Autor:: Ibrahim Husejnovic - Plav
U stara dobra vremena narod plavskogusinske kotline uglavnom je zivjeo od stocarstva i poljoprivrede, drzavnog posla nije bilo, a ni izlasci vani se nijesu praktikovali. Domacini su morali imati po jednog ili vise pasa koji su cuvali kucu i stoku. Poljoprivreda se odvijala na jedan dosta primitivan nacin, bez adekvatne mehanizacije, sto bi se reklo golom snagom i misicima. Zemlja je bila neplodna i neobradjena, a trebalo je puno vremena da prodje da bi se ona primitvnim drvenim ralicama i ostalim ulaganjem dovela u stanje takve kakve plodnosti. Metalni plugovi su se javili kasno, negdje nakon drugog svjetskog rata i to u ogranicenom broju po direktivi drzave, kako bi se poljoprivreda ozivjela i prinosi od nje uvecali...

Jedan domacin iz Plava sticajem okolnosti je jedne prilike ostao bez 'kucnog prijatelja' to jest bez dobrog psa, pa je po porukama dzemata dopro na drugi kraj Ljuge ne bi li nasao ono sto mu nedostaje. Naisao je napokon na donatore koji su mu ponudili kulju, naglasavajuci da ona "druge nema", te da ce joj puno hajra vidjeti, jer je puno ljuta i ostenice stenad kao sto je ona.

Kako je kulju dobio na poklon, jer mu nije bilo dozvoljeno da za nju plati novac, domacin je prema bivsim vlasnicima imao obavezu vise. A oni bi svakog petka dolazili u Plav na pazarni dan, a nakon toga i kod njega, da bi vidjeli kulju koju nijesu mogli tako lako da zaborave. Ponekad bi ih bilo petoro, nekad sestoro, kadkad i sedmoro. Svaki petak bi se znalo da ce bivsi vlasnici kulje navratiti da vide svoju bivsu kulju, nakon sto bi pazarni dan bio okoncan. Buduci da su bivsi vlasnici kulje bili sa periferije, to jest dosta udaljeni od Plava, novi vlasnik je osjecao stid da ih samo pusti da gledaju kulju, vec bi ih svracao na rucak, naglasavajuci da su vjerovatno izgradnjeli i da je sramota da svrate kod njegove kuce a da ne pojedu zalogaj hleba. Puno je petkova prolazilo i sve je islo po ustaljenoj semi: Grupa ljudi dolazi da gleda svoju bivsu kulju, procjenjuju kakvo joj je stanje kod novog gazde, a novi gazda zastidjen sto kulju nije kupio vec mu je poklonjena, stalno poziva na rucak vecu ili manju grupu ljudi koji su bili iz istog domacinstva.

Jednog petka bivsi vlasnici kulje dosli su kod domacina s'namjerom da vide kulju kao sijaset puta ranije sto su cinili. Medjutim, on je bio u stanju u kojem nikad do tada nijesu bili navikli da ga vide. Domacin ih je ljutito i bezvoljno presreo pitajuci ih gdje su naumili, a nakon dobijenog odgovora od njih da su dosli ki kulji, usmjerio ih u pravcu vocnjaka govoreci im: Nemojte vise dolaziti ki kulji, eno vi ju na sljivu, objesio sam ju!

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN