Gusinje i Plav

IZ NAŠEG UGLA

Sudbine i teksirati

Autor teksta:Nezir Radoncic
Od kad je ALLAH.dz.hu. svojom moci jeretisao i stvarao sva ziva bica na ovim jos nepoznatim planetama,ljisa nase dobre zemlje, svima je nekakvim svojom voljom i umjecem odredjivao vijek i nacin opstanka u prirodi te i zivotne puteve,koji su uvijek bili propracani i radoscu i zaloscu,opet od zavisnosti sta je i kako kome usudio i zapisao.
Dali je ALLAH dz.hu. to stvarao evolucijom ili kreacionizmom mi smo takodje nemocni o tome presudjivati, i u Allahovo se mijesat,no svojim saberom razumom i solidarnoscu propratiti to sto nam usudio i zapisao.
Da ovo napisem incirao me taksirat ovom naseg momka iz brastva Sarkinovica,koji je kao i svi ostali uocio na borbu da sebi pododici,roditeljima olaksa nacin zivota, i donese im rahatluk isto toliko i vrati im dug,koji su ulozilji za njegovo podnivljavanje.
Taksirat ga je zadesio usred te plemenite nakane,i u cvijetu najbolje njegove mladosti,ne sprovaj boze sto bi nas narod rekao.
Momak Sakinovic je kao i mnogi nasi momci nesabdjevem legalnim osiguranjima koje te teske povrede mogu da izljece,tako da je sudbinom jeretisano da samo nasom solodarnoscu i hajterom mozemo ublaziti njemu rane,roditeljima i rodbini iskazati ono nase ucesce da nisu sami, no sa nama svima, jer je ispit solidarnosti daleko veci u ovakvim slucajevima gluho bilo,no u svadbama ,dajrama, itd.
U pitanju je spas zivota mladica cije je bratstvo uvijek bilo uz svoj narod Plava i Gusinja.
Ivestiranje u spas zivota,bilo koga od nas, je najveci sevap i ispit zrelosti pijedinca i zajednice Bosnjaka Plava i Gusinja.

Jos me jedan slucaj iz GENOCIDOM postadale SREBRENICE,incira na sudbine i taksirate koje opominju i upucuju na vecu solidarnost .
Momak poslije svih izdrzanih tegoba genocida i pogibelji u Srebrenici, preseljava na hairet isto tako u cvijetu svoje mladosti,ostavljajuci svoj evljad na svjest i savjest ovog vise tegobnog ,no lagodnog svijeta.
I kada bi mi, u ime opsteg ibadeta i spolidarnosti svojim prilozima i hajterom olaksali tugu i subinu, ovih nasih porodica bio bi to zaslizan sevap i zrelost bosnjackoga ummeta.

Posjeta Musafira iz CG

Autor teksta:Nezir Radoncic

Bilo zeljom ovih predstavnika vlade CG,ili inicijativom knjizevnika Zuvdije Hodzica,uglavnom uprilicili su nam prvu posjetu u restoranu ' RENESANSE" i najavili posjetu "BOSNJACKOJ KUCI" takodje nasem objektu koji je u sastavu I.Z. i dzamije ALI-PASE.
Ja sam prisustvovao razgovorima u Renesanssi,iako sa zakasnjem tako da imena ovih musafira iz vlade CG nisam ni cuo ni registrovao.
Utisak mi je ostao da to nije zvanicna i poslata delegacija CG,nego vise entuzijasti koji na terenu formiraju odredjena misljenja i trude se da svojim istupom pomognu i predloze nesto sto moze biti od koristi za tu zemlju u tranziciji,bilo kako se ona zvala,ipak ponajvise rekao bih nezavisna CG.
Od svih nasih ljudi Plavogusnjana,nas oko dvdesetak, culi su zaista dosta toga,culi su i shvatilji da Plavogusinjska dijaspora nije nikakav tudji zalogaj, da je to dijaspora koja stvara i ovoj demokratskoj zemlji kapitalna djela, da je dijaspora koja zna dati glas i opredeljenje ka svom Bosnjackom narodu,dijaspora koja zna kakvu CG. zeli i kakvoj CG. zelji da ulaze i eventualno mozda vrsi povratak iz raseljenja.
Jasno im je predoceno da samo ravnopravnost naroda sto cine CG. i njeno ustavno opredeljenje ka multieticnosti,te postivanja prava i obaveza nacionalnih manjina,je korak ka stabilnosti i boljoj buducnosti svih njenih naroda.
Iz nasih diskusija su nadam se razumjeli bojazan koja se siri neprestano od radikalizacije i grupisanja srpskih elemenata na podrucju Plavske,Andrijevicke,Beranske opstine i ukupno regiona kao takvog.
Receno je da se nasa dolina plavogusinjska nalazi u stalnoj blokadi puteva sto vode ka okruzenju,put prema Podgorici,put prema Kosovu,te neadekvatno odrzavanje postojecih dotrajalih puteva.
Posto su teme bile vise potsrek ka ulaganju i samoorganizovanju dijaspore,nismo se slozili oko kapitalnijeg ucesca drzave u zaustavljanju iseljavanja,i tako minimalno ucesce u privrednom razvoju naseg kraja.
I gotovo ista prica, i isti novi pocetak u nova obecanja i iskorak CG, u bolje sjutra svih,bas nalik predizbornoj situaciji kada se skupljaju glasovi za programe i stranke koje nicim i nigda i nista ne ucenese na zaustavljanju iseljavanja,privrednom rastu, zaposljavanju i razvoju te nase doline sa tako bogatim potencijalima u ljudstvu i prirodnim rezursima. ...Pa ako ce dijaspora biti finansijer drzave, tu drzave nikad biti nece niti moze........

PS:
Ipak treba pozdraviti ovu posjetu, kao novi i jedini iskorak predstavnika vlasti kada je u pitanju dijaspora Plava i Gusinja, za odredjenije fakte i rezultate pocinje se poslije ustrojsva ka multietnicnosti i tranzicije .
New York, oktobar,20. 2004

Široko nam polje - drugi deo
Citalji su ljudji nasi ova pisanja,i na posedniku kod opet nasih ljudji a poslije pitanja kako smo i sto smo, odmah ka u sali demek "bogoti jesili ti to rekan da se tamo kopamo,i da mi glava neduzna i mrtva kljuca do Plava i Gusinja po ovim sanducima,i to uz toljiki trosek,rece nam ova dama plavodusinjska koja je polovinu zivota provela ovdje,a katkad svakih 10 godina ode dolje ,da vise sebe promjeni ambijenat,no zbog neceg drugog na nasu veliku zalost"
Halali, draga nasa,ali mi koji smo kasnije doslji i pod moranjem ovih ratova,misljim da najbolje znamo izmjerit "sta znaci imati ,svoju zemlju,svoju mahalu,i svoj organizovan narod".Nije se ona mnogo bazirala na to no velji "pa sta vam set falji,sutite i radite"
Helem,saslusah i druge prijedloge koji su bilji protiv njenog razmisljanja i sjetih se onog ajeta iz Kur'ana ," narod sam mora znati sta je i ko je,a Allah ce mu pomoci u njegovoj istini"
Muhabetili smo tako uz prijatne price o reknimo tamo nakim nasim ljudima koji kupuju kuce i imaca dje su sve ostalje civilizacije ovdasnje odavno reklje allah amanet,tu poneki nasi kupe kucu samo zarad "NAMA" onoga nikakoga "NAMA"samo da mu se ne zazre da nema kucu,to nije ni plavogusinjski nam, ni put da taj nas domacin dodje do kuce.
Svi ti drugi narodi koji su daljeko ranije dolazili ovamo,su nekako grupisani u regionima :francuzi,njemci,talijani,grci,pa i srbi,hrvati,rusi takodje i svi svi drugi.
Mlada dijaspora Bosnjaka se i sad razmice u nedogled i prostorima, tako da ja sad ponekad od nekog od nasih stvarno moram pitati ,ne ono imalji nekog od nasijee,no imalj nekoga od bijelaca,racunam na neku bar rasnu opredjeljenost.
Za ovije 7 i nesto godina zapazio sam da na Astoriji i Bruklinu,gravitiraju nasi ljudi sa kupovinama u vecini slucajeva,ali sam isto tako svjedok da nasi ljudi kupuju i preko mora,ovdje se tako kaze, i to cigljije 30-50 hiljada jeftinije,no u mjestu dje je vecina naseg memljeceta.
Svedok sam da mnogi kupuju i na Floridi,ka bajagi boljemu i visemu standardu, neznajuci da su klimarski uslovi po zdravlje ljudi daleko povoljniji na meridijanu drzava N.Y., i okoline upravo zbog uslova zivota koji vladaju na vecim nad.visinama, i na koje nas genetski metabolizam ionako vec navikao.
Nam je nam,a mi plavogusinjci naviknuti na istorisko razmedje koje su nam drugi izdiktiralji,nikako da se havizamo,grupisemo i slozimo u svom nacionalnom,kulturnom i prijeko potrebnom putu do samih sebe i sire nacionalne pripadnosti u Bosnjastvu.

Široko nam polje
Autor teksta:Nezir Radončić
Ka etevesad se sjećam, kad smo iz Plava i Gusinja krećalji u bijelji svijet,neko zbog škola, vojske, naseljavanja ili nekog drugog rada i ćara, pa kad bi ponovo vrnuo medju svoj narod, poslije prvog zagrljaja i pitanja bilo je odmah " allahati imalj još ko od našijee, tu sa tobom rekni mi".....

Iz tog Plava i Gusinja je narod morao krećati po prirodnom slovu nataliteta i trbuhom za izlazom, perspektivom, istim tim trbuhom za koru hljeba, slovo škole, i nekom drugom mogućnosću rada i zarade.
Dolazilo se svud i na sve kontinetne, radjale se nove i nove generacije, kojima u ukupnom generalnom smislu moramo pozavidjeti u dovijatnosti i borbi koju oni vode u mnoštvu civilizacija, posebno ovodje u Americi, i tako brojnim sestemima, zakonima, koji u većini svojih sadrazaja zastupaju interes Biznisa, a manje njihovo duhovno i kulturno prosvjećivanje.
To je nadoknadjeno tom slobodom da se sam i u nacinalnim grupama ogranizuješ i ulazeš u svoju kulturu i duhovnost. Na sreću i tu se narod Plava i Gusinja bar donekle organizovao osnivanjem dzamije ALI-PAŠE na Astoriji. Sem ostalih vjerskih obreda i podučavanja, mi odatle i ispraćamo mejtove ka raznim gazilarima u zavisnosti od poslednje poruke rahmetlije, do želje njegove rodbine o dzenazi i kopanju njihovog rahmetlije.

Pa pošto svi mi znamo da duša i tijelo ne idu zajedno na ahiret, mejt ide u zemlju a duša Allahu na ispovjest,hoć u reći raspolaganje. To tijelo većine mejtova što sam do sada zapazio, je bilo začinjano i raslo baš u toj nasoj ljugi,dohranjvano svim onim što je naša zemlja Plavogusinjska i Bošnjacka odgajivala i hranila, i nažalost danas ne rijetko propustila drugoj zemlji i vaktovima, da pokrivaju ta tijela izrasla na drugoj zemlji i u druge vaktove.

Možda možemo to nazvati i neznanjem i spletom drugih faktora, kao recimo i ekonomskim, ali jaćina borbe od asimilacije je baš i u tome koliko i šta možemo ostaviti iza nas, budućim narastajima,o porijeklu i pripadnosti njihovome i našeme. Ispraćaj naših mejtova ka gazilarima Plava i Gusinja je posebiji osjećaj kod svih učesnika u ispraćaju, jer su naša groblja i prostrana i poznata svima nama..
Za kraj rekao bih i ovo " mjesto dje počivaju kosti naših predaka i najmilijih je tvoja neotudjiva zemlja i domovina"...
New York, oktobar,9. 2004

Restoran "Renesansse" i Refko Radoncic.
Autor teksta:Nezir Radoncic

Ovog puta sam kastanah ušao u ovaj restoran,jer se nalazi blizu moje medicinske ustanove, dje pokatkad vršim kontrolu stanja mog zdravlja.
No, to meni i mom sinu nije prvi puta da budemo u toj nasoj plavogusinjskoj kuci: humanitarni skupovi,dvorenje nasih mlada,i poslovne vecere i sastanci bili su i ranije povod naseg dolaska, u tom bilingu-zgradi, u cijem se prizemlju rasprostrla ova lijepa i za sve oblike pocinka i uzivanja, jedna kao dupla sala, na dva nivoa a ipak u svoj cjelini jedistvena. Tu su sva najnovija dostignuca kako arhitekture tako i akustike, elektronoke, razmeštaja i funkcionalnosti što odudara od ostalih svojom nezavisnošcu.

Sjedosmo u bordo sofu nadomak veselog šanka, i porucismo "alpe rouz" nektarisko pice iz Swicarske, koje smo uvjek koristilji tamo u Evropi.
Na celu foajea tog u RENESANSSI smjesten je piano-klavir, i sjetih se jedne nekad moje arije, te pokušah da je otsviram na iznanadjenje prisutnih i crvenilo mog sina.
Akordi su se nizali: " DRUZE TITO, LAZNO SU SE KLJELI" to je nekako i prošlo, ostatak je bio stvarno buntovan i svima nejasan, nešto iz kom.otelo-travijata, u C-Duru, F-molu, V.A.Mocarta. Snazno sam upirao dirke klavira, uz aplauz menadzerice, kojoj je ta atmofera pogodovala,za novo raspolozenje i ambijent.
Sin mi AGARD obeca da ce me na sledecem skupu njegovih poslovnih ljudi, angazovati ali samo arije o TITU, da bi makar malo zadovoljio moje prohibicije.
Elem stgao je i gazda, i razgovori o tako velikom biznisu su sami navirali kao teme. Refko Radoncicu, moze li mi posvjedociti da su : hrabrost, rad, umjece, odricanje, opismenjavanje, profesionalni i domacinski odnosi prema svemu tome najveci i kljucni faktori stvaranja tog kapitala.

Da, rece Refko,ali uz stalnu brigu,nove kvalitete, i akcije, ada pri tome u cijeloj stvari sacuvaš dobro zdravlje, zdravu i dobru porodicu.
Bez ovih osnovnih subjekata covjek moze izgubiti ono bitnije od bitnijeg, što je porodica, zdravlje i covjecnost, zaradi nekih duvarova, stanova, i recimo drugih objekata. U tako prijatnu i bratsku atmosferu a uz moj nagomilani "alpe rouz" vam moram ispricati i ostala djela ovog Plavo-Gusinjskog biznismena. Pored toga sto ovaj objekat sluzi svrsi naših ljudi, on je nedavno dobio i zvanicnu nagradu gradonacalnika N.YORKA gos.BLUMERGA.
Tu u tom objektu RENESANSE, se uprilicavaju posjete mnogih zvanicnih delegacija zemalja, kao recimo poslednja delegacija drzave BOSNE I HERCEGOVINE, što posebnim sadrzajem iskazuje pripadnost i prepoznatljivost Bošnjacnjackog naroda.
No, i pored svega toga nikako ne mogu da zanemarim cinjenicu, da su u kompaniji REFKA RADONCICA,mnogi nasi ljudi nalazili svoje poslove i plate, i dan danas, cak su mnogi naši u Plavu i Gusinju bas odatle dobijali pomoc od nasih ljudi, mnogi ljudi poslije ratova na Balkanu su tu zaradili prve zalogaje i novce bez obzira dali su imali dokumenta za rad.
Tu su mnogi naucili prve korake ka svojim profesijama i zanatima koje im zivot znače na ovim konkurentnim prostorima.

Meni licno je trecepojasni Refko Hdžihasović-Radoncić drag i mio jos zbog necega. U centru Gusinja, raste i oživljava kula HADZIHASOVICA,kula koja se pravi bas na mjestu odaklje su naši pradjedovi širili svoje posjede,bili domacini, i gajilji pomagali svoj narod, širilji islamsku pripadnost i hadžiluk.
Neka ovakva djela i rad budu za primjer, našim dorastajućim generacijama.
New York, 5. oktobar, 2004.god

Urednici

Saradnici