Postovani gledaoci u Opstini i nostranstvu, imam cast da povodom 70 godina zivota i 45 godina bavljenja likovnom i kulturnom djelatnoscu, u emisiju 'Razgovor s povodom', razgovaram sa nasim uvazenim gostom Rekovic Ibrahimom. Najprije zelim da ga, cestitajuci mu pomenute jubileje, pozdravim i da mu poľzlim dug zivot i plodotvoran rad.

1. G/dine Rekovicu, kada ste prvi put shvatili Vas afinitet prema slikarskom stvaralastvu?

Prije nego odgovorim na vase pitanje, zelim da se kolektivu NRTV “Glas Plava” zahvalim sto ste mi pruzsili priliku da, u emisiji “Razgovor s povodom”, budem Vas gost i da se dio mojeg ukupnog likovnog i kulturnog stvaralastva prezentira gradjanima nase opstine. Takodje zelim da Vam se zahvalim, sto mi, na najljepsi nacin, obeljeľzvate 70-to godisnjicu zivota i 45-to godisnjicu bavljenja likovnim i kulturnim stvaralastvom, te i da poselamim i pozdravim sve vase gledaoce, ma gdje se oni trenutno nalazili.
Zelim da napomenem da sam po prvi put gost ove vase, i nista manje i moje Televizije i ako sam, nekoliko puta, bio gost raznih Televizijskih kuca od Drzvne TV Crne Gore, IN, Atlas, do Bosanske i Kosovske televizije. Eto se i u ovom slucaju potvrdilo pravilo, da ljudi sa strane bolje vide, vrednuju i cijene necije stvaralastvo nego oni u sredini u kojoj to stvaralastvo nastaje i zbog kojih se stvara.
Ovo ne treba shvatiti kao moju ljutnju i nezadovoljstvo, nego kao cinjenicu, koja, na zalost, nije nikakav plavski specifikum. Takav odnos je, i u drugim sredinama, prema onima koji stvaraju i, za generacije koje dolaze, ostavljaju po nesto vrijedno iz sebe. No, da se vratim na vase pitanje:
Jos kao dijete sam počeo da po, blatnjavom i prasnjavom, oboru i sokaku, sa kamenčićima ili pruticem saram i pravim neke tada ni mene jasne sare. Kasnije sam kao ucenik osnovne skole počeo da crtam i punim sveske i blokove raznim crtezima, koje sam slao u list “Titov Pionir” gdje su i objavljivani. Moju sklonost ka crtezu, ne samo da su primijetili nego su je i potsticali, a nakon zavrsetka osnovne skole i sugerisali mi da upisem Umjetnicku skolu, moji nastavnici crtanja: Danilo Radivojevic i Đoko Dulovic. Poslusao sam ih i, te, davne, 1958. godine, sam po, prvi put “preturio” Limski most i sam otisao u H.Novi, polagao i polozio prijemni. Da budem do kraja iskren, odmah sam se i pokajao. Za mene je tada taj, prelijepi, grad bio na kraju Svijeta, te sam se prepao, da cu se u tom Svijetu, sam i mali, izgubiti. Tada su u, zavrsnim godinama pomenute skole, u Herceg Novome, bili ucenici sa podrucja nase Opstine: Drago Simonovic, Gojko Bjelanovic, Vuk Marsenic i Tomo Mijovic, koji su mi,u mnogome, pomogli da se snadjem u toj novoj sredini i druzini.

2. Kako ste prihvaceni Vi i Vasa umjetnost kojom se bavite ?

Licno sam zadovoljan time kako sam i ja i ono sto stvaram prihvaćen u ovoj sredini, kako od strane mojih sugradjana, tako i od mojih starijih i mladjih kolega likovnih stvaraoca. Umjetnost je rijetka struka u kojoj se ljudi medjusobno uvazavaju, ne gloze se niti osporavaju kvalitete svojih kolega.. Vjerovatno sto je to siroka oblast i sto ona nema takmicarski karakter. Siroka je lepeza likovnog izrazavanja, a Plav, Gusinje i Murina su dovoljno prostrani za sve nas, tako da sa te, prelijepe sarene baste, mozemo pronaci i, bez grabanja ko ce vise, ubrati zeljenog cvijeca.

3. Poznato mi je da se bavite slikanjem starog zavicaja. Dali to dozivljavate kao nostalgiju koju zelite da prenesete ljubiteljima ovakve vrste umjetnosti?

Ja sam se, tematski, opredijelio za Zavicaj, iz kojega, sto se tice likovnog i ukupnog kulturnog stvaralastva, nijesam izlazio, ali sam se trudio, i preme pisanim i usmenim ocjenama ljudi od struke, uspjeo da, kvalitetom i obimom uradjenoga, izadjem iz njega. Znao sam materijalne mogucnosti a i interesovanje mojih sugradjana za neki od radova, koji ce ih potsjecati na njihovu kucu, mahalu, avliju, carsiju i dr., te sam cijenu mojih radova prilagodio njihovim mogucnostima. Tako su na obostrano zadovoljstvo moji likovni, a kasnije i priče stizali do svih mjesta na Zemaljskoj kugli. Tamo su ih ponijeli moji sugradjani, odnosno oni zbog kojih su i radjeni. Ti radovi i price su im bili jedina veza sa Zavicajem.

4. U jednom Vasem intervjuu sam procitao kako ste uspjeli da skupite oko 5 hiljada starih plavsko-gusinjskih rijeci, kako ste to uspjeli?

Dobro ste primijetili da sam u jednom ranijem intervjuu, rekao da se, vise od dvadeset godina, bavim i prikupljanjem starih plavsko-gusinjskih rijeci. Te rijeci sam zapisivao onako kako sam ih cuo, kako se one, u medjusobnoj komunikaciji, na ovom podrucju, upotrebljavaju. Zahvaljujuci Listu “IZVOR” koji se stampa u Ljubljani, te i Radio “Glas Plava” te rijeci su dopirale do citaoca i slusaoca. To je upravo i bio moj cilj. Da se stariji prisjete tih rijeci, a i da mladji makar neku od njih prihvati u svom rjecniku. Mnoge od tih nasih lijepih izvornih rijeci su dozivjele sudbinu ukupnih drustvenih kretanja i vremenom ustupile mjesto novim tzv. ”modernim” rijecima.
Cinjenica da se nasa omladina sve vise krece, da uci, studira i radi u drugim sredinama gdje je drugo govorno podrucje, te da bi se uklopili u te nove sredine, po nekad milom, a ponekad iz nuzde, prihvataju i rijeci i nacin njihovog izgovaranja te sredine. Oni na taj nacin, izbjegavaju odredjene potsmjehe od strane drugova, koji ih, zbog izgovora nekih rijeci, prosto, ne razumiju. U njihovoj sredini i jeziku imaju sasvim drugacije, ponekad i vulgarno znacenje./npr. hala, kod nas je ocina sestra, a u Bosni, hala je WC/. Tako su se, vremenom, udaljavali od rijeci koje su ponijeli sa sobom i koje su čuli od svojih najblizih i najmilijih. Koliko ih ta sredina nije prihvatala, toliko ih je i ova, iz koje su, odbijala zbog njihovog, tako brzog, a nama neprihvatljivog “pomodarenja” i po rijecima i po naglasku. Da bih sačuvao te rijeci, u izvornom obliku i izgovoru, zadnjih nekoliko mjeseci privodim kraju pripreme za stampu RJECNIK Plavsko gusinjskih rijeci, u kojem će se naci preko 4.000 rijeci. Rjecnik bi, ako Bog da, trebao da , do kraja marta mjeseca, bude spreman za stampu. Njegovo stampanje ce zavisiti od zainteresovanosti Drustva da finansijski ucestvuje u tome.
Stoga i koristim ovu priliku da preko vasih talasa pozovem sve zainteresovane institucije i gradjane iz nase Opstine, koji se nalaze ovdje ili u inostranstvu, da se, i ovaj, veoma bitan, segment nase kulturne bastine, sacuva za buduca pokoljenja i da finansijski pomognu njegovo izlazenje iz stampe. Napominjem da sam i za prve dvije knjige imao sponzore, kao i da sam im za uplaceni iznos dao, odredjeni broj primjeraka, sto i sada mislim uraditi. Ne treba mi pomoc, koja bi bila samo da se Rječnik stampa, nego da se on prije izlaska-u pretplati kupi, i nakon dobijanja, koristi. Jedino takvu, finansijsku, podrsku prihvatam. Napominjem, da je zbog specificnosti nasih riječi i njihovog izgovora, iz ovog Rjecnika, a uz moju saglasnost, preuzeto, oko 2.000 rijeci i fraza i uvrstene u RJECNIK sandzacke leksike i frazeologije, koji sa njima ima oko 13.000 rijeci, a koji su: Dzavid Begovic i Sevka Begovic-Licina sa Udruzznjem Sandzaklija u Bosni, pripremili i vec se, kako sam informisan, stampa.

5. Poznato mi je da rijeci biljezite onako kako se izgovaraju, kako dozivljavate moderniju verziju tih rijeci sada ?

U prethodnom odgovoru sam naglasio da iz mojeg zavicaja, koji mi je neiscrpna inspiracija i tematska orjentacija, crpim sve sto procijenim da je od vaznosti i interesa da se sačuva za buduce generacije. Odavno sam poceo da se utrkujem sa vremenom koje neumitno tece i ostavlja tragove na sve sto je ljudska ruka uradila, ali i sa nebrigom, rusiteljima i obracunom sa svim sto je nasa kulturna bastina. Nekad da bi se napravilo novo, a nekad da bi se dodvorili drugome i istakli kako su “ raskrstili “ sa prosloscu i “zaostalim nacinom zivota”. Tako smo ostali bez mnogo toga sto je bilo vrijedno i sto su mudri ljudi apelovali da sacuvamo. Ja sam uspjeo, makar, na mojim crtezima, u monografiji IZGUBLJENI AMBIJENT Plav i Gusinje nekad, te u pricama PLAVSKO_GUSINJSKI BISERI i sada rijecima koje ce biti stampane kao RJECNIK Plavsko-gusinjskih rijeci, sacuvam sjecanja na nesto cemu sam ja bio savremenik. Davno je receno “ Ako zelis da nesto sacuvaą treba da ti je do toga stalo”. Mene je zaista stalo do svega sto mene i ostale potsjeca na nesto sto je bilo, kao i sto je sada lijepo i nase. Sto odrazava duh vremena i nacina bitisanja na ovom prostoru. Druge sredine su brizljivo cuvale te segmente kulturne bastine i sada uzivaju njihove plodove jer je sve veci broj ljudi koji se interesuje za proslost sredine u kojoj borave i odmaraju. Smatram da je imalo malo vise sluha za dobronamjerne savjete i apele pametnih ljudi da bi, neki objekti ,/npr. Dizdarevica “Grad” u Plavu, te Ali-pasin Dvor-Krsla i Han u Gusinju, bili sacuvani i restaurirani, a time i privlacna meta za znatiľzljnike iz Zemlje i inostranstva.

6. Kako omladina i danasnje generacije dozivljavaju Vase kulturno stvaralastvo?

Sto se tice omladine licno sam zadovoljan njihovim odnosom prema mojem likovnom i ukupnom kulturnom stvaralastvu. Cijene ono sto radim, sto vide, sto procitaju i sta drugi kazu o tome. Takvu ocjenu, na zalost, nebih mogao dati i za one koji bi trebali da u tome prednjace. Malo cudno, ali i istinito. I ako se radi o pomenutim knjigama: anegdotama iz zivota Plavljana i Gusinjana i monografiji sa motivima iz nase opstine, jedino je Gimnazija uzela pet primjeraka prve, a ostale skole nijesu uzele, ama bas, ni po jednu. Zahvaljujuci nastavnicima maternjeg jezika koji svoje ucenike upucuju na pomenute knjige, oni umjesto da ih nadju u skolskoj biblioteci, dolaze i uzimaju ih, na citanje, kod mene.

7. Koji je cilj Vasih radova dali da potsjeti na nesto sto je nekad bilo ili su upuceni omladini kao obrazovni materijal?

Iz do sada recenoga se vidi jasan moj cilj da se : bojom, olovkom, tusem, pricom i rijecima otrgnu od zaborava i da se sacuvaju tragovi nase kulturne bastine, koji ce buducim generacijama govoriti o proslosti, proslim vremenima, prilikama i ponasanju ljudi u tim prilikama. Naravno, sve to treba da mladima posluzi i u obrazovne svrhe jer su price i dogodovstine pune: mudrosti, duhovitosti, snalazljivosti i etickog ponasanja ljudi i upucuju kako se i u kojoj situaciji treba ponijeti, a da se obraz ne izgubi.

8. Pored umjetnickog rada, prikupljanja rijcči, pjesnistva i prepricavanja pa i slikanja, dali se bavite jos necim npr. Politikom?

Imajuci u vidu da sam se najveci dio mog zivotnog i radnog vremena aktivno i profesionalno bavio politikom, to se, zadnjih nekoliko godina, kao penzioner, aktivno bavim kulturnim stvaralastvom. Politikom sam se bavio onako kakvu sam je smatrao i dozivljavao. Tada su se za napredovanje u politici i u radnoj organizaciji vrednovali neki drugi kvaliteti : strucnost, rad, radni rezultati, ugled u drustvu i dr. Sada su ti vredonosni kriterijumi potpuno okrenuti. Mene su oni neprihvatljivi. Odlucujuca je partijska pripadnost, poslusnost i lojalnost njenom celniku.

9. Po Vasem misljenju politika bi trebalo da znaci ?

Ja sam politiku i smatrao i dozivljavao kao ozbiljan, odgovoran i drustveno koristan rad. Sada je vrijeme kompjuterizacije i raznih vrsta kalkulatora, tako da se sve unaprijed, i u svoju korist, izkalkulise. Gleda se krajnja cifra, a ne i metod kako se do nje dolazi. Licni interesi su mnogima ideja vodilja. Mislim da bi politika trebala da bude u svrsi davanja istih sansi svima pod istim uslovima. Da se na odgovarajuća mjesta gdje se rjesavaju pitanja od opsteg interesa, postavljaju strucni, iskusni i odgovorni kadrovi, bez obzira na njihovu, vjersku, nacionalnu i stranacku opredijeljenost . Od toga bi svi, a ne samo ti, pojedinci, i njihovi mentori, imali koristi. Ja sam se, od momenta, kada mi je omoguceno da se pisem, onako kako se, nacionalno osjecam, opredijelio kao Bosnjak, a za razliku od mnogih, i za Stranku i za Jezik naroda kojem pripadam. Pomenuta Stranka je moj izbor zbog njenog Programa, a ne zbog njenog imena i celnika, jer su to promjenjive kategorije. Pristupom Stranci nijesam, kao mnogi, trazio sopstveni interes i dobijao “punija jasla”, za sebe i clanove svoje porodice, niti mislio da joj ustupim i moje pravo na sopstveno razmisljanje, i da, slijepo, uvazavam i izvrsavam, cak, i ono sto se kosi sa mojim moralnim i etickim principima.

10. U nasim krajevima ste poznati kao osoba koja je nenametljiva i jako smirena, dali je to onaj “diplomatski” pristup prema ciljnoj grupi ili ste u sustini takva osoba?

U toku mojeg politickog i radnog staza nijesam imao potrebu da se, bilo kome, licno, namećem. Ako sam se icim nekome nametao to je bilo iskrenim radom. Nikada mi nije bio na prvom mjestu licni interes u odnosu na interes onih koji su me birali i u ime kojih sam bio na odredjenim rukovodecim mjestima. Jedina “diplomatija”, kako je nazvaste, koju sam usmjerio prema ciljnoj grupi bila je: “Ne govori sto znas, ali znadni sto govorią” i “I u gori istinu zbori” Moja ciljna grupa su bili podjednako svi gradjani. Nisam ih niti birao niti prilagodjavao svojim interesima, niti moju pricu podesavao njihovim usima. Na srecu, puno ih je zivih i mogu svjedociti o mojem ponasanju prema njima. Njihovog suda se ne plasim niti imam razloga da se ja, i moja porodica, ucinjenoga, stidimo. Ovakav sam kakovog me vidite i poznajete, bez i trunke glume i diplomatije.

11. Idejni ste tvorac Grba Opstine Plav, kako ste dosli na ideju ?

U Konkursu za idejno rjesenje Grba opstine, objavljenom u, republickim, dnevnim listovima. Skupstina opstine Plav je utvrdila osnovne elemente koje rjesenje grba treba da sadrzi. Slijedeci te uslove, ja sam se postarao da ih na likovni nacin sve ukomponujem. Bilo je 12 pristiglih radova iz cijele Crne Gore, mozda i, na oko, ljepsih, ali oni nijesu odrazavalji duh ovoga podneblja, kojega ne moze niko bolje osjetiti od onoga koji zivi u njemu i za njega.
I ako novcana nagrada nije bila mala, vise od nje me raduje sto je to moje rjesenje odabrano i sto ostavljam nesto vrijedno mojem narodu i Opstina, a sto ce me, nadam se, nadzivjeti.
Od usvajanja rjesenja Grba Opstine, do njegove primjene, proteklo je prilicno vremena. Mislim da se, neopravdano, kasnilo sa njegovom primjenom. Sada je on u primjeni na svim aktima Opstinske lokalne uprave, a nadam se da ce se naci jos i na zgradi Opstine, gdje mu je i pravo mjesto.

12. Kakvi su vasi dalji planovi i na cemu trenutno radite ?

Ja sam svjestan da sam u, poodmaklim, godinama i da sam potrosio gotovinu od zivotnog vijeka, te da sada trosim veresiju, za koju neznam ni kolika je ni do kada ce me cekati, to i nemogu praviti dugorocne i velike planove. Trenutno radim na zavrsavanju, ranije, zapocetih projekta od kojih je Rjecnik plavsko-gusinjskih rijeci već zavrsen. U zavrsnoj fazi su mi i Novi plavsko-gusinjski biseri, sa oko 200 prica i anegdota. Radim takodje i na Monografiji likovnih stvaraoca sa podrucja nase Opstine, te i na mojoj zivotnoj prici, u kojoj obradjujem sve, po mene, vaznije dogadjaje u Plavu i ponasanju odredjenih ljudi u tim prilikama i dogadjanjima. I ako to nije klasicna Hronika Plava i Gusinja, siguran sam, da niko ko bude imao namjeru da se, ozbiljnije, bavi stanjem, prilikama i dogadjajima u Plavu od 1960. godine, do sada, nece moci da izbjegne ovaj rukopis, jer je pun detalja i nespornih, argumenata. Sada sve to dopunjujem, sredjujem i privodim kraju. Njihova dalja sudbina zavisi od zainteresovanosti sponzora. Imajuci u vidu da je sve to vezano za kulturno istorijsku badtinu Plava i Gusinja, to smatram da bi bila velika steta da ne bude dostupno i drugima.

Ibrahim Rekovic,
U Plavu, 09. marta 2011. godine

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO-GUSINJSKI CNN