U reformi obrazovanja i izradi novih programa pripadnicima manjinskih naroda mora se posvetiti značajnija pažnja. Takvo opredijeljenje ohrabriće koncept gradjanske i multikulturalne Crne Gore. Piše: Aleksandar Saša Zeković Crna Gora uložila je 2002 i 2003 godine značajne napore u inoviranju udžbenika iz predmeta istorija kako za osnovne tako i srednje škole čime su otklonjene primjedbe koje su na snazi bile dugi niz godina. Pregledom udžbenika iz predmeta istorija koje je 2003 godine izdao podgorički Zavod za udžbenike i nastavna sredstva zaključuje se da niko od autora udžbenika (V, VI, VII i VIII razred) za osnovnu školu nije pripadnik nekog od manjinskih naroda koji žive u Crnoj Gori. Kao svjetske religije, hrišcanstvo i islam, u udžbeniku za VI razred su ravnopravno zastupljene. U dijelu u kojem se govori o islamu, izmedu ostalog, stoji "Nova religija je zahtijevala da vjernici vjeruju u zagrobni život i da učestvuju u "svetim ratovima" protiv "nevjernika". Prema mišljenju učenih islamskih vjernika u Crnoj Gori, sa kojima sam razgovarao radi se o pogrešnom ili neodmjerenom konceptu rečenice, koji školska djeca mogu dvosmisleno shvatiti. Takode vjerovanje u zagrobni život istaknuto je kao bitna, vodeća karakteristika islama, što i nije tačno. Njihovo je mišljenje da je koncept trebalo bitno promijeniti, opredijeliti se za drugačiji, možda i širi pristup ili pak uopšte i ne objaviti citiranu rečenicu. Pojedini srednjoškolski profesori su mišljenja da je pruženo jako malo informacija u toj rečenici i da se može steći dojam, kod djece, da su to i karakteristike ove religije kao i da ističu njenu navodnu agresivnost i militantnost odnosno da može producirati predrasudu. Ranofeudalna srpska država Raška i Makedonski Sloveni predstavljeni su na dvije strane udžbenika, Hrvatska ranofeudalna država predstavljena je na nepune dvije strane, država Dukljanskih Slovena predstavljena je na četiri strane, Zeta u doba Vojislavljevića takodje na četiri strane. U lekciji u kojoj se govori o naseljavanju Slovena na Balkansko poluostrvo i odnosu prema strarosjediocima samo se u jednoj rečenici pominju kao storosjedioci Arbanasi. U dijelu o južnim Slovenima od XII do XV vijeka, o Srbiji se govori na četiri strane, Zeta u doba Nemnjića na dvije, Bosna na četiri i Dubrovnik na četiri strane. Albanci u srednjem vijeku predstavljeni su na dvije strane. Srbija u borbi protiv Osmanskog carstva predstavljena je na četiri strane, crnogorski dinasti Balšići i Crnojevići predstavljeni su na četiri strane. U udžbeniku istorije za VII razred predstavljena su Balkanska društva u periodu od 1830-1860. Srbija je predstavljena na dvije, Hrvati na jednoj i Bosna i Hercegovina takodje na jednoj strani. U dijelu u kojom se govori o usponu političkih pokreta na Balkanu (1860-1878) političke prilike kod Hrvata predstavljene su na jednoj strani kao i sama Bosna i Hercegovina u kojoj su posebno, na pozitivan način, predstavljeni multikulturalni, tadašnji, odnosi. Takozvani Bokeljski ustanak iz 1869 predstavljen je na pola strane a albanski duhovni i kulturni preporod na nešto više od pola strane. Slabo se govori o kulturnim i drugim prilikama u sredinama koje tada nijesu bile, a danas jesu, sastavni dio Crne Gore. U dijelu koji nosi naslov "Crna Gora od 1878 do 1905" govori se (na jednoj strani) o odnosu crnogorske države prema muslimanima i katolicima dok je poseban segment, na pune četiri stranice, nosi naslov "Crnogorski muslimani" u kojem se govori o islamizaciji i kulturi, pomenuti su i zločini crnogorske kraljevske vojske prema muslimanima u novopripojenim krajevima. Korektna su pomenuta i kršenja imovinskih prava. Predstavljene su i prilike na Balkanu poslije 1878 godine: Srbija od 1878 do 1903 na jednoj strani, političke prilike kod Hrvata predstavljene su na skoro jednoj strani, Bosna i Hercegovina pod austrougarskom vlašću predstavljena je na više od jedne strane dok je nacionalni pokret Albanaca predstavljen na pola strane kao i stvaranje albanske države. Bosansko-hercegovačke i hrvatske prilike na početku XX vijeka predstavljene su na dvije odnosno jednoj strani, dok je Kraljevina Srbija predstavljena na dvije strane. Udžbenik istorije za VII razred sadrži i 115 pitanja i zadataka za učenike koja se nalaze na kraju svake posebne jedinice. Od toga se crnogorske državne i nacionalne prilike odnosi 39% njih, na albansku istoriju 2,6%, na hrvatsku istoriju, prilike u Hrvatskoj i crnogorske katolike 11%, na BiH istoriju i crnogorske muslimane 10%, na srpsku istoriju i kulturu 14% i medjunarodne prilike 23,3%. Interesantno je istaći da se u jednom od zadataka od učenika traži da nabroje po pet turskih i italijanskih riječi koje su se odomaćile u našem jeziku a primjetno je da se u nijednoj jedinici ne govori o životu Hrvata i Albanaca u Crnoj Gori. U izdanju udžbenika "Poznavanje društva za IV razred" izdatog 2003 godine u lekciji "Stanovništvo u Crnoj Gori" u nabrajanju nacionalnog sastava Republike nijesu pomenuti Romi i Bošnjaci. Mišljenja sam da je jako važno od malena djecu navikavati na prisustvo Roma, posebno imajući njihov težak položaj, kao i na upotrebu naziva za pojedine narode. Crnogorska, albanska i muslimanska nošnja predstavljene su fotografijama ali se samo o crnogorskoj nošnji posebno govori. U lekciji koja govori o crnogorskim opštinama, posebno, vrlo kratko, su predstavljene neke opštine. Nijesu predstavljene opštine Rožaje i Plav, jedine u kojima bošnjaška i muslimanska nacionalna manjina ima većinu u kojima se nalazi značajno spomeničko blago. U segmentu "Od raseljavanja do naseljavanja" govori se o seobama Slovena, ali se ne pominju starosjedioci kao i činjenica da nijesu svi stanovnici Crne Gore tog porijekla. O istoriji ili istorijskim dogadjajima drugih naroda, sem o Crnogorcima, nema ni riječi. U udžbeniku "Istorija za prvi razred gimnazije", čiji su autori Slavko Vukčević, Milada Kasumović i Goran Marković, izdata u Podgorici 2002 godine od strane Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva ravnopravno su predstavljeni hriščanstvo i islam, predstavljene prve južnoslovenske države ali ni jednom nastavnom jedinicom nijesu obradeni Iliri i samo na jednom mjestu, u nastavnoj jedinici "Južni Sloveni-Naseljavanje Balkana" se pominju romanizirani Iliri. Udžbenik "Istorija za drugi razred gimnazije", napisan je od strane tri autora, od kojih ni jedan ne pripada manjinskim narodima koji žive u Crnoj Gori. Srednjovjekovni period Srbije predstavljen je sa četiri strane, Bosne sa tri, Dubrovnik a sa četiri strane, Albanci u srednjem vijeku sa dvije strane, Srbija u borbi protiv osmanskog carstva na četiri stranice na kojima se govorio o izmišljotinama i lažnim mitovima vezanih za Bitku na Kosovu. U jedinici "Balkanski narodi u XVI i XVII vijeku" Srbija je predstavljena na jednoj, Bosna i Hercegovina na pola strane, Hrvatska i Dubrobnik na nepune tri stranice. Na pola strane govori se o kratkom Ujedinjenju Crne Gore s Bokom. U jedinici "Balkanski narodi u prvoj polovini XIX vijeka" o Kneževini Srbiji govori se, prostorno, na jednoj strani, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, takodje na po jednoj strani dok je tom periodu albanske istorije posveceno pola strane. Autori udžbenika ""Istorija za treći razred gimnazije" izdatog 2003 godine (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva) su Đorde Borozan, Saša Knežević i Sait Šabotić. U sklopu jedinice "Balkan izmedu Osmanskog carstva i Habsburške monarhije u XVI i XVII vijeku" govori se o Srbiji (jedna stranica), Bosni i Hercegovini (pola stranice), o Albancima (jedna trećina stranice),Hrvatskoj i Dubrovačkoj republici (tri stranice). O ujedinjenju Crne Gore s Bokom govori se na pet stranica i na njima se ni jednom ne pominje riječ Hrvat. U jedinici "Balkanski narodi u prvoj polovini XIX vijeka" o kneževini Srbiji govori se na skoro dvije stranice, O Bosni i Hercegovini na jednoj, o Albancima i Hrvatima na po jednoj stranici i posebno o Dubrovniku na pola stranice. U sklopu sadržaja o usponu nacionalnih pokreta na Balkanu do Berlinskog kongresa , o srpskom "Nacertaniju" govori se na jednoj strani, o ilirskom pokretu o hrvatsko-ugarskoj nagodbi govori se na nepune dvije stranice. U sklopu jedinice "Crna Gora u doba knjaza Nikole do početka Veljeg rata" na pola stranice se govori o Bokeljskom ustanku iz 1869 godine. U jedinici Prilike na Balkanu od Berlinskog kongresa do balkanskih ratova" o Srbiji se govori na dvije stranice, Bosni i Hercegovinini i Hrvatskoj na po pola stranice i Prizrenska liga predstavljena je na pola stranice. Na po jednoj stranici govori se o konfesionalnim odnosima i položaju Muslimana u Crnoj Gori. Tri su rečenice posvećene pobuni mornara u Boki 1918 godine uz navodenje tri imena i isticanje da se radi o Hrvatima. Na svega polovini jedne stranice napisano o stvaranju Albanije. Udžbenik "Istorija za četvrti razred gimnazije" čije je prvo izdanje objavljeno 2003 godine (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva) napisala je grupa istaknutih crnogorskih istoričara, medu kojima je i Šerbo Rastoder, istaknuti bošnjacki intelektualac. U ovom udžbeniku dvije su stranice posvećene Albaniji izmedju dva rata i na pola strane se govori o kulturnim prilikama Albanaca u socijalističkoj Crnoj Gori i mnogo korektnije nego ranije je predstavljen raspad SFRJ i rat u bivšoj Jugoslaviji. Uvoz udžbenika iz Republike Srbije Crna Gora nastavila je praksom uvoza dijela udžbenika za potrebe svog obrazovnog sistema iz Srbije. Udžbenik "Geografija za 6. razred osnovne škole" (drugo izdanje, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2003 godine) u posebnoj jedinici govori o zemljama balkanskog poluostrva u kojoj je data i tabela naroda i nacionalnih manjina Balkana. Samo u slučaju Hrvatske i brojnosti Hrvata i Srba u njoj ističu se današnji i podaci iz 1991 godine što može proizvesti zaključak da je samo u toj zemlji došlo do povećanja odnosno smanjenja broja etničkih grupa. U predstavljanju Makedonije u naslovu jedinice se pored tog naziva koristi i naziv Vardarska Makedonija, što nosi utisak da se radi o zvaničnom nazivu zemlje. U lekciji koja govori o Albaniji u podnaslovu se ističe "Duga samoizolacija" kao bitna karakteristika ove države. Za karakteristike drugih zemalja odabrane su neke njihove geografske specifičnosti sem u slučaju Albanije njena istorija.U dijelu iste lekcije u kojoj se pominje jezik, nacionalno ime "Albanci" se poistovjećuje sa nazivima "Šiptar" i "Arbanas" što djeci može steći utisak da je sasvim svejedno kojim će imenom zvati ovaj narod. Upravo posljedica ovakovog obrazovanja je značajan broj stanovništva u Srbiji i Crnoj Gori Albance zove "šiptarima" što se doživljava i prepoznaje kao uvreda. U Bosni i Hercegovini, koja se predstavlja kao zemlja dva ravnopravna entiteta, u zvaničnoj se upotrebi koriste tri jezika i navode se srpski, hrvatski i "tzv. bosanski", iako je on jedan od zvaničnih, legitmnih i priznatih jezika. Usput, entiteti BiH nijesu ravnopravno predstavljeni (RS na skoro dvije a FBiH na jednoj stranici). U predstavljanju Hrvatske napominje se da se od SFRJ "odvojila kao samostalna država u gradjanskom ratu 1992" što ne odgovara istini, s'obzirom da je Hrvatska proglasila samostalnost 1991 godine. Neprimjereno uvodnom dijelu posvećenom predstavljanju zemlje, govori se više o procentu učešca Srba u njoj prije osamostaljenja, nego o njoj samoj pri čemu je dat i grafički prikaz procentualnog učešća srpskog stanovništva u Hrvatskoj. Kada se govori o Sloveniji u uvodnom dijelu se ističe da je ona "skoro jednonacionalna zemlja, pa je zato i nije zahvatio gradjanski rat koji je pratio raspad SFR Jugoslavije" što može proiversti utisak kod djece o povezanosti pojma višenacionalnog sa gradjanskim ratom. U udžbeniku "Geografija za 8. razred osnovne škole" u jedinici posvećenoj Jadranskoj oblasti izmedju ostalog se kaže "Izuzev zaliva Boke Kotorske, ostali deo jugoslovenske obale Jadranskog mora slabo je razudjen" te boldovanim masnim slovima piše "Prevlaka je prirodno nedeljiv deo Boke Kotorske, čuvar ulaza u veliki zaliv i izlaza iz njega" kao i sljedeće "Prevlaka je kroz istoriju uvek pripadala državi kojoj je pripadala i Boka". U jedinici o migracijama kaže se "Posle Drugog svetskog rata oko 450.000 stanovnika njemačke nacionalnosti vratilo se iz Vojvodine u svoju matičnu zemlju." Udžbenik ima i posebnu jedinicu "Srbi van granica naše zemlje". U lekciji o Republici Srpskoj, o njoj se jasno ne govori kao sastavnom dijelu Bosne i Hercegovine, zatim dalje se kaže da je to prirodno bogata zemlja i da su gotova sva ravničarska područja "bivše Bosne i Hercegovine" pripala ovom entitetu. Djelotvorno učešće manjinskih naroda u reformi obrazovanja, Reformu nastavnih planova i programa u Crnoj Gori vodi Savjet za nastavne planove i programe u kojem se na funkcijima predsjednika i sekretara kao i predsjednika njegovih Komisija za predškolsko obrazovanje, osnovnu školu i gimnaziju ne nalazi niko iz redova manjinskih naroda. Od 29 ćlanova ovog Savjeta samo su dvojica pripadnici manjinskih naroda čime čine nepunih 7% ukupnog clanstva. U Komisiji za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, od 11 članova, jedan je Albanac. U Komisiji za osnovno obrazovanje od 16 članova njih su dvoje pripadnici bošnjačkog odnosno muslimanskog naroda i time čine 12,5% sastava komisije. Komisija za gimnazije broji 15 clanova dva su pripadnici manjinskih naroda (13,3%). U članstvu Komisije za obrazovanje odraslih nema pripadnika manjinskih naroda. U 17-članoj Komisiji za stručno obrazovanje jedan je član Albanac koji je i zamjenik predsjednika Komisije i time čini 5,8% ukupnog njenog sastava. Savjet ima i sedam koordinatora (za matematiku, društvene nauke, jezike, umjetnost, tehnologiju, prirodne nauke i fizičko vaspitanje) od kojih ni jedan nije pripadnik manjinskog naroda. Na čelu Zavoda za školstvo Crne Gore, koji se bavi utvrdivanjem i obezbjedjivanjem kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada u svim predškolskim, školskim i smještajnim ustanovama učenika, ne nalazi se pripadnik manjinskih naroda. Jedan od pomoćnika ministra prosvjete i nauke je pripadnik manjinskih naroda. |
Urednici |
Saradnici |