|
NIJE FER I OVAKVO SE STANJE SE MORA IZMJENITI.
Za vas pise Ibrahim Husejnovic iz Plava
Mnogi za zivot na ovom kratkom dunjaluku kazu da je jedno najobicnije deveranje, pa otuda i ona naroda dever dynja. Drugi pak taj isti sadrzaj ukomponuju u neku drugu formu, pa ovodunjalucki zivot vide kao jednu kratku igru i zabavu i kao jedno prolazno nasladjivanje. Zivot na ovom i drugom svijetu opisuju Upute tj. Kitabi, mislioci, filozofi, obicni smrtnici. Kao da postoji vjecna preokupiranost zivotom i promjenom nazina zivota - smrcu, preseljenjem itsl.
Upravo smo se ovih dana oprostili od dvojice sunarodnika kotline, koji su svaki na svoj nacin obiljezili sebe na ovom kratkom dunjaluku i koji su preselili na bolji, vjecni svijet - ahiret. Hadzi Hamo Sehovic je slovio za jednog od najodabranijih dzematlija, koji je svojom poboznostu i posvecenoscu dini Islamu bio i ostao uzor za sve druge, dok je Izet Cirikovic izvornim pjesmama "Mejra seta" i "Znas li Bahro Bahrija", ostavio iza sebe u neku ruku plavskogusinku himnu kada je rijec o izvornim pjesmama i sadrzajima ovakve vrste. Neka je rahmet svim nasim umrlim i da im Allah Uzviseni osigura mjesto u dzennetu i spasi ih od vatre uzarene to jest od dzehenema.
Vjera dini Islam nam daje smjernice kako da se ponasamo i u kom pravcu da djelujemo, kako bismo bili od koristi za sebe, svoju porodicu i siru drustvenu zajednicu. Osoba kojoj je Bog dao zdravlje i radnu sposobnost da radi i stvara, prije toga mora da odredjeni broj sati odmara i spava, ali isto tako treba da odrzava rodbinske i prijateljske veze i da iskazuje zahvalnost Allahu sto ima zdravlje, porodicnu harmoniju, imetak ... Drugim rijecima u obavezi smo da spavamo, radimo, zijaretimo i ibadetimo. Odredjeni broj nasih ljudi, bez obzira sto nose lijepa imena Haso, Huso, Omer, Alija, Rahman, Rahim, Ibrahim, Muhamed... umjesto da slijedi svoju vjeru, svoje adete i tradiciju, oponasaju neke druge ljude i neke druge konfesije. Izet ili Alija koji pije alkohol ili je sklon drugim zabranama, prakticira tudju vjeru i pripada toj a ne svojoj religiji. Stubove nase vjere moramo uvijek znati i koliko vise moramo ih prakticirati i u tome istrajavati: izjavljivati sehadet, obavljati dnevne i druge namaze, postiti ramazan, davati zekijat i sadaku i obaviti hadz ukoliko imamo sredstava za tu namjenu. Znatan broj plavogusinjana ponasa se otprilike ka' guska kroz maglu i ne shvataju da su pocasceni time sto su Bozjom voljom pripadnici Islama. Medjutim, to nije dovoljno, vec je potrebno islam prakticirati, biti istrajan u molitvama radi sebe i svog poroda, biti darezljiv, raditi i zaraditi ne samo za sebe vec i za one koji nijesu kadar zaraditi ili privredjivati itd., itd. Nase socijalno raslojavanje je pocelo onog momenta kada su ljudi u traganju za boljim zivotom i boljom korom hleba poceli da se izdvajaju i razlikuju u visini svog imetka, a u dosta slucajeva je doneke stigla i ona davno izrecena: ni s' knjigama se ne sastavili! Cesto se pitam da li je ta recenica uopste i trebala da se izrekne?
No, da se vratim nasoj trenutnoj slici i nasem stanju. Plavskogusinska kotlina je od Odluka Berlinskog konkgresa permanentno zapostaljana, cime je ovo podrucje jedno od najmanje razvijenijih u Crnoj Gori. Mnogi smatraju da je takvo stanje uspostavljeno zbog toga sto u ovim krajevima zivi muslimanski zivalj i sto isti nije zeleo da se milom ili silom konvertuje ili preimenuje u krscanstvo, bez obzira na niz pokusaja u tom pravcu. Nasi su se preci odricali svojih zivota, ali se nijesu odricali svoje svete vjere dini Islama. Kada je Rankovic u svoje vrijeme prikupljao oruzje od nase brace Kosovara, koje oni u puno slucajeva nijesu ni posjedovali, pa su morali prodavati svoja stada ovaca, zadnju kravu ili konja, cilj mu je bio da sto vise napravi terora, da ljude ponizi i izlozi ih nepotrebnoj globi. Kroz te njegove akcije, narod je odustajao od stocarstva i nomadstva, a okrenuli su se pismenosti, znanju i nauci. Neko je dobro primijetio da su pomenutim cinom braci kosovarima oduzete puske, a dodijeljeni su im topovi. Ista ili slicna situacija se dogadjala i u nasoj ljugi. Dusmani su zeleli jedno, a uvijek bi se dogadjalo nesto drugo, sto oni nijesu ocekivali niti su zeljeli.
Za cifute se kaze da se istinski solidarisu medju sobom, te da takvo njihovo ponasanje proizilazi iz njihovih vjerskih normi koje ih upucuju na sticanje materijalnih dobara i bogatstva i na poricanje ahireta. U dijelu njihovog medjusobnog solidarisanja i mi bi smo mogli naci primjere takvog slijedjenja, ponasanja i djelovanja. Ne smijemo biti prema sebi i svojima neprimjereni, nepravedni i nehumani. Moramo se pomagati i podrzavati. Danas je znacajan broj plavogusinjana, zbog svojih uskih interesa izmanipulisan i vjestacki podvojen, cime nemamo jasne planove i programe za bolju i lepsu buducnost dolazecih generacija, ne postoji jasna vizija koja bi nas izvela iz blata u kojem se nalazimo, nema valjane veze ili kopce izmedju zavicaja i dijaspore, razlicite organizacije i subjekti rastrzu svako u svom smjeru, slusamo tudja usta, cime nasa ostaju prazna... Nas dzemat posebno u Njujorku bi se morao odrzati na jedan primjeren i valjan nacin, kad sve to kazem, prije svega mislim na to da bi dolazecim pokolenjima trebalo garantovati da ne budu asimilovani, bez obzira ne sve faktore koji uticu i idu u drugom pravcu. A to se moze postici ako se izgradi Islamski kulturni centar, ako se otvore kvalitetne skole na maternjem jeziku, ako validno rade kulturno-umjetnicka udruzenja, ako se stvaraju sopstveni kadrovi i potencijali...
Veza izmedju zavicaja i dijaspore mora biti cvrsca i na vecem nivou. To se moze postici na taj nacin sto ce nasi ljudi ulagati u svoj zavicaj, ne na nacin da bi nekom poklonili mukom zaradjeni dolar ili drugu zaradjenu valutu, vec da bi ga oplodili kroz izgradnju hotela, zicara, ski staza, rehabilitacionih cenara, odmaralista, fabrika za preradu sumskih plodova, mlijeka i mlecnih proizvoda. Buduci da ove projekte ne mogu u vecini slucajeva da iznesu pojedinci, rjesenja valja traziti u medjusobnom zajednickom udruzivanju i zajednickom ulaganju nasih dijasporaca u svom zavicaju. Jedna krovna organizacija koja bi koordinirala radom svih organizacija, udruzenja i fondacija, trebala bi napokon da se formira, a da bi se to dogodilo moramo nasu svijest podignuti na visi nivo i ne biti opterecen kojekakvim predrasudama, kompleksima i zavidljivoscu.
Prava i slobode plavogusinjana, uglavnom kao pripadnika dini islama, nijesu na zeljenom nivou. Opstedrustveni interes je podredjen licnim interesima pojedinaca, koji se ponasaju i djeluju kao vuk pred kijamet. U puno se slucajeva lobira za tudje, a ne za interese svog naroda. Domicilnom stanovnistvu nije povracena svojina koja im je voljom drzave u proslosti bukvalno opljackana. Nikada nije medju dusebriznicima tudjih interesa bilo volje ni da se valjan popis otete imovine sacini. Umjesto toga formiran je Nacionalni park u nasoj Ljugi na znacajnom dijelu prostora koji je bio i ostao privatni posjed. Ne lezi vraze! Svojina je medjunarodnim dokumentima zagarantovana i tretira se kao svetinja. S jedna strane nezaposenost i bezperspektivnost, a s druge strane atak na imovinu. Nije fer i ovakvo se stanje mora izmijeniti !
Plav, 1. januar 2012. god
WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN
|