Gusinje i Plav

Ibrahim Rekovic - Mudrosti

Mudrosti iz Plavsko-Gusinjskog Kraja
Da bi otrgao od zaborava kulturno blago nasega kraja, Ibrahim Rekovic neumorno radi na sakupljanju istoga.Ovo je prilika da se stari posjete a mladi da nesto nauce, kroz price o poznatim Plavljanima i Gusinjanima.

Sjedeci jednog dana u kafani sa drustvom, sa susjednog stola mi se, malo ironicno, javi prijatelj Dzasa, koji je takodjer bio u drustvu istomisljenika, rjecima:"VALA IBRO VIDIM DA TI JE SLIKA DOBRA, ALI TI OKVIR NE PRILICI ZA NJU". Da bih zastitio autoritet ljudi koji su bili samnom, nasmijah se i rekoh mu:"HVALA TI DZASA. ZAO MI JE STO I JA TEBE NE MOGU DA VRATIM ISTOM MJEROM, JER JE KOD TEBE OBRNUTO, OKVIR JE DOBAR, ALJ JE SLIKA NESTO BLIJEDA I TUMOLA".

U "Albansko vrijeme" kada su albanske jedinice pljackale i palile kuce po Brezojevicama, pridruzili su se i neki Plavljani, da bar donekle,namire stare racune. Neke od njih je Bec-Reko zaustavljao govoreci im:"NEMOJTE LJUDI IS DOLJE, HELJ CE SVE OSTATI NA NAS. ONI TE OTIS, A MI OSTAJEMO DORZONI (GARANTI). ZA SVE CEMO MI BITI KRIVI. MI I NASA DJECA CEMO JI PLATIT I GRADITI NOVE I BOLJE KUCE NO STO SU TE PUSNJARE. A, AKO VI JE MILO DA SE GRIJETE, BOLJE ZAPALJITE SVOJE KUCE, PA SE BAREM NA SVOJE GRIJTE, A NE DOLJE. MANJE CE VI SE ZAMJERIT. TO JESTE MUKA, ALJ JE BEZ BRUKE".

Plavljnin Duka je nakon svake novcane posiljke od brata Zeka, koji radi u inostranstvu govorio majki: "VALA MAJKO, BOLJE JE BILO DA SI RODILA SAMO MENE I ZEKA. ZEKO DA TAMO RADI I PRACA PARE, A JA DA JI OVAMO TROSIM SAM. Ovako, i ako on dosta prati, kad ji podijelimo na sestoro, ne zapadne me skoro nista"!

Nedavno me jedan prijatelj vidje da citam bez bez naocara. Kako se poduze nismo vidjeli, pita me:"Tako ti Boga Ibro, znam da si odavnopoceo da koristis oci. Puno si citao, crtao i pisao i jos te, kako vidim, oci dobro sluze. Hoces li mi kazati, kako si uspjeo da sacuvas vid u te godine". Malo u sali mu odgovorih:" NISAM NIKADA VIREO U TUDJE POSLOVE I DVORISTA. CUVAO SAM OCI VODECI RACUNA DA GLEDAJU LIJEPE STVARI I SAMO ONO STA TREBAJU DA VIDE, TAKO MI EVO JOS TRAJU".

Prolazeci pored Gimnazije u Plavu, jedan momcic sa djevojkom naidje na grupu drugova iz razreda. Malo hvalisavo im se javi rijecima:"Zdravo jarani, kako ste"? Drugovi, koji ga dobro nijesu shvatili, odgovorise mu:" NISMO MI JARANI MI SMO BOGAJICANI. STA SE PRAVIS KA DA NE ZNAS ODAKLE SMO"!

Znatizeljni prijatelji su pitali Zeca fotografa,kako to on svaki put uspije da ide na lijecenjeu Igalo i Ulcinj, a njima, i ako su striji i bolesniji od njega,to ne uspijeva. Zeco im rece, smijuci se:"Ko vam je kriv, sto ne umijete da se snadjete ka ja. Ja uradim Titovu i uramim ju. U red i ne cekam, no uzmem jedan list papira i moj pecat od radnje. Oni sto cekaju u red, misle da je to za komisiju, pa mi se uklanjaju da prodjem. Kad udjem kod komisije, izvadim sliku Titovu ispod pazuha, stavim ju ispred njih i kazem : EVO DRUGOVI, OVO NIJE MITO, OVO JE TITO.Clanovi komisije me pogledaju, nasmiju se i odobre mi put za Igalo i vise no sto trazim."

Jednog dana sretoh Amir-Siljka, koji je isao iz bolnice, gdje su mu izvadili jedan od posljednih zubi. Videci ga tako stisnutog od bola iz vilice koju je drzao, pitah ga:"Sto to Amire nisi ranije uradio, da se ne mucis do sad, no ka cek da jedes"? Amir-Siljko mi, stezuci se od bolova, rece:"E MOJ IBRO, KAD SAM IMAO CIM DA JEDEM NISAM IMAO STA, A SAD KAD IMAM, BOGU FALA DOSTA, NEMAM CIM, PA REKOH BAREM DA TURIM OVE DRZAVNE I DA SES NJIMA KOJI DEN POKUSAM".

