Kemal Purišic: Izjašnjavanje Bošnjaka kao Muslimana ili Crnogoraca nanosi veliku štetu našem narodu

| 5. April 2011. |
Gospodine Purišicu, popis stanovništva je vec poceo a još uvijek je aktuelno pitanje da li je taj proces samo statisticko pitanje, ili, u crnogorskim prilikama, ipak, nešto mnogo više od toga?

Naravno da nije samo to, što se vidi iz kampanje koja se vodi i koja veoma lici na izbornu. Razlog je što prikupljeni rezultati popisa imaju jake ekonomske, socijalne, kulturne, politicke i druge implikacije u narednom periodu. Iz tih razloga mnogi subjekti, prije svega politicke partije i nacionalne institucije, pokušavaju da u kriticnom momentu popisa doziraju javnosti poželjne odgovore na ona popisna pitanja koja su za njih važna. U višenacionalnoj državi kakva je Crna Gora, rezultati popisa su i indikator stepena asimilacije manjinskih nacionalnih zajednica, dakle i kvaliteta zvanicne manjinske politike koja je promovirala princip „integracija bez asimilacije“. Zato je po meni potpuno legitimno i na tragu te politike da se prije svega nacionalni savjeti pa i manjinske stranke ukljuce u proces objašnjavanja popisnih pitanja i znacaja pravilnog odgovaranja na pojedina pitanja.

Koliko je za Bošnjake važan ovaj popis?

Veoma je važan iz više razloga. Jedan ja da ce pokazati u kojem broju i kojem procentu smo se kao narod okupili oko našeg tradicionalnog imena bošnjak i posebno oko našeg maternjeg bosanskog jezika kao glavnog stuba naše nacionalne posebnosti. Na prošlom popisu  se bukvalno polovina našeg naroda izjasnila kao Musliman ili Crnogorac što je izazvalo ogromne štete u meduvremenu, pa je veoma važno da se takva greška ne ponovi i na ovom popisu. Ustav i zakoni su garantovali znacajan korpus posebnih manjinskih prava pripadnicima manje brojnih naroda, kako bi ocuvali svoje posebnosti u procesu njihove integracije u društvo. Od broja pripadnika odredenog manjinskog naroda i njegove organiziranosti zavisi mogucnost korišcenja tih prava. Za ilustraciju, pomenucu dva primjera. Rezultati popisa o maternjem jeziku ce biti osnova za planiranje u procesu obrazovanja pa ce od toga koliko se Bošnjaka izjasni da govori svojim maternjim bosanskim jezikom zavisti da li ce se i u kojim sredinama organizirati proces nastave u školama i na bosanskom jeziku. Drugi primjer je garancija srazmjerne zastupljenosti u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave koja je u direktnoj korelaciji sa brojem pripadnika odredenog manjinskog naroda. To doslovno znaci da brojniji narod sljeduje srazmjerno više radnih mjesta u javnom sektoru. U ovom momentu se može tvrditi da u javnomj administraciji radi više od 80% nacionalnih Crnogoraca, a oko 1% Bošnjaka, pa ce taj odnos morati da se mijenja u pravcu znatno vece ukljucenosti Bošnjaka.

Ustavni sud je odlucio da se gradani na popisu ne moraju izjašnjavati na tzv.identitetska pitanja. Kako Vi u BS komentarišete tu cinjenicu?

Uz sav rizik, mislim da se radi o cudnoj odluci. Radi se o pitanjima u popisnici o nacionalnoj i etnickoj pripadnosti, o vjeroispovijesti i o maternjem jeziku na koje se, po pomenutoj odluci ne mora dati konkretan odgovor. Nije problem što je sud proširio pravo na diskreciju o vjerskom i na pitanja o nacionalnom i jezickom identitetu s obrazloženjem da se radi o naprednim medunarodnim standardima, jer je to po našem Ustavu obavezno, nego je problem što se tako može blokirati ostvarivanje citavog seta manjinskih prava, narocito onih koja se ostvaruju kao kolektivna prava. Ocigledno da Ustavni sud nije ravnopravno tretirao cjelinu ustavnih garancija i da je izgubio iz vida da se ovako mogu ugroziti prava više od polovine gradana Crne Gore.

