno rukovodstvo. Da to nijesu teznje za udaljavanje od maticne Drzave nego priblizavanje matici naroda kojem pripadaju.

To i treba da je orjentir svih nas, bez obzira na stranacku pripadnost, da se zajednicki zalozimo da se nas nacionalni status i ime Bosnjak za nas narod Ustavno regulisu I da nasa pojedinacna i kolektivna prava nikad vise ne zavise od volje i trenutne potrebe Predsjednika Republike i vladajuce elite u Crnoj Gori.
I na kraju da zavrsim odgovorom na postavljeno nam pitanje : Muslimani Bosnjaci kako vam je ime ? BOSNJACI - TAKO NAM JE IME.

autor referata: Ibrahim Rekovic
U Podgorici,22.o3 2oo3. god.

Urednici

Saradnici