Pise: Hamo Mulic
"Veliki pozdrav za Damira Radoncica." Ovako je na rastanku porucio Abaz Aka Arslanagic svom iskrenom prijatelju iz iste brane - rukometne. U oktombru 2010 g. u Geteborg (Swedska,) odrzano je Evropsko prvenstvo u rukometu, gdje je bio pozvan i Ako-Abaz Arslanagić, bivsi golman rukometnog kluba "Borac" iz Banja Luke. 1972 godine, je bio proglasen za zlatng golman tadasnje Jugoslavije, dva puta Evropski sampion i dva puta Svetski sampion. Bio je trener Hrvatske reprezentacije, gdje je igrala i njegova kcerka, koja sada igra za tim Holding i clan je Danske reprezentacije. O ovom svetskom asu napisano je dosta tekstova i publikacija. Sada je u penziji, ali i dalje je aktivan u svojoj bransi na terenima Kuvajta, gdje trenir rukometnih golmana.

Slucajno sam se upoznao sa gos. Arslanagicem, na jednom skupu u Bosanskom klubu, na kojem sam od prijatelja iz Bosne bio pozvan i ja. Oni su pravili koktel, specijalno za Abaza Arslanagica, a ja sam pozvan, sto su prijatelji iz Bosne zeljeli da mi se na neki nacin oduze za nesebicnu pomoc koju sam im pruzio kada su bjezali od golgote iz svojih ognjista i tu u Svedskoj nasli spas. Tada sam aktivirao sve raspolozive snage da im se pomogne: humanitarnu pomoc, smjestaj, sredjivanje papira za socijalno, skolu i drugo. Ima jedna velika ulica u kojoj sam na svaki ulaz najmanje po dvije-tri familije nastanio preko jedne firme i tu ulicu su nazvali "Hamova" ulica. Dosta nji njih sam obucio za vozacki ispit, jer sam radio kao instruktor, bez ikakve novcane nadoknade, a to je u Swedskoj veoma skupo.

U isto vrijeme pomagao sam i dzemat i efendiju Kemala Basica i Fuada Colica. Takodje sam pomagao osobe iz druge konfesije, jer moja humanost nema granice. 1983 g. bio sam presjednik Bosanskog udruzenja koje i dans zivi, gdje sam pocasni clan. To vece na festi su bile izmijesane konfesije, koje zive zajedno u Bosni i svugdje drugo, jer ne postoji Bosna koja je samo Bosnjacka.

Ja ovo iskaza u realnosti, pa pomisli da cu ponovo dobit kritike od mojih izvjesnih Bosnjana iz Gusinja koji zive u Ameriku koji me kritikovase sto sam bio u Njegose, te brizu sta ja jedem i dje se krecem, i sto kritikujem vandalizim. Nezakonito, neljudsi, negusinjski, nedemokrtski narusavaju moju gradjansku slobodu. Mozda ce me ovoga puta kritikovat sto cu sa Bosancima. Prevrsio je mjeru jedan od njih koji mi prijeti da ne smijem ici u Sarajevo. Eto koliko je ovaj okoreli bosnjo stao na braniku Sarajeva i to iz Amerike, suludo. Sarajevo za koje je moj rah. otac i mnogo Gusinjana i Plavljana i drugih, dali zivote za slobodu, u kojoj je njegov otac i on, te cijela Jugoslavija ,zivjeli u slobodi 60 godina. Ime moga oca i ostalih njegovih saboraca lezi na toj spomen ploci u Gusinje na kojoj bizarni suludnjaci imadose srca i duse da pisu svoj "broj 6", pod kojim su izlazili na izbore.

Drugi suludnjak kaze, da sam ja to sam pisao pa kao navodno "da podvalim Bosnjacima". Ja to njegovo smatram zlocinackom pomisli, manijacki kompleks. No nazalost doslo je suludno vrijeme i samo da Bog sacuva pamet od zlih dusa. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, ja sam u Svedskoj, kao sto napomenuh ucinio veliku pomoc i veliki sevap, da nema cijene i za to sam pocascen i ponudjem pasosom pocasnoga gradjanina. Pa se osjećam medju Bosancima kao medju bracom, jer oni to cijene. A izvjesni prepotentni patrioti , "gusinjski bosnja", brane bosnjastvo i Bosnu od mene, te idu u toliku krajnost, da mi ne daju da posjetim grob moga oca pokraj Sarajeva, nego prijete fizicki. Vjerovatno spremaju za sledece glasanje da i na tom spomeniku kraj Sarajeva, dje su upisana imaena nasih palih oceva i brace, napisu zelenim flomasterom broj 6. Bosanci se sami suprostavljaju jednookom nacionalizmu ma ciji on bio. Sabur seljamet izvjesni "Bosnjani Gusinjski', pazite svoje, ne kitite se primitivizmom, razmisljajte sa merhametom, ponasajte se kao sve nase starije generacije, koje nijesu bile opterecene uvoznom kulturom i religioznim fanatizmom. Ja vas ne mogu ni razumjet, niti halalit da me krstite i da mi ne date da idem dje hocu i sa kim hocu, podvaljujete mi da se hranim slaninom, dabogda vam se sve to u vas tafrak vracalo.

Evo mene sa Kemalom, Edinom, Abazom, pa i njima recite da i oni nijesu po vasem kovu bosnjackom, a oni cuse i vidjose ovo vase ponasanje prema mene, pa se zahajranise. Na kraju, pozdrav svima razumnim i umjerenim prijateljcma a takodje i onima drugima, i svako neka se ponosi dobrim djelima a drugi neka se stide svojim zlopasnim ne djelima.

Hamo Mulic, San Marino 12. mart 2011g.

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - NAMA SE NAJVISE VJERUJE