Sjećanje na babicu Vujošević ( Vojina) Stevku- MIKU, rođenu Račić    (16.02.1938. - 23.06.2024)
   Babica Vujošević Stevka ili kako su je svi od mila zvali MIKA i taj nadimak joj je ostao sve do smrti, čitav svoj radni vijek je ugradila u plavsko-gusinjsko zdravstvo. Čitave generacije Plavljana, Gusinjana i Murinjana, nekoliko hiljada njih, babica Mika je svojim rukama prihvatila i nakon dolaska na ovaj svijet, okupupala i povila u pelene.

   Rođena je u Andrijevici 16.02.1938.godine, gdje je i završila osnovnu školu. Po završetku osnovne škole upisala je i završila srednju školu za babice u Sarajevu. Radila je u Andrijevici dve godine kao babica. Obzirom da u Plavu tada nije radial nijedna babica, Mika odlučuje da se za stalno zaposli u ZS Plav i ako je bila mlada i neudata. U Plavu je došla sa majkom Milevom koju su zaposlili u ZS kao kuvaricu. U Plavu je počela da radi 01.04.1961. godine i stalno radila kao babica do odlaska u penziju 16.06.1983. godine.

   Stacionar sa porodilištem u Plavu otvoren je davne 1948. godine u tada novosagrađenoj zdravstvenoj stanici ( kasnije izgradnjom nove ZS 1965. u toj ZS su bili stanovi za radnike ), ali nije imalo stalno zaposlene babice, već su porođaje vodile medicineske setre a često i medicinski tehničari i to najćčešće bez doktora. Komplikovaniji porođaji su većinom završavani u Berane. Dobro se sjećala babica Mika i ako je bilo mnogo više porođaja nego danas, carskim rezom je završavano ne više od l0 porođaja godišnje.

   Dolaskom babice Mike, koja je dobila stalno zaposlenje u ZS u Plav, počinje nova era u razvoju Porodilišta u ZS u Plavu, koje od tada radi u punom kapacitetu sve do 01.05.2023. godine kada je zvanično zatvoreno, nakon punih 75 godina svoga neprekidnog rada, i više se žene sa područja opština Plava i Gusinja ne porađati u Porodilištu DZ Plav, iako sada ima stalnog ginekologa i dovoljan broj babica, a i oprema je na zavidnom nivou, ali neko je tako odlučio da porodilište zatvori i da se u njemu više ne obavljaju porođaji.

   Od prvih dana rada u Zdravstvenoj stanici kao jedina babica sve do 1969. kada dolazi još jedna baica da radi u ZS Plav, Mika je godinama odlično radila ovaj tako važan i značajan posao i za vreme svog 23-šnjeg rada je porodila najčešće u prvo vreme sama a kasnije sa dežurnim doktorom po evidenciji knjige rođenih Porodilišta DZ u Plavu oko 3500 žena i to praktično bez određenog radnog vremena, i danju i noću, uvijek spremna, orna i raspoložena za rad u pomoći ženi pri porođaju i rađanju novog bića. A posao babice obavljala je krajnje stručno, uspješno, efikasno, energično i otresito, praktično uvijek sama, rijetko kada uz pomoć ljekara. Posao babice joj je išao „tako lako, od ruke", tako je efikasno vodila i završavala porađaje - da je uživala veliko povjerenje žena. Zbog svog rada i truda na poslu ali i odnosom prema svima sa kojim je sarađivala ili se družila, stekla je visoko poštovanje i veliki ugled kod građana Plava, Gusinja i Murine, zašto su joj i dali nadimak Mika.

   Pričala je mnogo godina kasnije Mika, da je u početku svoga rada bio skoro jednak broj porođaja po kućama i u ZS. Često je po pozivu građana išla po kuća da porađa žene najčešće na konju i u kućama porađala žene, jer mnoge nijesu htjele da dođu u ZS posebno višerotke, govoreći da nemaju vremena da leže na stacionar, jer treba raditi i brinuti se o ostaloj djeci. Ako bi se pojavila komplikacija tokom porođaja a tkvih slučajeva je bilo vrlo malo, žene je dovodila na stacionar. Mnogo kasnije pričala je Mika:” Porođaje sam vodila sama a ljekare sam zvala samo po potrebi kad je nešto komplikovano. U početku moga rada doktori ( dr Ramiz Paripović i dr Žanko Dragutin) su spavali kućama i bili su pripravni, ali tada nije imalo telefona i teško se stupalo u vezu sa njima, pa su pacijenti išli pješke i dovodili ih da im porađaju žene. Tek kasnije smo dobili tok-voki aparate i tako održavali vezu sa ljekarima”.

   Sjećala se Mika i prvih dana svoga rada na Stacionaru-porodilištu u ZS u Plavu, kako je govroila, bilo je slabo opremljeno čak ni pelena nije dovoljno imalo. Ali volja i entuzijazam mlade babice su je odveli do tadašnjeg presjednika Opštine Plav, Mustafe Redžepagića, koji joj je dao ček na 500 hiljada dinara da kupi sve što joj treba. Mika je sve kupila i opremila porodilište sa tim parama, kako je sama kasnije pričala da joj je ostalo još 100 hiljada koje je vratila predsjedniku, jer to je bila velika para u to vrijeme.

   Bila je stručna i iskusna babica, znala je da radi svoj posao odgovorno i bila je svjesna da od nje zavisi život žene i budućeg novorođenčeta. Nije ostalo u sjećanju kod naroda ovog kraja, a narod dobro pamti, da joj je neka žena umrla na porođaju na stacionaru. Ako je bilo smrtnih slučajeva to je najviše bilo od sepse ili iskrvarenja nakon kriminalnih odnosno ilegalnih abortusa i ne javljanja žena doktoru na vrijeme.

   Zanimljiva je njena priča iz prvih godina svoga rada, da se ne sjeća da su ikada imali ženu da im je došla žena sa karcinomom grlića materice, čak nezna nijednu ženu iz tog perioda da je imala karcinom dojke. Najviše je bilo da su se žene žalile na spadove genitalnih organa. Specijalisti u ZS Plav su dolazili svakog četvrtka da rade u Plav i to: pedijatar, ginekolog, hirurg, internista, pneumoftiziolog i na 15 dana specijalista za grlo, nos i uši ( ORL) i to iz Beograda, jedan dan u Berane, jedan dan u Plav. U to vrijeme ginekolog je radio PAPA test ženama, takođe se sjećala i žene koju je porađala sa najviše porođaja a to je bila trudnica sa 22-gim porođajem po redu.

   Bilo je zanimljivo slušat priče babice Mike o svojim doživljajima za vrijeme rada u ZS Plav, a mnoge sam i zapisao i sigurno će naći mjesto ako se bude pisala knjiga o Istoriji i razvoju zdravstva ovog kraja.

   Dolaskom u Plav 1961. godine upoznaje i svog budućeg muža Branaka Vujoševića za kojega će se i udati 1967. godine i u narednih pet godina roditi mu dva sina i jednu kćerku.

   Veći dio svog penzionerskog života provela je u Plavu, a zadnjih nekoliko godina kod djece u Podgoricu gdje je i umrla 23.06.2024.godine. Sahranjena je u porodičnoj grobnici u Plavu u prisustvu velikog broja građana Plava i okoline, koji su došli da odaju posljednju poštu svoj dragoj Miki i ujedno izraze zahvalnost za sve što je uradila i radila kao babica u DZ Plav.

   Pim. Doc. dr sci. med. Safet Lješnjanin - Spac. Ginekologije i akušerstva