Zovem se, Ilir. Rodjen sam u Pristini 1961 godine. Datum rodjenja spominjem da bih vas povezao sa vremenom u kojem se odvijala ova sjecanja i prica na rahmetli g-dina Redzepa Mulica, rodom iz Gusinja, kompozitora muzike i glavnog u radio Pristini i poznatog umjetnika sirom bivse Jugoslavije. Za vrijeme mog ranog djetinstva zivjeo sam u Pristinu gdje sam i rodjen u naselju iza Bozura.
Posto su to bile zgrade RTV Pristine i posto mije otac bio novinar, zivio sam u okruzenju sa ljudima koji su bili zaposljeni u toj instituciji, tako da su sve moje komsije bile osobe iz svijeta kulture. Normalno mnogi od njih su imali djecu sa kojim sam se ja druzio. Veoma je bilo ugodno zivjeti i druziti se sa takvim multietnickim drustvom, obrazovanih itd.

Tu pocinje moja prica: Svi smo mi zivjeli iza BOZURA, po tome se i hotel u blizinu zvao Kosovski Bozur u samom centru grada, danasnja ILIRIJA.
Ucili su nas rano u mom skolovanju,da se tako zove jedan crveni cvijet, koji raste samo na Kosovu, crvene boje i koji je dobio boju od silovite krvi koja se prolivala u ”Kosovskom Boju”, 600-tinak godina ranije. Ovdje imam namjeru evocirati pricu o nasemu rahmetli Redzu Mulicu.(Axhi Rexhi), tako smo mi djeca zvali nasega Redza Mulica.

On je zivjeo na drugom spratu u drugom ulazu nase zgrade sa njegovom suprugom Nedzmijom Pagarusom.Bio je definitivno miljenik nas djece iz komsiluka.


Mi kao djeca nijesmo ni znali da je on velikan Albanske muzike pa i Jugoslovenske. On je jednostavno za nas bio neko koji nas je uvjek i svuda voleo, savjetovao i zabavljao. Sve smo to dobro upamtili i sa najvecim simpatijama i postovanjem vracali. Svake prilike kada se vracao sa posla mi smo ga stalno sacekivali ispred zgrade slusajuci da nam prica sale i anegdote. Ponekad bih osjetili da je bio pri picu. Sjecam se jednom kad se vracao kuci i mi ga sretnemo ispred zgrade, pitamo ga”Axhi Redxi, a po shkon n`shpi a? (jelj ides kuci)? Zasto si Axhi Redxhi osamario Nedzmiju? Sta ti je ona uradila? Posto smo i nju mnogo voljeli bilo nam je zao nje, on odgovori - to je dusevna hrana u ljubavi. Veoma smijesno.
Jedne druge prilike se vraca kuci posle dvije-tri nedjelje sto ga nijesmo vidjeli i mi djeca ga upitasmo, sta je bilo sa Adzom Redzom, gdje si bio. A on odgovori; Sjecam se da sam poceo da pijem u hotel Bozur, sjecam se da sam bio u Rozaje, Dubrovnik, Zagreb i Beograd, ali ne sjecam se zasto i skim, onda je otisao da legne i spava. Spavao je citavu nedjelju i jeo citave nedjelje iz iste serpe pasulj koji mu je Nedzmija skuvala prije nego je otisla na neku turneju.
Redzo je vozio jedna kola koja su se zvala BUBA, i stalno je imao problem sa parkiranjem, uvijek je parkirao na istom mjestu iza zgrade kod teta Zorkine kuce, gdje se nalazio jedan betonsi stub. Jedne prilike pitali smoga , zasto se uvijek priblizavas tom stubu?.(a pa ja ht ati stubi nuk e di qe jom ne jehtepi)? On odgovori: Sve dok ne udarim u taj stub, neznam da sam dosao kuci, zamislite kako duhovit odgovor. Stalno je udarao u taj stub kad je parkirao svoju bubu.

Ima bezbroj prica i duhovitosti a najvise njegove dobrote, intelegencije i ljudske vrijednosti o rahmetli “Adxha Rexhe”, jer je on imao sta da kaze, uostalom o njegovim djelima pise nasa istorija a ja vam u ovom kratkom pasusu sjecanje na njega nemogu opisat i ispricat sve. On ce vjecno zivjet u Pristini medzu svim ljudima koje je poznavao i pomagao, kao i u drugim krajevima sirom bivse Jugoslavije i naravno medzu svoje Gusinjane i Plavljane te svojega bratstva. Uzornost je bila kao dokaz na njegovo postovanje, kad je umro Axha Rexhi, bila je kilometrima duga kolona Albanaca iz Kosova, koji su kolima u kolone otisli u njegov zavicaj Gusinje da ga posljednji put pozdrave i oproste se od njega.

Na njegovo vjecno sjecanje s postovanjem, ILIR iz Pristine.
Gotenburg, Sweden dana 9 maja 2011.
foto i text, HAMO MULIC

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN