Obraćanja Nihada Canovića povodom obilježavanja 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore
    Poštovani prijatelji,
   Ponekad istoriju najbolje razumijemo kroz jednu običnu sliku.
   Zamislite jednog čovjeka iz Plava 1912. godine. Nekog domaćina. Čovjeka koji je možda tog jutra izašao pred kuću i gledao kako se oko njega mijenja svijet.
   Niko njega nije pitao šta misli. Nije bilo prava da kaže gdje želi da pripada.
   U to vrijeme, sudbine malih naroda često su određivale vojske, imperije i velike sile negdje daleko odavde. Granice su se crtale na mapama, a ljudi su ih samo dočekivali.
   I tako je Plav prvi put ušao u sastav Crne Gore.
   Takva je bila istorija tog vremena.
   Ali onda zamislite njegovog unuka ili praunuka, gotovo vijek kasnije. 21. maja 2006. godine.
   Stoji mirno, sa ličnom kartom u ruci, ispred biračkog mjesta u svom gradu. I prvi put u istoriji ovog kraja, o pripadnosti ne odlučuje niko drugi osim njega samog.
   Jedan glas.
   Mali za svijet. Ali ogroman za svakoga ko zna koliko vrijedi pravo da sam odlučuje o svojoj budućnosti.
   I možda je baš u tome veličina 21. maja.
   Jer tada nijesmo odlučivali samo da li želimo svoju državu. Odlučivali smo da li želimo da sami odlučujemo o sebi. Odlučivali smo kakva će biti ta država — i kakvi ćemo biti mi u njoj.
   Na Balkanu, prostoru na kojem su se granice prečesto mijenjale ratovima i tuđim interesima, Crna Gora je svoju budućnost izabrala olovkom.
   Mirno. Demokratski. Dostojanstveno.
   Ne silom, nego voljom građana.
   Jer znate, za nas Crna Gora nije samo komad zemlje na Balkanu. Crna Gora je ideja. To je vjera da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno u građanskoj, modernoj i evropskoj državi.
   Među četiri opštine sa najvećim procentom suverenističkih glasova, gotovo 80%, našao se — ko drugi nego Plav.
   Jer smo znali: narod koji zaboravi prošlost nema budućnost, ali onaj koji živi u prošlosti nikada neće imati slobodu.
   Baš zato je referendumska odluka Plava toliko velika. Jer je, bez samozavaravanja i sa punom sviješću o lošim stranicama naše prošlosti, prepoznala i one dobre, nalazeći svoj lokalni identitet u kolektivnom identitetu novog vremena.
   A to je, dragi prijatelji, jedini pravi osnov za trajnu ljubav i poštovanje.
   I baš zato je odanost Plava prema Crnoj Gori vječna.
   Jer je za Plav Crna Gora mnogo više od njene političke istorije. Jer Plav i tu političku istoriju poznaje — i slavnu i onu obilježenu tegobama. Jer je gleda otvorenih očiju. Jer je svjedočio ranjavanjima Crne Gore… i ostajao uz nju. Jer Plav vidi ovu zemlju onakvom kakva ona stvarno jeste.
   I to sponu između nas ne čini slabijom.
   Čini je neraskidivom.
   Zato građanima cijele Crne Gore želim da je vole onako kako je Plav voli.
   Gledajmo je iskreno i razborito, da bismo je činili boljom.
   Gradimo je djelima, da nam kule od riječi ne bi vjetar odnio.
   Čuvajmo je kao svoju kuću. Jer druge nemamo.
   Budimo joj odani beskompromisno, da nam bude vječna.
   Srećan 21. maj — Dan nezavisnosti Crne Gore.
   Živjeli i hvala.