Poslije rata, siroti Cetko je bio najamnik kod Purisica, koji su imali dosta stoke i veliko imanje.Imali su i dosta muskara, koje su cuvali i glavni teret je , na svoja ledja, osjecao jadni Cetko. Kada bi radili poljske radove Cetko je sam, na jednom, a ostali petorica brace Purisica, na drugom kraju. Mijenjajuci se tako, braca su odmorna govorila Cetku, pozurujuci ga rijecima:" HA CETKO JUNACINO. LEKO TI JE SNJIM, NO DA VIDIM KAKO CES SE MNOM". Tako je jadni Cetko po cio dan trcao i radio. Od tada je ostala izreka u narodu: "NAVALILI KRVNICKI KA PURISICI NA CETKA "

Kada je stari Mula-Halim, dok je tovario konja drvirna u Visitor, jedno jutro cuo kukavicu kako kuka, sazaljivo moleci ju rece joj: "Suti, suti kukavice. Sta si se ti jadna jutros raskukala.Nije Mujo tvoj sin, no moj. Ti nemas rasta da kukas".

Jedan nas zavicajac poduze vremena kosio livade po Titograda, nakon cega je, na nekoliko dana dosao kuci. Navece se zeni pozali daje umoran i da ga je razlomila Bjelopoljka (misleci na kosu koja se tako zvala). Zena ka zena - to je shvatila drugacije da ju muz vara i odmah skova1a plan kako da mu se osveti. Kako su te godine radnici iz Bijelog Polja gradili stambenu zgradu u Gusinju ona je nasla drugoga. Kada joj se muz vratio iz Titograda i pozalio da ga je "Bjelopoljka" slomila, ona jedva doceka da mu dokaze pa rece "Nista mi se COVO ne falji, i mene je jedan Bjelopoljac vala raspljecio. Nijesam ni ja gora odtebe".

Nakon nekoliko bezuspjesnih prijetnji djeci, koja su galamila i svadala se sa djecom njegovog brata Sajo I. zovnu brata i rece mu: "Va1a brate, ja zabucarih vicuci i psujuci ovu kopilad. Ni hic me ne bendaju. Najbolje bi bilo brate da ti izbijes tvoju djecu dako se i moja prepanu".

Jednog dana je u carsiji Meho sreo Amir-Siljka i zamoli ga da mu pozajmi pare i ako ima vremena, da ga priceka nedjelju dana dok mu stignu, jer su mu ih djeca pratila iz Amerike. Amir-Siljka mu, bez razmisljanja odgovori: "Vala Meho vremena da te cekam imam dosta, ako treba i pola godine, ali para da ti dam u zajem nemam".

Nedavno je Ramo Ham-Canov zaustavio Snezu i rece joj: "Stani Snezo, moram nesto da ti kazem, alji da mi se ne naljutis. Slusaj me dobro. Sat si se ucinela kodza mi si zena. Ispunila si se i izljepcala. Veljas biranu zenu. A vala, prije petnaest godina, ket si dosla za Cackijem, bila si hal bozi. A da u iglu da se utnes. Vjeruj mi da sem keo da, po Plavu, kupim ljudje, da ti dajemo krv, da se malo okarapunis.

Navodno zabrinut, sto ga duze vremena nijesu zva1i da kontrolise zdravsteno stanje tesko oboljele kuse, dr. Omsa Zumber-Gutu i poce ga koriti rijecima. "Sta je covjece, sta se grijesite ses bonom majkom. Rekao sem vam da mogu jos sad da ju izvucem. Sta ste se stislji? Hocete, bojim se, majku ispustite za malje pare, pa da se ta bruka prica po Plavu'.

Nakon pobjede DPS u Plavu, na parlamentarnim izborima 1996 godme jedan nas Malo-Seljanin, pohita da, prije osta1ih, cestita Krstu izbornu pobjedu. Ponosno je istakao, i dao mu do znanja, da dobar dio zasluga za to pripada njemu i njegovom plemenu. Umjesto prizeljikivane pohvale i tapsanja po ramenima, Krsto mu cinicno i da drugi cuju odgovori: "Fala ti Bran(k)ovicu sto mi cestitas, a sto se tice, vaseg doprinosa nimalo ti fala, mogli smo i bez vas. Znas da smo, zahvalju- juci takima, kad goj nam je trebalo,imali vecinu".

Tek dovedenoj snahi svekrva je, zamjerala sto je po kuci pocela da nosi naocare, racunajuci da ona to cini iz miljetluka. Kad joj se snaha, jedno vece, sa muzem vrati1a iz hotela sa naocarima, svekrva ju ljutito doce- ka rijecima: "Ada sta je snaho, sta si natnula te naocare na vrh glave. Ako si tako bila u hotel, barem si pokrasila. Misljis lji jadna da ti je ljijepo? Hoj sebe bez tebe zove da turis mahanu. Odmah te mi komsinke rej da mi je snaha corava." Snaha kojoj je svekrvino peckanje prekipjelo rece joj ljutito: "Jesam vala Ilja, etevako sem bila u hotel i da znas potpuno sem corava, da nijesam ne bih vas nasla.

Prije tridesetak godina Amir-Siljku je da bi se zaposlio zatrebalo svjedocanstvo o zavrsenoj osnovnoj skoli, koje nije imao. Sjetio se Nane- Vejsova koji mu dok je popio kahvu za male pare napravi tu "uslugu". Amir-Siljko nije krio zadovoljstvo ni nacin kako je "zavrsio" osnovnu skolu i dobio posao hvaljeci "ucitelja" rijecima: " Ada ljudji da ne bi Nane ja vi ostadoh na ulicu. On, za zdravlje mu bilo, ispade bolji strucnjak od sviju ucitelja koji su me ucilji i prije i poslije rata.

Na vijest da je Omer-Ljalja biran za sekretara opstine, stari Ago, sa neskrivenim zadovoljstvom sto je njegov Bogajicanin dogurao do tu, ode u Plav da mu cestita. "Vala mi je Omso milo sto su te pripelji na toga ata, no se bojim da te ne hakne ka onoga pretobom". Omer mu poce polako objasnjavat da se sat sekretar ne pita za svasta ka ranije. Da nema nikakve fajde od toga. a ima dosta glavobolje i troska. Kad krene kuci,ljudi ga cesto u carsiju zaustavu na kahvu.Tu hem,potrosi,hem,zadocni. Na to mu stari Ago,tapsajuci ga po ramenu,rece: " Ada Omso sinko,ako ti nije milo ti nemo is kroz casiju,no putacom podno grada,pa ces prijen doj ki kuci i nej harcit u kahvu."

Jednog dana se veseli prvacic vraca iz skole nakon lekcije o porijek- lu covjeka i is vrata pita oca Zuvda: 'Jeljde babo da smo ja i ti i svi mi postalji od majmuna? Zuvdo mu ljutito, jer ga je pitao pred ocem i majkom odgovori: 'Vala ja nijesam sine, a ti belji jesi.

Starom Agu se jednog dana pristojno, javio mladic nesto duze kose kojega Ago nije poznao te ga pita:" Ada bogoti ci bi ti sine"? Kad mu je mladic odgovorio da je da su rodaci stari Ago ga pomilova po glavi i kosi koja mu se zbog duzine nije svidjela i rece: "Vido ja sine daje nasa koza ali rogove ne poznadoh. Helj nijesu nasi".

Poslije duzeg i napornog rada na izgradnji pruge kroz Platije, jedan nas zavicajac se iz Bioca vratio kuci. Onako umoran, nije imao dovoljno snage da ispuni bracne obaveze. Sjutradan je njegova zena odvela kravu da se vodi u komsiluk. I pored nekoliko nastojanja vo nije imao ambi- cije da zaskoci kravu, nasta ga ova poce tuzno hrabriti i koriti rijecima: "Hajde, hajde, zaskoci voce, ti barem nijesi bio u Bioce, ko onaj moj Mrco.

Kada je prije nekoliko godina video radnike, kako postavljaju met- a1ne resetke, na vratima i prozorima zgrada Banke i Poste, Milan-Poljin je to prokomentarisao rijecima: "Zali Boze pare za ovoliko gvozdje, trebali su pare da cuvaju od njih iznutra, a ne od nas". (Aludirajuci na pljacku koju su prije toga izvrsili, zajednicki, radnici te banke i Poste )

Began Kandic iz Meteha, ljut sto nije mogao da sina Rama odvrati od namjere da mijenja vjeru i ime, zbog ljubavne vjere skomsinkom, pozvao je sunedziju Beca Ganica i zamoli ga da mu suneti sina. Kada je sunedzija video da se ne radi o djetetu, upita Begana, sto to sada cini, sto nije rani- je to obavio. Began mu isprica o cemu se radi, zavrsavajuci rijecima: " Ada Beco, odavno sem ja video da od njega nema muslimana, ni set ga ne bih sunetio, no hocu barem da ga bolji".

Prije dvadesetak godina je Amir- Siljko sreo Ibrahim-Reka i pita ga: "Sta je covjece, stalno hitas, ne mozes se dje videt. Sta je s tobom"? Ovaj mu odgovori: "More Amire, lako je tebe, ti si dokojen. Pusti me hitam da nesto ponesem majstorima. Znas da pravim kucu. Cekaju me majstori". Amir ga pogleda i rece: " Ada znam covjece da gradis kucu, ali odmori maLo. Kuca se ne gradi tako brzo. I zapamti dobro: kami kome ju nacinu za jedan dan.

Jedan nas zavicajac, koji je bio dugo odvojen od porodice, iz Niksica je poslao pismo djeci, koje zavrsio rijecima: "Djeco moja, zeljo moja, zeljan li sam majke vase".

Glavna Stranica | Slike Ibrahima Rekovica

Urednici

Saradnici