Redžo Šarkinovic (1923-2016)

Pise: Ranko Spalevic - Beograd
Naš dobri, skromni covjek, humanista, naša posljednja zavicajna legenda koja nam je darovala visoke ljudske vrijednosti, naš REDŽO ŠARKINOVIC ispisao se u devedesetcetvrtoj godini iz živih. Cio život je izgleda osnovna škola umiranja. Neko to na vrijeme shvati. U tom tihom življenju koje je lagano umiranje, možda naš Redžo ne bi odabrao život koji je odabrao njega, ali sigurno ne bi mijenjao životna ubjedenja i opredjeljenja. Krasile su ga najviše ljudske vrline.

Mi koji smo odrastali uz tvoju dobrotu znam da su ti, sigurno, poslednje rijeci bile naša draga imena plavska i gusinjska, i mnoga druga sa ovih vjetrovitih balkanskih gudura. Znamo da si sklopio oci spokojno jer si ostavio izdanke koji te nece obrukati.Znamo da si znao koliko ceš nam bola nanijeti i koliko ceš nam nedostajati.

Kad bi samo znao koliko smo jaki i ponosni što smo te znali i što te nosimo u srcima zauvijek.

S ponosom izgovaramo Tvoje ime, Redžo.

Svi mi koji te volimo nijesmo stigli da ti stegnemo ruku na kraju. Napustio si nas, na kraju puta, bez prilike da se još jednom sretnmo. I još jednom, i još jednom.... Kao u životu.

Ljuti smo što si nas ostavio skoro pa iznenada, a bila ti je ponosna 94. godina života. Licno, želio sam da još jednom evociraš uspomene na tvoje casne ratnicke dane, na tvoje drugovanje i ratovanje, neizbledjela sjecanja na Hajra Šahmanovica, Jusufa Redžepagica. Nikada necu zaboraviti tvoje suze u Dolji na mjestu gdje ostaviše svoju mladost Jusuh, Beco, Aljo, Vojo. Mi, poslijeratna generacija klinaca, vaspitavali smo se na njihovoj žrtvi, na kulturi sjecanja koju si do posljednjeg daha širio i u svojoj desetoj deceniji uspravnog življenja.

Ostao si zavicajna metafora antifašizma. Nezaborav je ratni put koji te vodio od zavicaja. Jurišao si na nebo, na ideale voden slavnim stazama borbe još uvijek neiskorijenjenog fašizma u stroju Plavskog bataljona, pa Devete crnogorsku NOU brigade. Tako su ispisivane najuzbudljivije stranice istorije dvadesetog vijeka od Plava preko Ivangrada, Bijelog Polja, Slijepac Mosta, Pljevalja, Goražda, Foce, Sarajeva, pogibeljnog Trnova, Duge Rese (tu je moj otac Radomir, Redžov drug, ispisnik, prijatelj do groba i borac Pete crnogorske NOU brigade teško ranjen 8. maja 1945. godine), Karlovca, Zidanog Mosrta – sve do kraja rata u partizanskom stroju.

Nema veceg bola no sjetiti se srecnih dana provedenih u plavskogusinjskoj kotlini cija si ti bio jedna od znamenitosti. Ratnik, partizan, graditelj, pripadnik elitne rjecne flotile, jedan od rijetkih zavicajaca, i ne samo njih, koji je imao priliku i cast da se sretne, pa i da u ime svih raportira maršalu Titu.

Pišem, jer se u sjecanjima nikada necemo rastajati od Redža. Ovo pisanje nas samo još cvršce sastavlja, podsjeca nas na jedan dostojanstveni život, na covjeka koji je znao u tancine da opiše nevolje kroz koje se mora proci i za svoja moralna ubjedenja se boriti.

Posebno kako mi, kako da mi, djeca, zaboravimo bosonogo djetinjstvo, tvoje šale, videnja na mrestilištu na Alipašinim izvorima gdje si drugovao sa pobrom Simom, tvoje neprolazne šale koje su ispunjavale naše skromne sirotinjske sokake, ili na najljepšem dijelu naše zemlje, pod obrvama Visitora, na obali Plavskog jezera.

Prijatelji dragi, zavicajci, naš Redžo ostao je, znate, vjeran svojoj mladosti. Junak u ratu, junak u miru: 1974. godine je za svoju plemenitost i hrabrost dobio dvije nagrade za dva plemenita podviga. Te godine Redžo je na Plavskom jezeru spasio devetoro djece od sigurne smrti, za šta ga je ugledni zagrebacki i jugoslovenski nedjeljnuik „Arena“ nagradio Srebrenom znackom. Istim povodom za plemenitost u spašavanju od poplava porodice Feratovic e dobio nagradu Najplemeniti podvig godine koje su dodijelile u to vrijeme najtiražnije i prestižne beogradske „Vecernje novosti“. Naš mali zavicaj sa srcem velikiog covjeka. Bio je naš ponos i dika, najljepša slika o našem zavicaju.

Bio je jedinstven, suprotnost lažnom dobu, ovom vremenu koje nevrijeme, ovom dobu „papaka i poltrona“, dobu koje nas rasija po svijetu. Zato nas ispunjava ponosom što nijesmo dio price o rašcovecenju i otudenju, što nam svoj ispunjeni uspravni život ostavlja kao amanet.

Bio si bogat idealima i akcijama. Ali tvoji ideali koje si imao pred sobom nijesu bili lažni, prema njima si se upravljao i prema njima stremio. Zato su te voljeli i cijenili. Zato ce ovo ljeto na Plavskom jezeru, Visitoru, Alipašinim izvorima biti zauvijek siromašnije za jednog velikog covjeka, Redža.

Ovo je skromno slovo sjecanja i oproštaja - ne samo moje, vec i svih onih koji su te voljeli, cijenili, drugovali i evo, oni koji tuguju u Beogradu, Sarajevu, Njujorku... – jednostavno, na brojnim meridijanima, jer si životom i djelom pripadao svijetu.

Pocivaj u miru koji je zaslužila tvoja plemenita duša. A nama, kada nagrnu kiše, snjegovi i vjetrovi s Prokletija uvijek ce donositi sjecanje na tebe.

Nemamo izbora. Opraštamo se od tebe i pisanom rijecju. Opraštamo se i molimo se da pocivaš u miru.

Neka ti je, naš Redžo, laka zemlja i vjecni pomen i pokoj.

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN