Pise: Ibrahim Husejnovic iz Plava
Sve se mijenja i stara dobra vremena se ne mogu povratiti, ali ih s vremena na vrijeme prizovemo u nasa sjecanja kako bismo na njima naucili. Nasa kotlina plavskogusinska imala je kroz istoriju sijaset iskusenja, izazova, prepreka, sputavanja, uspjeha, padova i cega jos sve ne.... pa svemu je valjalo odoljeti, istrajati i spasiti sto se vise moze. Svako vrijeme nosi svoje breme i postavlja pred masama nove i nove zahtjeve. Ranije su se ljudi kvalifikovali i cijenili po tome koliko su bili hrabri, spremni da ne udare na neciji obraz, koliko su druzeljubivosti iskazivali bez ikakvog interesa, vec jedino i iskljucivo radi hira Bozjeg, to jest zadovoljstva Svevisnjeg. Stara su vremena bila karakteristicna i po ujednacenijem socijalnom statusu, cime se manje imalo materijalnih i drugih dobara i manje se brizilo, a vise se se veselilo, igralo, pjevalo...Mnoga braca i sestre su iz cuvene Ali pasine kotline uzeli dzadu pod noge i otisnuli se po bijelom svijetu. Neko kaze za korom hleba, neko za boljim zivotom. Odvojili su se od svoje grude i odlaskom u bijeli svijet pokusali ili pokusavaju da izgrade sebe i svojim familijama bolje i lepse od onoga sto su imali odakle su krenuli. Iznova kucenje na drugim lokacijama i u drugim drzavama je nesto sto se ne moze postici preko noci, vec je potrebno decenisko i decenisko ulaganje i sparanje, da bi se zapodilo i da bi se doslo do novih vrijednosti. Nasa dijaspora na raznim destinacijama svog zivljenja i djelovanja pokusava da sacuva svoju vjeru dini Islam, svoje obicaje, jezik, kulturu i svoju tradiciju. U tom cilju se prave Islamski kulturni centri, formiraju se razna Udruzenja, Fondacije, Klubovi.... Rijec je o nimalo lakim projektima i programima, ako se zna da na prostu npr. USA jedino jevrejske zajednice uspijevaju da ne budu asimilovane. No , valja u svim postavljenim zadacima istrajavati i stvoriti uslove dolazecim generacijama da znaju ko su i sta su, a ne da se preko noci asimiliju, i u nacionalnom i vjerskom smilu postanu ono sto zapravo nijesu.

Ni intenzitet nostalgije za svojim mjestom i njena jacina nijesu uvijek isti. Ovoga ljeta je osjetno manji broj nasih pecalbara dosao u svoj zavicaj. Vjerovatno sto zbog svjetke krize i besparice koja je vise manje svuda prisutna, sto zbog drugih razloga. Nije iskljuceno da veliki broj jedva pozeli da dodje svom zavicaju, vidi svoju rodbinu i prijatelje, obidje mezarje i dr. , a da se nakon toga po malo razocarani povrate kad primijete da Plav i Gusinje stagniraju, da se malo obnavljaju i da jednostavno ne postoji duzna paznja prema ovim krajevima. Vecina ocekuje da i od lokalne vlasti na dostojanstveniji nacin budu primljeni i da u njihovu cast ima vise kulturnih manifestacija i svecanosti, jer je opste poznato koliko dijaspora pomaze svoj kraj i pojedinacnim i kolektivnim pomaganjem i ulaganjima.

Stekne se ponesak utisak da ni hava nije kao sto je prije bila. Pitka nam se voda zagadjuje, otpada i smeca svuda i na svakom mjestu. Obecane regionalne deponije kojima bi bila zasticena groblja, naselja, i zivi i mrtvi - jos se uvijek ne naziru. I ovaj nacionalni park Prokletije oformljen mimo volje gradjana Plava i Gusinja nikako da profunkcionise i da narod dobije od njega obecane "benefite" to jest koristi. Kao i mnogi drugi bio sam protiv njegovog proglasenja jer se sa njim svojinska prava plavogusinjana remete i pogorsavaju, no mozda se prvo ceka promovisanje i izgradnja ovog puta sto ide teritorijom Albanije prema Skadru i Podgorici, kako ne bismo vjecito bili zadnja posta i slijepo crijevo.

Na plavskim knjizevnim susretima koji su se skorije odrzali u Plavu imao sam cast i zadovoljstvo da prisustvujem i da ih propratim sa svojom kcerkom Norom, diplomiranom pravnicom, koja je nakon zavrsene srednje Medrese zavrsila fakultet pravnih nauka na engleskom jeziku u Kuala Lumpuru - drzavi Maleziji. Bila je iznenadjena polupraznom salom, iako se radilo o znacajnoj manifestaciji gdje su ucesce uzeli pjesnici sa prostora vise drzava u okruzenju. Pa ipak na tom smo skupu bili pocasceni sto smo se upoznali sa efendijom Hamom Mulicem, koji nakon zasluzene penzije i puno putovanja i boravka po svijetu dio svog vremena provodi u rodnoj kotlini, o istoj ponesto napise i u njoj uziva. Vjerujem da je kod njega kao i kod nas najjaci utisak ostavila Fljora Brovina nga Kosova, a cast svima koji su uzeli ucesce u programu i ucinili nam to vece prijatnim i za pamcenje.

Plav, 12. oktobar 2011. godine

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN