Bile su drugarice iz istog sela Zavrsa, zajedno su odrastale i druzile se, da bi na kraju postale jetrve. Rijec je o mojoj majci Nailji i mojoj strini, rahmetli Saljki, koja na bolji svijet preseli prije neki dan tacnije petog januara ove godine. Kazah mojoj majki koja je vec duzi niz godina na postelji da nam je umra strina a njena jetrva i nazdravih joj glavu za nju, a ona nam iako bolesljiva ali jako svjesna odgovori: "Zao mi ju i nije mi ju zao". Ja ju onako na brzinu bez razmisljanja sto se moja majka tako izrazi brze bolje upitah zasto mi tako odgovori, a ona mi pojasnjava: "Zao mi ju jer smo lijepo prosle mnoge godine i jedna se drugoj nalazile kad je bilo najpotrebnije, a nije mi zao sto je preselila jer je zadnjih godina poput mene bolovala i postelje pala, pa joj je Allah olaksao i muke skratio".

Znajuci da je uza familija u soku i potresena, napisah tekst za stranicu Gusinje-Plav.com o preseljenju na ahiret nase drage strine, kako bi i tim malim cinom ucinio olaksicu uzoj porodici. Pozvah joj sina Dzafera u USA i nazdravih mu glavu, koji iz objektivnih razloga nije mogao biti prisutan na dzenazu. Ostavila je hvala Allahu punu kucu djece, unucadi, snaha, zetova.... Puno sam puta posebno u zadnje vrijeme ispunjavao zelje svojoj majci kojoj treba tudja pomoc i njega, da ju odvedem kod svoje jetrve kako bise i tako bolesne i oronule evocirale uspomene iz svoje proslosti. Prije godinu dana kada su obadvije bile malo jace , tako su se temeljito i lijepo ispricale o radjanju svog evlada, o nemastini i neuslovnosti zivota u to vrijeme, o tome kako je jedna jetrva mamila drugu za svoga djevera itd, itd.

Moja rahm. strina je bila jedinica ocu Ramu Sahmanovic i majki Nadiri rodjenoj Sabovic. Cjelokupnu svoju nepokretnu imovinu koju je naslijedila od svojih roditelja prenijela je na svoj evlad, a jedan od sinova njenih, Enver, u koga je polagala veliku nadu i imala veliki oslonac(kako na njega tako i na njegovu hanumu), napravio je porodicnu kucu i formirao svoju porodicu. Svako se divi njenom evljadu s koliko su entuzijazma i volje pomagali joj u bolesti, ipak najveca zahvalnost i postovanje idu na adresu njene snahe (Enverovice) koja ju je pazila i radila oko nje kao da joj je bila majka a ne svekrva. Primjer za sve druge snahe kako treba pomagati onima kojima je pomoc potrebna, uostalom svi cemo ranije ili kasnije doci u poziciju kada ce i nama trebati da nam neko pomogne i olaksa nam kada nam je najpotrebnije.

Dzenaza namaz je protekla u prilicno losim vremenskim uslovima, padala je obilna kisa na dan dzenaze, a drugi dan kada se narod po obicaju mjesta povrati od hajtara bilo je susnjezice i hladnoce. Naroda po obicaju puno, uslovi za prihvat onih koji su dosli na zdravoglavu nepovoljni, jer jos uvijek praktikujemo smjestaj po satora u nedostatku namjenskog i uslovnog prostora dje se dzenaze trebaju obavljati. Puno je sela rijesilo taj problem izuzev opstina Plav i Gusinje, valjda ce uzeti primjer od sela kao sto su Martinovice, Pepice, Velika, Hakanje i dr. koji su napravili adekvatne i zagrijane prostorije u kojima se prihvata dzemat koji dolazi da obavi odredjenu dzenazu odnosno sahranu.

Porodici moje rahm. strine ostaje kao velika utjeha sto su imali takvu majku, na ponos ne samo njihovu vec i sredine u kojoj je zivela casno i posteno. Njena jetrva - a moja majka ostaje da i dalje bije ovodunjalucke bitke i da zivi zivotom onakvim kako je to Allah zapisao. Toliko bolesna i iscrpljena, moja majka i ovaj put je smogla snage da pored svoje drage jetrve, nabroji i druge joj drage osobe koje su je napustile.....

Jedno je sasvim izvjesno da onaj ko dunjalucko vrijeme provede u siromastvu, tegobama i iskusenjima (kao moja strina i moja majka), a za cjelokupno takvo stanje je zahvalan Stvoritelju Nebesa i Zemlje, moze se nadati nagradi na onom drugom vjecnom Svijetu ahiretu. Za nadati se je da su ove dvije jetrve (ternutno jedna jos na dunjaluku a druga evo na ahiretu) u skupini onih kojima je nagrada obecana, amin.


WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN