POHVALA "ALMANAHU"

Casopisi udruženje "Almanah" danas su u Crnoj Gori nesumnjiva kulturna i politicka cinjenica, odnosno jedan od ranije nedostajucih potpornja multikulturnog bica Crne Gore i znak uocljivog narastanja gradanske svijesti u crnogorskom društvu.

U ona "idilicna" komunisticka vremena pojava "Almanaha" bila bi dovoljan povod za vanrednu sjednicu CK SK Crne Gore, ili, u najmanju ruku, proširenog predsjedništva. Akcija znacajne grupe intelektualaca Muslimana u Crnoj Gori, zajedno sa ne malim brojem "Almanahovih" saradnika, prijatelja i poštovalaca crnogorske i drugih nacionalnosti, bila bi automatski okarakterisana kao subverzivan cin opasno ustremljen na bratstvo i jedinstvo i politicki mir u Republici. Ako bi se tome dodalo i bošnjaštvo kao pokušaj za domacu javnost relativno novog zasnivanja šireg nacionalno kulturnog i istorijskog identiteta Muslimana na crnogorskom tlu - eto razloga za paniku i pojacan rad uvijek budnih partijskih stražara i propagandista.

Zanimljivo je da, i pored zvececih komunistickih fraza o nacionalnoj ravnopravnosti na koje se uvijek pozivalo kao na katehizis, ni jedna crnogorska naucna, kulturna ili druga institucija nije tada u svoj program uvrstila ni kratkorocniji projekat koji bi bio usmjeren na izucavanje muslimanskog kulturnog i drugog nasljeda u Crnoj Gori. Da ne govorimo o formiranju odjeljenja ili manje naucnoistraživacke grupe pri CANU ili Istorijskom institutu Crne Gore sa eksplicitnom namjerom izucavanja i vrjednovanja kulturne baštine, obicaja, mentaliteta, ili istorijskog udesa Muslimana na crnogorskom prostoru. Cak su se muslimanski intelektualci, ne samo zbog karijeristicke probitacnosti, vec i manje ili više potisnutog osjecanja nametnute krivice, ponašali možda uslužnije od ostalih, trudeci se da izvan izvjesnih folklornih karakteristika muslimanstva ne postavljaju pitanje vlastitog dubljeg nacionalno kulturnog identiteta, ili vlastitih prava u ideološkom okviru koji je zbog svega pobrojanog drugima bio nešto pogodniji.

Što se sve dogadalo sa našim slovenskim svijetom islamske vjeroispovijesti i, u najvecem broju slucajeva zapamcenog i lako dokazivog crnogorskog hrišcanskog porijekla, ljudstvom istog jezika i ne malog osjecanja medusobnog poštovanja, zajedništva i dugo vremena iste ili slicne socijalne matrice i sudbine - kao da nije mnogo zanimalo crnogorske istoricare, etnologe, sociologe, ili proucavaoce migracionih kretanja. Egzodus muslimanskog svijeta iz Crne Gore poslije Veljeg rata (1875-1878), ili balkanskih ratova postao je u novije vrijeme predmet impozantne narativne gradevine, odnosno serije romana Huseina Bašica "Zamjene" i "Krivice"..., cime je izbjeglicka drama jednog naroda tek postala znatno pristupacnija i razumljivija široj domacoj javnosti.

Muslimani su tako, i u Crnoj Gori, koja je, još od vremena kralja Nikole, a i ranije, nesumnjivo bila poznata po višem stepenu nacionalne i vjerske tolerancije u odnosu na sve bivše jugoslovenske oblasti, i Balkan u cjelini, ipak bili osudeni na kulturnu periferiju i, kao što u slicnim slucajevima biva, najviše na vlastitu usmenu kulturnu riznicu koja se prenosila s koljena na koljeno, gotovo kao apokrifno blago pažljivo skrivano od neželjenih pogleda.

"Almanah" casopis, udruženje, kulturno središte i izdavacki centar nastali su naporedo sa ukupnim procesom oslobadanja crnogorske intelektualne energije, osvajanjem slobode nacionalnog izražavanja, misli i stvaralaštva, u pokretu otpora protivu šovinistickog lica odljudene stvarnosti koja je, u proteklim godinama, kao metastaza zahvatala i dobar dio crnogorskog društva. U njegovih do sada objavljenih više od tri hiljade stranica casopisa publikovano je o muslimanskoj kulturnoj tradiciji i baštini više nego za cetrdeset pet godina trajanja zajednicke države i navodno slobodnog izražavanja svih nacionalno kulturnih individualnosti u njoj. O izdavackom zahvatu i objavljenih 18 naslova, odnosno 23 knjige bi se mogla napisati i citava jedna studija . Redakcija casopisa njeguje razlicite korijene etnicke odrednice Muslimana-Bošnjaka u Crnoj Gori od domicilne duhovne vertikale situirane u crnogorskom istorijskom kontekstu do bošnjaštva kao šireg kulturnog sloja , što nailazi na razlicite reakcije, s više ili manje razumijevanja, ali je dovoljno otvorena i za druga mišljenja, tako da "Almanah", pored znacajne djelatnosti u oblasti sakupljanja i vrjednovanja kulturne baštine i savremenih stvaralackih vrijednosti Muslimana - Bošnjaka, ili samo Muslimana, ili Crnogoraca islamske vjeroispovijesti, zavisno od individualnog osjecaja, predstavlja svojevrsnu tribinu za možda prvi put dovoljno ozbiljno promišljanje prirode muslimanskog nacionalno kulturnog bica u, danas i sjutra, jedino mogucoj crnogorskoj multinacionalnoj i multikulturnoj zajednici.

Sama pojava "Almanaha" i njegovo uspješno trajanje nesumnjiv su dokaz narastanja gradanske svijesti u Crnoj Gori, razbijanja brojnih predrasuda i mitologema i, zašto ne reci, ukupnog kulturnog i politickog sazrijevanja crnogorskog društva. U tom smislu treba posebno istaci dva uspješna naucna skupa u organizaciji "Almanaha", pod naslovom "Multietnicko ogledalo Crne Gore", na kojima su vrijednim i zapaženim izlaganjima nastupili istaknuti stvaraoci iz Crne Gore i šire, i to svih nacionalnosti i konfesija.

"Almanah" je brzo okupio znacajan broj stalnih i povremenih saradnika, Crnogoraca i drugih, koji su svojim prilozima pokazali ne samo visoko poštovanje za ovo novostvoreno stvaralacko i intelektualno žarište, nego i stanoviti interes za tematiku koju gaji casopis, odnosno posebnu inspiraciju za priloge koji, da nije "Almanaha" možda ne biše ni bili napisani, ili teže našli publikaciju u Crnoj Gori koja je za tu vrstu naucnog interesa dovoljno zainteresovana. Odjednom su mnoge muslimanske kulturne i druge specificnosti, istorija i tradicija, kroz radove brojnih saradnika casopisa, maltene prvi put doživjele promociju, uz punu svijest o višestrukim kulturnim vezama, stvaralackim dodirima i prepletajima u okviru istog jezika i relativno slicnih uslovnosti.

Danas se slobodno može reci da je do pojave "Almanaha" slika o ukupnosti crnogorske kulturne situacije i realnosti bila znatno siromašnija. "Almanah" je, kao i niz novih naucno kulturnih poduhvata i ustanova (Matica crnogorska, Crnogorski P.E.N. centar, Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, casopisi i tribine) postao institucija neoktroisana od establišmenta, vec stvorena spontanom inicijativom odozdo, van oficijelne podrške i finansijske potpore, a dobrim dijelom i van svijesti establišmenta o njihovoj nasušnoj potrebi. Crna Gora danas, što je vjerovatno svjetski fenomen, ima mnogo mrtvih institucija u kojima se beskrajno umnožavaju mrtve ideje i baškare, cast izuzecima, stvaralacki mrtve osobe, cvrsto, da li zbog samo inercije ili oskudnog znanja i refleksa vlasti, naslonjene na državnu kasu. Žive i inspirativne institucije u usponu, najcešce oslobodene naviknutih domacih atavizama, predrasuda i ksenofobije izgleda da teško dolaze na red. U odnosu na druge slicne inicijative "Almanah" je, bar u svojim zacecima, bio u izvjesnoj prednosti zbog toga što je osjecaj solidarnosti i smisla za donatorstvo, odnosno zajednicki interes, znatno razvijeniji kod Muslimana, nego, a to treba reci bez zadrške, Crnogoraca. Veliko je pitanje, doduše, koliko ce i to trajati.