Pise: Becir-Beco Šahmanovic, Stockholm
Nase poznate stukice STARKA I CUMICA zasjele ispod jednog razgranatog lokvanja sto se rasirioi u BERBEROVOM FIRU. To je njihovo omiljeno mjesto MODROG BLATA /Stari naziv za Plavsko jezero/, nekako je s kraja tako da na miru mogu porazgovarati, pozaliti se jedna drugoj ili iznijeti svoje vidjenje vratolomne svakodnevnice koja najvise zabrinjava. Najradije bi da se time ne bave, ali ih dogadjana prosto ne ostavljaju na miru. I kad bi htjele da ne vide ono sto se oko njih zbiva nemoguce je da budu ravnodusne. One su otvorile cuveni notescic QVADERNO, citaju i prepricavaju sto su ovih dana zapisale.

- Gledamo tako TV i slusamo sta pricaju Šerbo Rastoder, Petar Komnenic i Balsa Brkovic. Kad je professor Serbo pomenuo ime Abdulaha Šahmanovica, Starka je zastala, zamislila se. Vidi se po njenom izrazu lica da je obuzeta nekom sjetom pri pominjanju njoj dragog imena. Tesko se to moze istog casa objasniti, jer emocije brzo prolete kao ocni treptraji.

STARKI je poznato to ime. Cesto je iz prikrajka gledala kako se plavski momci Ismet Redzepagic, Koja Laban, Murat Medunjanin, Šeco Djesevic… skupljaju na stari dotrajali SPLAV MODROG BLATA, sviraju na gitari i pjevaju. STARKA je zapazila da Abdulah ima neki hrapavi glas, koji mu daje mogucnost da oponasa Luja Amstronga ili nekog drugog americkog pjevaca. Procice dosta vremena kad su dobre dvije druge citale sta o Šahmanu pise znakoviti knjizevnik i publicista Jorgovic.

Podsjeticemo vas na tu pricu:
Moj brat, rahmetli Abdulah Sahmanovic, je svojedobno predavao srpsko-hrvatski jezik u osnovnoj skoli "Silvije-Strahimir Kranjcevic" u Sarajevu. Jergovic podsjeca kako je Abdulah na jednom casu pitao svoje ucenike sta je Njegos mislio kad je pisao:
- Junastvo je car zla svakojega,
A i pice najsladje dusevno,
Kojime se pjane pokoljenja.

Nije bilo lako ucenicima da daju pravi odgovor kada se analizira jedno delikatno knjizevno djelo ,pogotovu kada je u pitanju Njegos. Abdulah je prekinuo mucno cutanje u razredu i nastavio:
- Junastvo se moze pokazati samo kad je u pitanju odbrana sloboda, kad se jacemu daje otpor da ne gazi sve pred sobom. Kad je to uradjeno i ostvareno ne treba prelaziti granicu i ciniti nasilje, ciniti zlodjela protiv kojih je u pocetkubilo opravdanja da se pruzi otpor .-

Poslije toga dolazi pravi stih kojim se vrednuje cojstvo:
- Blago tome ko dovijeka zivi,
Imao se rasta i roditi !

Dobrocinstvo cini onaj koji nije opijen junastvom, serbesijom, koji ne pregoni u junastvu. To je onaj koji postupa kao Srdjan Aleksic, vojnik Republike Srpske iz Trebinja. Ubili su ga vojnici Republike Srpske jer je branio svog druga iz djetinjstva-bosnjaka Alena. U to vrijeme 1993 godine, znate i sami, vrsen je progon muslimana iz Trebinja. Kad bi Njegos sada to analizirao rekao bi za one koji su zadali smrtne udarce Srdjanu da takvi nece nikada ”Zivjeti do vijeka”.

-Malo sam u dilemi, obrati se CUMICA svojoj svakodnevnoj sagovornici: Da li ovaj stih Gorskog vijenca: ”Blago tome ko dovijeka zivi,imao se rasta i roditi” mozemo tumaciti da je srecan covjek koji napuni sto godina zivota?
-A, ne, ne, dovijeka zive ljudi koji su dobrim djelima zaduzili svoju sredinu, koji su napravili neko herojsko djelo, koji su se suprostavili zlu nemareci za svoj zivot. Ima mnogo takvih primjera sto ih je istorija zabiljezila.

Mi smo /autor ove kolumne/ zajedno sa svojom bracom ucili u skoli stihove Gorskog vijenca i mnogo tih stihova znali napamet. - U ad mi se svijet pretvorio, a svi ljdi pakleni duhovi, cemerno- veli Njegos,tjeseci sam sebe. Razmisljao je sta je sustina bivstvovanja? Sta je zivot?

Njegos se kroz istoriju zloupotrebljavao, pa tako sve do danasnjih dana. Kad je napravljrn genocid u Srebrenici zapazene su rijeci zloglasnog generala Mladica da je to osveta za sedam dahija i za turske zulume. /Njegos je pisao: ”Vidji vraga su sedam binjisa”/… Srebrenica je bila zasticena zona, ljudi nisu imali oruzja, nisu pruzali otpor. Unisteni su svirepo, samo sto su bili muslimani. Nije bilo to nikakvo cojstvo. Da je srpski komandan pravilno tumacio Njegosa nikada se to nebi desilo, jer :Junastvo/ovdje se radilo o genocidu/ je car zla svakojega…

Naprotiv Mladic je inspirisan stihovima: ”Da cistimo gubu iz torina!” U njegovoj glavi je bilo natalozeno ono sto treba da se zaboravi, ono destruktivno, nazadno i pogubno…

Ocjenu o Njegosu neka daju istoricari, knjzevnici, publicisti, politicari na okruglim stolovima bez halabuke, pristrasnosti, bez predubjedjenja i suprotnosti, argumentovano. Neka djaci u skolama nauce ono sto ih zblizava, sto ih ujedinjuje ,sto jaca njihov intelektualni duh.



P.S.Licnosti koje sam spomenuo u ovoj kolumni namjerno nisam oslovljavao sa rijecima ”gospodo,gospodine”. Ja sam radio u Titovo vrijeme, kada smo jedan drugog oslovljavali sa ”druze”. Nekako mi je ta rijec bila bliskija, neposrednija, ulivala je vjeru da smo jaki kad smo zajedno, kad smo drugovi.

Napisao: Sahmanovic Becir-Beco, februara 2017 godine,Svedska

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN