Rodjen sam u Plavu 15. januara, 1948, od oca Kupse i majke Djulje, rodjene Sarkinovic. Prvih godina mog djetinjstva zivjeli smo u Ribarskoj mahali, u ulici sa najvise djece, u to vrijeme u Plavu. Ahmemulica, odnosno Bakica, je bilo najvise , pa Sabovica (Seljbegancad ), Hadzimusovica i naravno Muminovica. Centar za okupljanje je bio ispred Sabomakine avlije t.j. Zaja i Saba Muminovica avlije. Uz avliju su bila tri velika kamena, na kojima su stariji sedjelji , a mi djeca se igrali ispred. Tu smo se bili zdravcevima, igrali klisa i macke,velicke, pedare, gedza , gudze, (gudzare), sodaljica, kacaka, discalji se u puljice, itd. Ribarska mahala je dosta strma, tako da smo se u toku zime sankali i sljicugali, cak do bolnice. Tada je bolnica bila u mula Ahmetovu kucu blizu jezera. Posto je bolnica bila blizu jezera, cesto bi smo klizanje nastavili i po jezeru, kao i tog kobnog 1. januara 1960, kada je doslo do pucanja leda na Plavskom jezeru, kada se udavio moj brat Hasim. 1963. godine prelazimo da zivimo u Gusinje, dje moj otac otvara slasticarsku radnju. Po zavrsetku osnovne skole upisujem srednju umjetnicku skolu u Skoplju. Pored sklonosti za crtanjem imao sam smisla i za sve sportove, kao i za madjoinicarske vjestine. Bavljenje istima u to vrijeme su mi bile uskracene, nesto od nerazumjevanja roditelja , a nesto zbog nedostatka sredstava. To je tada bilo i normalno, jer se zivjelo dosta siromasno. Rahmetlji otac bi mi govorio "te sta ces na furuzucu, te sta ces na loptu, opanke ti ne mogu trajati ni dva dana". U Skoplju boravim kod strica , koji je imao drugacije shvacanje od moga oca. Mlad, u punoj snazi, pokusavam da nadoknadim sve ono sto sam propustio u Plavu i Gusinju. Upisujem se u KUD " Vlado Tasevski". Isto pocinjem da treniram kao golman u NK "Rabotnicki" i u atletski klub " Rabotnicki".Zloupotrebljavajuci dobrotu svog strica, koji mi je dao previse slobode, ja ponavljam prvu godinu u umetnickoj skoli. Ocu pokazujem svjedocanstvo sa uspjehom 'dobar', koje sam facifikovao. Morao sam lagati, inace bio ostao u Gusinje.No, u lazi su kratke noge, stari dolazi nakon trece godine u Skoplje i saznaje da sam u drugi umjesto u treci razred. Obecavam da cu se popraviti i tako ostajem da nastavim skolovanje. 1968. godine upisujem se u macevalacki klub. Nakon cetiri mjeseca od treninga na republickom prvenstvu Makedonije postajem prvak u kategoriji "mac". Kao prvak Makedonije odlazim na savezno takmicenje u Sombor i osvajam 6. mjesto. Bio sam i na saveznom takmicenju u kategoriji "floret" u gradu Zrenjaninu, ali ispadam u cetvrtom krugu. Iste godine. upisujem se u Aero Klub "Jurij Gagarin", u padobransku sekciju. Napravio sam cetiri skoka sa visine od 1200 metara. Nakon zavrsetka 5-nje umjetnicke skole , odlazim u JNA. Nakon zavrsetka armije, vracam se u Gusinje i postajem clan FK "Partizan", KUD "Dzafer Nikocavic" i PSD "Karanfil". 1976. zaposljavam se u fabriku " Termoplast" , iste godine se zenim sa Jasminom Secerovic iz B. Polja. U FK "Partizan" sam bio rezervni golman i uglavnom sam branio kada nije bilo prvog golmana. Kada je rijec o mom golmanskom "pozivu" svi se slazu da sam daleko bolje branio kada smo gostovali , negoli kada smo bili domacini u Gusinju. Od svih golova koje sam primio ostace mi u sjecanju onaj u Plavu, kada smo igrali protiv "Jezera". Tada sam primio gol skoro sa centra igralista , a da paradoks bude veci strijelac tog gola je bio moj tetkic, Seko (Ramov) Lukovic.U medjuvremenu postajem i clan Saveza fudbalskih sudija Crne Gore i sudio sam 8 susreta u pod savezu. 