Obraćanje Esme Deljanin predsjednice GPNY Professional Network, na ceremoniji preimenovanja 12. ulice u Astoriji u ulicu Ali-paše Šabanagića
     Assalamu alaikum and good afternoon.

   Before I begin, I want to acknowledge that I'm speaking in English today. I do this intentionally, because this message is for all of us - especially our younger generation who may not be fluent in Montenegrin, but whose connection to this community is just as vital and meaningful.

   We're honored to have such distinguished guests with us today from city, state, and consular offices, as well as community organizations. Your presence affirms the importance of what we celebrate here.

   As we stand here celebrating the naming of Ali Paša Šabanagić Way, I want to take us back thirty years - to a time when this community existed more as a dream than a reality. When my father Adem, my uncle-in-law Haso, and other dedicated men helped establish our mosque, they understood something profound - that community is not built by chance, but by choice. By sacrifice and by the courage to create something bigger than ourselves.

   Think about what it meant to take that step in the early 1990s - to commit time, resources, and energy to building a place of worship in a city where so much was uncertain. They were bridge builders in the truest sense - connecting our heritage with our new home, bringing together families who might otherwise have remained isolated - and creating a space where our children could understand both where they came from and where they belong. Their forward-thinking gave us more than a building - they gave us a gathering place, the center of a universe that has held our community together through decades of change. They showed us that when we unite toward a common goal, we become stronger than the sum of our parts.

   That same vision inspired me to start GPNY. I saw our future as a community - our young professionals, our next generation - and I wanted to help them build strong roots here in New York. Just as our fathers built a spiritual home for us, I believe we must also support each other's professional development, creating networks and opportunities that allow us to thrive while staying connected to who we are.

   This street naming is a testament to the power of vision and community. It honors not only Ali Paša Šabanagić but the spirit of all those who believed in building something permanent, something meaningful, something that would outlast them. And I want to acknowledge the tremendous effort, dedication, and countless hours of work it took to make this street naming a reality by the Collective Work of Sisters. This achievement reflects that same spirit of unity and perseverance that our founders embodied.
   Most of these founders are no longer with us, but their legacy lives on. To my father, Adem, to Haso, and all those who built this foundation: your work continues in every person who finds belonging here, in every child who learns our traditions, in every act of kindness that ripples through this community.

   You built something that lasts. Your vision endures. And for that, we are forever grateful.

   May Allah have mercy on them – thank you.

   ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Assalamu alejkum i dobar dan.

   Prije nego što počnem, želim da priznam da danas govorim na engleskom. To činim namjerno, jer je ova poruka namijenjena svima nama - posebno našoj mlađoj generaciji koja možda ne govori tečno crnogorski, ali čija je veza s ovom zajednicom jednako vitalna i značajna.

   Počašćeni smo što danas s nama imamo tako ugledne goste iz gradskih, državnih i konzularnih predstavništava, kao i organizacija u zajednici. Vaše prisustvo potvrđuje važnost onoga što ovdje slavimo.

   Dok stojimo ovdje i slavimo imenovanje ulice Ali-paše Šabanagića, želim da nas vratim trideset godina unazad - u vrijeme kada je ova zajednica postojala više kao san nego stvarnost. Kada su moj otac Adem, moj rodjak Haso i drugi predani ljudi pomogli u osnivanju naše džamije, shvatili su nešto duboko - da se zajednica ne gradi slučajno, već izborom. Žrtvom i hrabrošću da stvorimo nešto veće od nas samih.

   Razmislite šta je značilo napraviti taj korak početkom 1990-ih - posvetiti vrijeme, resurse i energiju izgradnji mjesta bogosluženja u gradu u kojem je toliko toga bilo neizvjesno. Oni su bili graditelji mostova u najistinitijem smislu - povezujući naše naslijeđe s našim novim domom, okupljajući porodice koje bi inače ostale izolirane - i stvarajući prostor gdje bi naša djeca mogla razumjeti i odakle dolaze i gdje pripadaju. Njihovo napredno razmišljanje dalo nam je više od zgrade - dali su nam mjesto okupljanja, centar svemira koji je držao našu zajednicu zajedno kroz decenije promjena. Pokazali su nam da kada se ujedinimo oko zajedničkog cilja, postajemo jači od zbira naših dijelova.

   Ista ta vizija me inspirisala da pokrenem GPNY. Vidjela sam našu budućnost kao zajednice - naše mlade profesionalce, našu sljedeću generaciju - i željela sam im pomoći da izgrade snažne korijene ovdje u New Yorku. Baš kao što su naši očevi izgradili duhovni dom za nas, vjerujem da moramo podržavati i profesionalni razvoj jedni drugih, stvarajući mreže i prilike koje nam omogućavaju da napredujemo dok ostajemo povezani s onim što jesmo.

   Ovo imenovanje ulice svjedoči o snazi ​​vizije i zajedništva. Ono odaje počast ne samo Ali-paši Šabanagiću, već i duhu svih onih koji su vjerovali u izgradnju nečeg trajnog, nečeg značajnog, nečega što će ih nadživjeti. Želim i da odam priznanje ogromnom trudu, predanosti i bezbrojnim satima rada koji su bili potrebni da bi imenovanje ove ulice postalo stvarnost zahvaljujući kolektivnom radu sestara. Ovo postignuće odražava isti duh jedinstva i upornosti koji su utjelovili naši osnivači.

   Većina ovih osnivača više nije s nama, ali njihovo naslijeđe živi. Mom ocu Ademu, Hasu i svima onima koji su izgradili ovaj temelj: vaš rad se nastavlja u svakoj osobi koja ovdje pronalazi pripadnost, u svakom djetetu koje uči naše tradicije, u svakom činu dobrote koji se širi ovom zajednicom.

   Izgradili ste nešto što traje. Vaša vizija traje. I na tome smo vam zauvijek zahvalni.

   Neka im se Allah smiluje - hvala vam.