Pise: Becir-Beco Sahmanovic - Svedska
Tek smo se vratili sa godisnjeg odmora… Gledam veliku bijelu kovertu na stolu i vjerujte, znam unaprijed kakva poruka dolazi. Okrenem je, vidim da je ocigledno na brzaka, napisana samo jedna jedina rijec: IZET.
Kazem odmah Remzi: "To nam nas zavicajac Damjanovic /sto je postalo uobicajeno/ salje IZVOR, list nase dijaspore.

Citam dva broja i preslisavam se jer sada mogu dovoditi u vezu popularne tekstove sto su ih napisali: Skender Bajrovic, Remzija Cucak, Edita Plava, Almedina Mujkovic, Ema Djesevic, Enes Dreskovic, Vladimir Osolnik, Semso Djesevic, Ramo Markisic, Rifat Gruda, Rifat Mulic i Senad Sehovic, sa onim sto sam imao prilike da dozivim dok sam ljetos bio u Zavicaju i sa onim sto mi je, uostalom, dosta dobro poznato. Mozda bi se mogla dati pokoja primjedba gospodji Cucak na njen osvrt vezano za knjigu "Sjecanja iz zavicaja". Ali, nejse, neka to prodje.

Ali, s druge strane, Cucak se sazetim prikazom knjizevnika MODRE LJUGE pokazala kao dobar analiticar.

Ugodno je citati clanke o Nacionalnom parku Prokletije i naporima agilnog direktora gospodina Enesa Dreskovica da uspostavi red u gazdovanju sumakim i drugim resursima.

- Slusajte, sta cu vam reci ispovijedam se ZUVDU BAJRAKTAREVICU, predsjedniku Planinarskog drustva Prokletije i RAMIZU REDZEMATOVICU, clanu Predsjednistva, dok sa Zuvdovom nivom (auto) grabimo losim makadamom prema Hridu:
- Kad dodjem u Plav a ne obidjem Gorsko oko-HRIDSKO JEZERO, osjecao bi se isto kao da nisam dolazio. Kao da mi je nesto otrgnuto, da je odmor propao.-

Ostavili smo vozilo kod BAJROVICA odnosno BAKOVICA KATUNA.
- Prvo da se napijemo vode sa ove cesme koju nam je podario dobrotvor Amel Redzematovic,- veli nam RAMIZ!

A, zatim nastavljamo pjeske uz planinu,kroz borove i jele, kroz hladovinu i pitominu…

Slijedimo jasno markirane planinarske oznake, grabimo prema HRIDU. Trebat ce nam malo vise od jednog sahata umjerenog hoda.
ZUVDO ne ispusta fotoaparat, trazi neobicne detalje, ali ne preskace ni jedan planinski cvijet sto nece zastati, sto ga ne uhvatiti njegova kamera. Kaze da se to mnogima sa FACE BOOKA svidja, zvace ga, komentarisace…

- Evo nas, tu smo: opet sam pred nevjerovatnom slikom, kao da je prvi put gledam, GORSKO OKO leglo u beskrajnoj tisini, ispod Hridskih krsa, okruzeno najvise borovima, zelenilom,borovnjacima... Mozda taj mir, ta tisina, dolaze od okruzenja:
-Od nebeskog plavetnila, od guste borove i smrcove sume, od grozdova sisarki koje sire zanosne mirise, ili sa obasjanih hridskih vrhova sto vracaju suncene zrake jezerskoj vodi. Ili one nagomilane gromage stijena koje podjecaju na prizore sa neke planete … Siguran sam da sve to skupa smiruje, pravi neki neopisivi uzitak.

- Mozda taj miris lincure, divizme takodje doprinosi smiraju, tako da posjetilac na trenutak osjeti neku iznenadnu radost, kao da je uhvatio neku nevidljivu vezu sa beskrajem… Kazem, mozda? Ili se meni samo tako cini!...

RAMIZ obilazi i snima detalje. Vidim da se najduze zadrzao kod gromom opaljenog bora, gleda stablo sa opaljenim granama. Pogled zaustavlja na zaravljenu "logu" na vrhu, Bogom danu "oskocnu dasku" za skokove u vodi.

ZUVDO je malo prilegao …
Znam od ranije da na manje od pedesetak metara od obale, ispod visokog bora bije klokot ledenog izvora. Klokot koji me podsjeca na VRELO BAJROVICA, nedaleko od GUSINJA, na slike znamenitog profesora SKENDERA BAJROVICA koji kistom i bojama slika nase zavicajne vode. Zahvatam i punim dvije flase ledenice. ZUVDO otvori ruksak i pruzi nam po jednu poveliku plavsku gurabiju. Znate kakav je merak: gurabija,hladna voda sto bije u celo, mirnoca, tisina carobnog JEZERA. Tesko je to opisati. Najbolje je zacutati,odati se masti…

Onda se javljaju asocijacije,prisjecam se predanja:
- Jezero povraca izgubljenu ljubav. Citala je o tome u nekoj novini mlada Francuzica, zagazila umorna i znojava od pjesacenja, htjela je da sto prije osjeti draz bajkovite vode. Naisli su grcevia, nije uspjela da ispliva…
- Gorske vile se kupaju u cik zore o Alidjunu, tako su pricali cobani sto rano s proljeca izjave stoku i ostanu do prvih snjegova…
- Jezero ima neku nevidljivu snagu da izlijeci svaku boljku,zato se u vodu bacaju novcici, mahramice, prevezila…
- Mikni mi glavobolju, vrati mi san, spasi me od reume-ozdravi mi kojlena ! To su samo neke zelje, nade posjetilaca. Tako oni prizivaju nesto sto se ne vidi,sto je skriveno,ali mozda postoji…Ko to moze znati?...

Vracamo se nazad. Nailazimo na tesku mehanizaciju sto prokovava siroke kanale za velike cijevi. Uskoro ce proteci struja iz mini elektrane sto se gradi na Babinopoljskoj rijeci. U planu je da se popravi makadamski put. Samo neka to sto brze bude, lakse ce se stizati do JEZERA.
Napisao Becir-Beco Sahmanovic,Svedska

P.S.
- Da vidite kakvi su dozivljaji kad posjetite GREBAJE,
- Kako je lijep osjeca kad se napijete vode sa ALIPASINIH IZVORA,
- Vidjecete vodopad SKAKAVC i novu zastitnu metalnu ogradu, Znate li za dvorac u Vusanju, izgradjen je novi most na Grlji, podignuta je zidna ograda u velikoj duzini…

Pitacete zasto stavljan na kraju PLAVSKO BLATO i hotele na njegovoj obali. Ne mogu vam dati zadovoljavajuce odgovore!
Ali, citajte o svemu u narednoj kolumni.
Srdacne pozdrave saljem svima vama u Zavicaju i Dijaspori.
20. septembra 2015 godine u Stockholmu


WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN