www.Gusinje-Plav.com

Priredila: Remzija Cucak, prof. istorije književnosti

Ramiz Ciriković
   Život je izazov i borba svejedno gdje ste: na bojnom polju, u zatvoru, pred listom papira, pred prolaznošću.
  Radovan Zogović


   Simbolika maslinovog drveta, kojem se pjesnik Radovan Zogović obraća kao čovjeku je »istrajnost« i »preživljavanje« u određenom vremenskom periodu, civilizacijama i kulturama. Jedan takav istrajan čovjek i pjesnik je Ramiz Ciriković, čijim ću likom i djelom privesti kraju svoj osvrt na zavičajne književnike.

   Stari pjesnik svoga zavičaja motivirao me svojim pismom, koje je 20. maja 2016. godine uputio Skenderu Bajroviću, uredniku časopisa »Izvor«, u kojem između ostalog, stoji:

      - Pošto sam u duboku starost, željeo bi da objavite ovu pjesmu koju sam napisao pod rednim brojem 1146 ako je moguće (...) i ovu kritiku koju je napisao i potpisao Mart Dove (...) želja mi je da ove dvije stvari pročitam u naš zlatni »IZVOR«.

   Ramiz Ciriković je rođen 1925. godine u Skiću nadomak Plava. Završio je samo četiri razreda škole, ali njegova naklonost prema poeziji podsticala ga je da piše pjesme od rane mladosti. Bio je od 1943. godine učesnik NOR-a. Zbog pjesme koju je posvetio Vidu Vujoviću, od 15. decembra 1949. do kraja 1953. godine bio je na Golom otoku. Od 1959. godine živi u Mariboru, u Sloveniji, gdje je uz rad nastavio školovanje i pisanje pjesama. Inspiraciju je nalazio u svom rodnom kraju, zato je od samog osnivanja veliki prijatelj »Zavičajnog društva Plava i Gusinja IZVOR« u Kranju i budno prati sve njegove aktivnosti. Skoro u svakom broju časopisa »IZVOR« su objavljivane njegove pjesme. A jedan od projekata društva je 2008. godine bio objavljivanje Ramizove zbirke pjesama »Čekajući proljeće«.

     
U pet ciklusa navedene zbirke pjesnik je izrazio sjećanja na svoje najmilije u rodnom Skiću, nostalgiju za zavičajem i divljenje zavičajnim velikanima (Pod malim i velikim Skićom, Zavičajni nezaboravi, Mojim dragim zemljacima, Od ljepote do bola i Varke i javke).

      Vrijednost njegovog stvaralaštva potvrđuju poznanstva od prije šezdeset godina sa velikim književnicima: Brankom Ćopićem, Desankom Maksimović, Mate Lovrakom, Mihajlom Gazivodom, koji su ga posjećivali u njegovom Skiću, kao i poznanstva sa dr. Bejtom Redžepagićem, akademikom Zuvdijom Hodžićem i prof. dr. Silviom Devetak. Kritiku i razmišljanja o Ramizovom pjesničkom djelu napisao je prof. dr. Rustem Kačapor:


        - Ramiz Ciriković, građanin Plava, jedini njegov nadrealista-futurista, nije prošao svojim vremenom kao meteor nego je bio žižak istrajni, sa svojim pjesmama i nadljudskom snagom prtio tamo gdje se smatralo da prolaza nema. Jurišao je tamo naoružan pjesmom, jedinim oružjem od kojeg nije moglo ništa promaći. ... Prihvatajući takvo stanje umjetnosti, on je svoju odiseju pjesnika ugravirao u stijenje njegovog kraja, rodnog Skića, Prokletija koji su najzaslužniji te je Ciriković postao pjesnik zavičaja. ... U njegovim pjesmama dominira nepobitna činjenica ljepote, putopis i karakteristika jednog kraja iz kojeg nije izostavljena ni jedna travka, ni jedna suza nostalgije. (...) Ciriković je pjesnik Plava i Gusinja. Njegova pjesma »Gusinje«, sa muzikom Nedžada Esadovića, ostaje kao najznačajnije djelo do sada na temu pomenutog grada i njegove povijesti. Od plavog jezera i Ali-pašinih izvora do Maribora Ciriković je živa legenda pjesnika, koji uvijek zna šta hoće i šta može, a može što mnogi drugi ne mogu i ne umiju.
     O autorovom djelu, prof. dr. Rustem Kačapor

   Ramiz Ciriković je napisao preko dvije hiljade pjesama. Bio je član »Udruženja književnika Jugoslavije« i učestvovao je na mnogim književnim susretima. Inače, sva mu je poezija bazirana na vjerodostojnosti njegovog stvarnog života:
  
U košulji iznošenoj prošao sam zime ljute,
   S opancima od volujske kože žute.
   A Redžića grmen pusti, do dva metra dubok snijeg,
   Pa još vjetar hladni, strašni, tukao me kao brijeg.

   Moje djetinjstvo

   I puna je snažnih emocija i čežnje:

   Tamo milinom sunce sija
   I blagi mjesec za njim ogrije
   U rodnom kraju sve to prija
   Nigdje na svijetu ljepše nije

   Tamo, Čekajući proljeće
   U njoj nije izostavio opjevati i osuditi »doba« i »ljude« zbog kojih mu je bila uskraćena sloboda izražavanja i življenja. To je posebno izrazio u stihovima pjesme

Uljeteo:
Poljitičke teške drame
Mljele su me samo tako
Dolazilje uvijek same
Izdržati to nije lako
* * *
U životu ima ljudi
Među ljude ne spadaju
Pa se moja duša čudi
Šejtanima pripadaju

Zatvaraju, biju, tuču
Na svijetu mnoge ljude
I na crne muke muču
Te prokljete glave lude
Uljeteo, objavljena u Izvoru br. 47

Ova je pjesma jedna u nizu pjesama, koje su ostale u rukopisu u svojem izvornom obliku, ispjevane plavsko-gusinjskim govorom i kao takve mogu poslužiti svima onima koji se žele baviti istraživanjem ili izučavanjem narodnog govora.

Zašto? Zato što je devedesetih godina dvadesetog vijeka raspadom zajedničke države došlo i do zamjene zajedničkog srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog jezika u nove nacionalne nazive za jezik: Bošnjaka »bosanski«, Crnogoraca »crnogorski«, Srba »srpski« i Hrvata »hrvatski«. Zbog toga je govor Plavljana i Gusinjana kao i govori ostalog stanovništva islamske vjeroispovijesti u Crnoj Gori postao predmet rasprava na raznim skupovima.

U »Gramatici bosanskog jezika« Jahića, Halilovića i Palića »plavsko-gusinjski govor« je kao dijalekat svrstan u govor Sandžačkih Bošnjaka u »gornjo-polimski« sandžački dijalekat zbog refleksa glasa »jat« (ѣ; ý = slovo iz staroslovenske ćirilice) koji u dugim slogovima daje refleks »i«/mliko/ umjesto »ije« /mlijeko/ a u kratkim »je«. A to potvrđuje u svojem naučnom radu pisac i akademik Alija Džogović:

- U govoru Gusinja i šire okoline, opet samo kod bošnjačkog stanovništva, evidentiran je ikavski refleks starog glasa jat (ѣ; ý). Ova pojava u nauci o dijalektima i govorima još nije definitivno razjašnjena, a najprije bi mogla biti glasovna evolucija koja je išla pravcem od -ie prema -i. Dakle, ovdje ćemo imati: mliko, sino, svića, pisak (= pijesak), liska (= lijeska). Evidentirano je da samo dugo jat (ѣ; ý) daje refleks -i, međutim kratko jat (ѣ; ý) daje refleks -je, što kao posljedicu ima jotovanje dentalnih konsonanata, kao na primjer: ć`erati, đevojka, s`edi, l`eto (ljeto), itd. Gusinjski ikavizam očekuje detaljnija istraživanja, ali u neko mirno buduće vrijeme.

Alija Džogović: NAUČNI RAD NA PODRUČJU BOSANSKOG JEZIKA

Taj ikavizam je prepoznatljiv i kod podgoričkih muslimana te savremeni naučnici crnogorskog jezika govor Plavljana i Gusinjana svrstavaju u zetsko-južnosandžački dijalekat kao što je bio po klasifikaciji štokavskih govora Pavla Ivića u kojoj je bio ustaljeni kriterijum zamjena (refleks ѣ, ý) jata i akcentuacija.

U Podgorici je 30. marta 2013. godine održan naučni skup pod naslovom »Jezik Bošnjaka u Crnoj Gori«, što ukazuje da organizatori skupa nijesu naslovom odredili ime jezika. No, u objašnjenju ciljeva skupa taj je jezik nedvosmisleno određen kao bosanski dok u svojoj lingvističkoj studiji »Jezik crnogorskih muslimana« Adnan Čirgić, ne želeći da povrijedi bilo čije pravo na sopstveno mišljenje, iznosi drugačiji stav, kako je jezik Bošnjaka u Crnoj Gori – crnogorski jezik.

Pjesnik Ramiz Ciriković dok je stvarao pjesničke slike, nije se zamarao normama književnog, tj. standardnog, već je svoje doživljaje, emocije i stavove izražavao spontano, po uzoru narodne lirske pjesme zbog čega je od njegovih zavičajaca u Sloveniji smatran zavičajnim narodnim pjesnikom poput pjesnika preporodne lirike. A poznato nam je da je jedan od najistaknutijih iliraca bio Stanko Vraz, koji je svoju ranu slovenačku poeziju pisao na zavičajnom dijalektu, zbog čega je nije uspio početkom 1830-ih objaviti u časopisu »Kranjska čbelica«.

Ja ne želim upoređivati našeg savremenog pjesnika Cirikovića s ovim slovenačkim pjesnikom iz devetnaestog vijeka, ali za razliku od narodnih pjesama koje su nastajale u kolektivu i pjevale se u različitim prilikama, koje su se stvarale, širile i prenosile s pokoljenja na pokoljenje usmenim putem, zbog čega su mnoge od njih nestajale u zaborav kao i njihov stvaralac, tzv. narodni pjevač, njegove su »pisane« i to zavičajnim dijalektom, plavsko-gusinjskim govorom i ne mogu otići u zaborav.

Svojim lirskim izrazom Ciriković se zahvaljuje Ibrahimu Rekoviću, čuvaru duhovnih vrijednosti zavičaja, hroničaru zbivanja i sakupljaču narodnih izraza, umotvorina, anegdota i legendi:

Zaborav nam Ibro vrati
Da sjećanja ne blijede
Plavsko - Gusinjske stare riječi
Za budućnost puno vrijede
* * *
Svoj doprinos Ti si dao
Da bi naše sačuvao
Priče, lica i motive
Da se mladi njima dive
Pjesma Reković Ibrahimu, objavljena u Izvoru, br. 43

U izvornom obliku sva njegova djela predstavljaju bogatu riznicu narodnih izraza plavsko - gusinjskog govora kao što su: gora ljista, trava ozeljeni, ne željim, uljećeo, dolazilje, prokljete, tuču...

Zašto kažem djela? Zato što je Ciriković u jednom intervjuu Šemsu Đeševiću potvrdio da privodi kraju novu knjigu i uz to još napomenuo:

- Želja mi je da je uskoro završim i ostavim budućim pokoljenjima kao trajni dokument, poruku, dokaz o tome kako se plavsko - gusinjski narod, odlazeći u pečalbu mučio, stvarao i dostojanstveno kreirao svoj život.
Susret s Ramizom Cirikovićem, pjesnikom zavičaja, Šemso Đešević, IZVOR br. 59, 2014

Vjerujem da će se želja starog pjesnika ostvariti da njegova djela izađu iz štampe i to u izvornom obliku i ne samo kao dokument, poruka ili dokaz o teškim životnim putevima plavsko - gusinjskih pečalbara već i kao riznica za proučavanje jezika, stila, versifikacije...

Kulturno informativni časopis IZVOR, br. 65, jul 2017 (tekst je djelimično dopunjen)

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN


 Redakcija   (9. jun, 2009)  



Tehnicki urednici i web dizajneri:  advokat Edvin Hot i advokat Edin Hot




Redakcija:

     Rafet Hot         Selim Cekic        Nuki Lucevic     Senad Sehovic     Hamo Mulic        Mirza Vukelj      Radoncic Miso


Contact us | P-G Studenti | Knjiga Gostiju | Glavna Stranica
Copyright © 2002-2012 www.Gusinje-Plav.com