MUHAREM

   Kritičari svega i svačega će reći sigurno: „Dokle više...“? Ali nije baš tako.
   Nikada, možda u cjelokupnoj svojoj istoriji, bošnjaci nisu bili toliko svjesni težine pisane riječi kao što su to sada, i to obilato koriste svi, od akademika, profesora, pisaca i drugih kvalifikovanih i stručnih, do onih koji možda nisu pretjerano referentni, ali imaju šta da kažu.
   Svedoci smo da se svako malo dešavaju promocije knjiga, dokumentarnih filmova, naučnih radova, te tribine, panel diskusije i drugi vidovi prezentacija postignutog, što je za svaku pohvalu.
   O tome šta je, kako i koliko kvalitetno u svemu tome, neka sudi struka, ali i vrijeme, koje je ipak najbolji sudija svemu, pa i ovome.
   „Muharem Feratović iz Budovica“ je naziv jedne knjige koja je upravo ovih dana ugledala svjetlost dana. Riječ je o autobiografskim kazivanjima i ostalom materijalu usko vezanom za autora, podneblje i „pleme“ iz kojega potiče.
   Pored autobiografskog kazivanja, u knjizi se nalazi i rodoslov (porodično stablo) plemena Feratović iz Budovica (plavsko-gusinjska kotlina), pjesma o Budovicama (opjevana uz gusle i objavljena na YouTube-u nešto ranije), kao i mnoge porodične fotografije.
   Pisana na osnovu usmenog kazivanja autora, ova životna priča zadržala je svoju specifičnost u svim segmentima naracije, od autentičnih fraza i izraza, do ritma i kompozicije iskaza, te vas sve vrijeme drži u hronološki poredanom redu i budne da, prateći sudbinu glavnoga junaka, istovremeno u glavi vrtite i proživljavate slike iz vremana koja su za nama.
   Ova knjiga nije ni roman, ni istorijsko štivo, ni hvalospjev pojedinca, niti je usmjerena protiv bilo koga ili bilo čega, ona mnogo štošta nije, ali je svakao i neosporno jedno, što mnoge druge knjige nisu, a to je da je original.
   Ovo o čemu autor priča trebalo je jednostavno doživjeti, proživjeti i preživjeti, a zatim i skupiti hrabrosti sve to izreći i napisati, bez obzira na eventualne posljedice i reakcije čitalaca.

   Recenziju knjige „Muharem Feratović iz Budovica“ uradio je Suad Ibrahimagić i objavio DAMAR - Glasilo Udruženja gradjana porijeklom iz Sandžaka u BiH

Možda će se neko u njoj pronaći na ovakav ili onakav način, ali autor tvrdi da je tako kako je i napisano, pa „kome pravo, a kome krivo“.
   Sa svim efektnim detaljima, pojedinim negdje vjerovatno i previše naglašenim, a na momente i za „roditeljsku pažnju“, ova nas priča vraća u vremena žive ljudske naracije, kada su se sve bitne stvari ili događaji, bili oni lokalni ili svjetski, lični ili kolektivni, morali protresti kroz to verbalno sito i bogatu i živu naraciju kakvu su imali naši stari. Obzirom da toga više nema, ili ima jako malo, u tom smislu ovo štivo nam predstavlja svojevrsnu dragocjenost koju možemo iznova koristiti, a zašto ne, i citirati.
   Od podsmjeha, koji će zlonamjerni pojedinci vrlo rado interpretirati, pa do strastvenih i žučnih odbrana onih koji to doživljavaju drugačije, nesumljivo ćemo nanovo dolaziti, sa ma koje strane pristupa to bilo, do hrabrosti autora da se izrazi na jedan ovakav način i sa ovakvim stilom.
   Ne pretendujući ništa i apsolutno prepuštajući čitaocu svoj sud o navedenom, slobodan sam i reći da je ova knjiga štampana i da se distribuira isključivo kao poklon (hedija) autora i da je besplatna, pa dodatno motiviše i intrigira da se nabavi i pročita.
   Neka svima onima kojima se ova knjiga ne sviđa ili imaju zlonamjernu, ili pak dobronamjernu krtitiku, upravo ona bude motiv da i oni daju svoj konkretniji doprinos našoj ostavštini, te naprave nešto bolje i vrednije, jer ćemo svakako svi mi od toga imati koristi, ali i generacije koje dolaze.
   Muharem je rekao svoje, sad ste vi na redu.
   Sarajevo, jul, 2024.godine        Suad Ibrahimagić