3. septembra 1977. god rodjen je nas sin Bernard. Krajem sedamdesetih KUD "Dzafer Nikocevic" ponovo je aktivno zahvaljujuci entuzijastima Mazu Cekicu, Hiljmu Cekicu, dr. Ruzdiji Redzepagicu, Ruski Rasicu, i drugima. U orkestru drustva svirao sam karaduze ( tambure) i gitaru. Za kratko vrijeme drustvo je postiglo veliki uspjeh, ucestvujuci na svim velikim smotrama sirom Jugoslavije, a 1978.godine kao predstavnik Crne Gore gostujemo u Albaniji 17. dana. U ovom drustvu su ponikli i poznati estradni umetnici, kao sto su Beki i Nika Djekovic. Kemo Bektesevic je po kvalitetu mogao isto dostici njihovu popularnost, ali se nije aktivnije posvetio estradi. Sto se tice PSD "Karanfil", ono je permanentno radilo zahvaljujuci Ziju Ibrahimagicu i Radonji Sekularcu. Radonja je jedini strucnjak na terenu opstine Plav, koji je poznavao alpinizam, tako da je u Gusinju osnovana ekipa za "Gorsku sluzbu spasavanja", ciji sam i ja bio clan. Kao ekipa izvrsili smo vadjenje nastradalog vojnika iz vodopada Grlje i starca iz donjeg Vusanja , koji je stradao u kanjonu Grlje. 1980. godine rodjena se nasa kci Bisera. Bavio sam se aktivno i skijanjem i ucestvovao sam na skijaskim takmicenjima. Zapazeni uspjesi: Na republickom takmicenju na Zabljaku, 1981, bio clan sam ekipe koja je osvojila 3. mjesto( bronzanu medalju) u trcanju na 15. kilometara. 1983. godine, ponovo na republickom takmicenju u Zabljaku, u disciplini "bijatlon" osvajamo ekipno 1. mjesto i zlanu medalju. Ekipu su sacinjavali: Rustem Vukelj, Ranko Dedic, Refik-Coro Deljnin, Goran Drakulovic, Ismet Brdakic i ja ( svi iz PSD " Karanfil") , kao i Gari Sarkinovic i Danilo Spalevic iz PSD "Visitor" iz Plava.Ista ekipa 1983. godine predstavlja reprezentaciju Crne Gore na saveznom takmicenju koje se odrzalo u Skofija Loku u Sloveniji i osvajamo 1. (prvo). To je najveci uspjeh u istoriji smucanja, postignut sa prostora Plava I Gusinja. Nakon svetskog prvenstva u kosarci u Ljubljani , kada je Jugoslavija postala svetski prvak, ovaj sport je postao popularan i u nasem kraju. Tada u krugu fabrike "Termoplast" u Gusinju , zajedno sa Dzavidom Kastratom, pravimo kos i tu su se radnici rekreirali u slobodno vrijeme. Sa Dzavidom, isto , formiramo stonotenisersku ekipu pri fabrici, koja prerasta u SD "Partizan". Ovaj sport postaje popularan po radnim organizacijama i onda organizujemo takmicenja radnih organizacija sa prostora Plava i Gusinja. Vezano za sport, zelim da naglasim da je nas kraj obilovao velikim talentima, koji nazalost nisu imali prilike da napreduju iz raznoraznih razloga. Decembra 1984. godine dolazim u SAD, tacnije u New York, zajedno sa suprugom Jasminom. Kod roditelja u Gusinju ostavljam dvoje djece, sina Bernarda i kcer Biseru. Dosli smo sa namjerom da ostanemo 3. godine, pa da se vratimo. Ali, desilo se kao mnogima iz nasega kraja, ostali do danasnjeg dana.1986. godine, rodjena je nasa druga kci Belma. U New Yorku,1990 godine, sa nekoliko entuzijasta osnivamo "Klub Plavljana i Gusinjana". U statutu drustva je bilo perdvidjeno da imamo: radio, tv, novinski list,dramsku i sportske sekcije, kao i folklorno drustvo. Rad je krenuo veoma dobro, sve do trenutka kada su pojedinci u drustvu poceli da ga koriste za licnu korist. Tadasnji predsjednik drustva donosi odluke mimo organa istoga, neki clanovi "kradu" ideje drustva, otvaraju radio. Tada ja i Dzavid Kastrat podnosimo ostavku, drustvo se raspada, a radio svira svake subote u isto vrijeme. U zelji da nastavimo tradiciju okupljanja nasega naroda na Alipasinim izvorima, sa Dzavidom Kastratom, 1990.god. organizujemo susrete na Sunken Meadow , uz veliki broj nasih Plavljana i Gusinjana. Prvi sam sa Dzavidom organizovao i "I Plavsko-Gusinjski veleslalom" na padinama Shawnee u Pennsylvania.Na tom takmicenju upoznajem (posrestvom Seke Koljenovic) Diku Lemes, sa kojom osnivamo drustvo " Zlatne Ljiljane" u kojem sam bio koreograf. Prvi javni nastup smo imali u New Jersey u Poljskom klubu. Odziv nasega naroda je bio nezapamcen, a prestava je odjeknula u New Yorku kao atomska bomba. Tu noc smo imali svoje nosnje, koje je sasila Dika. Vecina prisutnih je te veceri plakala od radosti. Kao drustvo , ,na poziv Turske, ucestvujemo u majsku paradu, koja se organizuje svake godine na Madison av. u New Yorku. Tada se prvi put na ovorenom prostoru u toj metropoli zaigralo HALATURKO. Da naglasim da sam kao djecak imao sklonost prema madjionicarskim trikovima, i u New Yorku mi se pruzila prilika da mi se san i ostvari.U njemu upoznajem madjionicara svetskoga glasa Simadu iz Japana, koji me je uputio u tajne ove vjestine. Trenirao sam dnevno po cetiri sata dnevno, i 1993. polazem za madjionicaram i postajem clan internacionalnog saveza madjionicara. Ponesen tim pozivom, selim se u svetski centar madjionicara Las Vegas i nastupam u najveci klub madjionicara u svijetu. U Las Vegasu je vrlo malo naroda sa nasega prostora, te je nostalgija za njim i opasnost od kocke po djecu su ucinili da se nakon dvije godine vratim u New Yorku. Povratkom medju stare prijatelje , sa Dikom, osnivamo Bosnjacko folklorno drustvo "Sedef ". Ovo drustvo danas je najmasovnije na tlu Sjeverne Amerike. U njemu sam koreograf za podmladak, dok Samir Handanovic vodi odraslu grupu. Dika Lemes je predsjednik drustva i kostimograf, koja je pored cetiri kompleta nosnje sasila i komplet Plavsko-Gusinjske nosnje. Kao drustvo imali smo nekoliko uspjesnih gostovanja i to: 3 na Floridu, 2 u Detroitu i jedno u Cikagu. Ucestvovali smo i na paradama UN. Kao drustvo odazivamo se i na svim humanitarnim akcijama na kojima na pozivaju u New Yorku, gdje svojim prisustvom nastavljmo nasu kulturu i tradiciju. U slobodnom vremenu povremeno se bavim i slikarstvom. Na mojim slikama su pretezno motivi iz nasega rodnog kraja - Plava i Gusinja. Na taj nacin pokusavam da zavicaj prenesem na platno , kako nebi iscezao iz nasih misli. Imao sam izlozbe na I Kongresu Bosnjaka u Cikagu I II Kongresu Bosnjaka u New Yorku. Na nekoliko humanitarnih koncerata , takodje sam imao izlozbe i na njima donirao slike. Za izgradnju "Sultanije" u Plavu i "Nove dzamije" u Gusinuju isto sam donirao svoje radove - umjetnicke slike. U zadnjih nekoliko godina, imao sam gostovanja u radio emisijama u New Yorku, od kojih izdvajam Nezavisni Bosnjacki radio "Sevdah", cija redakcija me cesto poziva da gostujem u njihovom programu. I onda se uz tamburu "vracamo" rodnom kraju. 1996. godine, rodjen je nas mezimac Besim. Za sve svoje uspjehe mogu da zahvalim i svojoj porodici koja je imala i ima veliko razumjevanje za sve ove moje aktivnosti,a u prvom redu mojoj supruzi Jasmini. Danas, zivim u New Yorku, i radim u firmi "Hagstrom",koja se bavi izradom svih vrsta geografskih mapa i karata. U New Yorku, 14. novembar 2002 Rasim Muminovic E-mail Address:   RockyMPG@yahoo.com