Monstat je ogranicio broj pitanja za popisivanje naše dijaspore. Kako to komentarišete?

Monstat je, kreirajuci obrazac Popisnice ocigledno prekršio Zakon o popisu, bez obzira što se pravdaju da su to uradili na preporuku predstavnika Eurostata. O tome smo ih obavijestili i mi iz BS i rukovodstvo Bošnjackog savjeta i drugih bošnjackih institucija i organizacija. Posljedice takvog pristupa ce biti znacajne, jer država nece raspolagati podacima o tome koliko ima naših državljana naše i dvojno državljanstvo, kakav je njihov socijalni status, obrazovna struktura, zdravstveno stanje, koje su nacionalnosti, vjere i kojim jezikom govore i td. Imajuci u vidu zvanicno proklamovanu politiku jacanja saradnje sa dijasporom, ovakav stav Ministarstva za finansije i Monstata je kontraproduktivan i simptomatican u smislu da možda promoviše neku neformalnu politiku.

Na takvu pomisao me navodi i dosta rigidni pristup Monstata kod prikupljanja podataka o dijaspori. Naime, oni insistiraju da podatke o njima može dati iskljucivo clan njihovog domacinstva  a ne i clan šire porodice, po ovlašcenju. Kako su bukvalno cijeli krajevi  i cijele porodice, sa pšretežno bošnjackim stanovništvom  iseljeni u inostranstvo, ostace veliki broj ljudi nepopisan, pa ce ta podrucja u perspektivi imati velike štete zbog toga. Kada se povremeno vrate u zavicaj, ili se definitivno vrate da tu opet žive, docekat ce ih slabi životni uslovi, nedostatak škola, bolnica, komunalne i druge infrastrukture jer se na njih nije  ni racunalo u koncipiranju i realizaciji razvojnih politika. Monstat je znao naš stav o ovim pitanjima kroz skupštinsku raspravu o zakonu, ali se ocigledno oglušio i tada, kada se izjašnjavao o našim amandmanima na zakon pa i sada povodom našeg protesta što su ovako postupili. Ipak, nagoviještena je makar jedna dobra inicijativa Monstata kao odgovor na naše zalaganje, da se u narednih pola godine eventualno dogovori popis dijaspore koji bi se organizirao preko diplomatsko-konzularnih predstavništava, gdje bi kao osnova planiranja bili korišceni „krnji“ podaci koji se sada prikupe o našoj dijaspori.

Zato apelujem na sve naše državljane koji žive u insotranstvu da se ukljuce u popis kako tako štp ce poslati osnovne licne podatke  svojoj porodici ili bliskoj rodbini kako bi se obuhvatili popisom, jer ce to biti osnov da se kasnije izvrši detaljni popis. Popis je važan i radi boljeg planiranja i korišcenja i domacih razvojnih fondova i strukturnih fondova Evropske unije.

Uvaženi Gospodine Purišicu, uz zahvalnost što ste za naš portal dali ovaj kratki intervju, vjerujem da dijelimo strah da ce ovo obecanje Monstata ipak biti samo još jedna lijepo upakovana prevara, po onom poznatom, „drži rijec ka rešeto vodu“ i da ce se dodatno naci neki novi izgovor ili smetnja tom naknadnom detaljnijem popisu. Uostalom i sama cinjenica da ce mnogi iz dijaspore ostati uskraceni i za taj „krnji“ popis, govori o diskriminaciji, osmišljenoj da se umanji stvarni broj i procenat Bošnjaka.

Hvala vam još jednom i nadamo se da ce ove Vaše preporuke stici do Bošnjaka i u Crnoj Gori ali i u dijaspori.

Hvala i vama, nažalost, naša iskustva su takva da nam se puno obecava a da se ta obecanja najcešce ili ne ostvaruju ili se ostvaruju okrnjena. Ipak, uradimo ono što je do nas,  i ja još jednom apelujem na Bošnjake u zemlji da se ne osipaju, vec izjasne da su Bošnjaci, da govore bosanskim jezikom i da su pripadnici islama, ali i Bošnjake u dijaspori da se obavezno preko svojih u zemlji upišu u mjeri u kojoj je to za sada moguce.

Preuzeto od Bicent.com