Autor teksta: Ibrahim Husejnovic - Plav
Predznaci se Sudnjeg dana vide, ljudi nijesu sto su nekada bili, pjesme nema ko sto se pjevalo, svadbe nijesu kao sto su bile, ljubav u ime Allaha dz.s. zamijenjena je sa ljubavlju iz interesa, voda vise nije pitka kao nekad, zdrave hrane sve manje i manje, sve je vise falsifikata, a sve manje unikata, dobrih ljudi manjka u sva mjesta, vjernici su vazda bili u manjini, u jad ni se Svijet pretvorio, svoj svojega do jame prigoni, ne mora ga u jamu bacati, svojta ce se sama stropostati; zasto ljudi na smrti cas ne misle cesce, zasto sebe u red ne dovedu, da razdvoje dobro od grijeha, da kredita i zaloge steknu, da nikome ne ostanu duzni, da ne budu i tuzni i ruzni, da pakosni nikada ne budu, da se tudjom nesrecom ne slade, da pravilno vaspitaju mlade; svoj da ponos uvjek izgradjuju, da se tudjom mukom ne nasladjuju, zar nam valja nevolja raznijeh, il nam treba oslonca i vjere, da nam drugi ne uzimaju mjere, da nas blate, progone i tlace, ko sto gladni pojedu pogace, koliko nas vukovi mirisu, i s merakom na nejake kidisu; snop se pruca tesko moze sjeci, dok se jedan, pojedan izlomi, da dusmana glava ne zaboli; mozemo li biti izdajice, smijemo li ne plasit se Boga, uraditi sve sto nas je zapalo, ne cuvati rza i obraza, dozvoljavat da nam cilj opravdava sredstvo, ucinjeti sve sto te zapadne, dobrocinstvo uvjek napustat, a losim se radnjama prepustat, halal dobit, haramom menjati, svoju celjad time otrovati, ne cuvati drugoga od sebe, kabuljiti sto se ne kabulji, pomijesati sto valja i ne valja, simetriju svoju narusiti, odvest svoju dusu putevima svima, a ne samo onima pravima; zasto nasu vjeru napustamo i u razne sure se pretvaramo, zaboravu emanete dajemo, toliko su preci amaneta dali, tako nas sve do jednog savjetovali, da nas zmija dvaput ne ujede, ako nista drugo bar ne iz rupe iste;

Postacemo za koju deceniju, religija sa najvise ljudi, najveca nas brojka spasit nece, kvalitet je ispred kvantiteta; trebaju nam uceni vjernici, raznih struka, profesija, znanja, da uzmemo stvar u svoje ruke, da se sve to radi sa po muke, da budemo cestiti i vjerni, pravog znanja i nauke zeljni; rdjavstinu od nas da odbacimo, da svakome dobra pozelimo, sto zelimo sebe da nas nadje, zavidljiva dusa mirna bit ne moze, sto zelimo lose drugom, Bog to nama daje, i takve nas o jadu zabavlja, bolje biti covjek i ponosit, nego biti zao i naopak, bolje biti cestit, karakteran, valjat drugom i mio bit Bogu; iskusenja su nesto sto nas uvjek ceka, da se vidi koliko valjamo, dal smo spremni podnijet, trpjeti i boljem se sjutra radovati, da shvatimo i kad kisa pada, da je svjetlost tu, iza oblaka; jeste ovaj svijet satkan tako, da se dvije sudaraju struje, da pozitiv odbija negativ, da se s njime nosimo do vijeka; insan jeste satkan sa dva elementa, meleki ga vuku na hajr i na dobro, a sejtani u drugome pravcu, da sejtanski sto vise postupa; ako insan meleke poslusa, a sejtanskog posla on se kloni, bit uvjek srecan on i porod njegov, u hak nikom ostati se nece, bice tako nafake i srece; Bogati su ljudi danas kapitalom, ali svoju dusu pojit valja, sa namazom, zekatom, sadakom; musafira valja prihavtit kako nasa vjera to nalaze, islamske su kuce Bozje i Musafirske; zaraditi za obadva svijeta, kada ljudi rastrkani budu i kada se najboljem ponadati mogu; stvorio je Allah Zemlju i Nebesa i nas sitne Njegove robove, znano Mu je da smo nesavrseni, u milosti smo i zastiti Njegovoj; borimo se i trudimo za sebe, za rodbinu, prijatelje i zajednicu, cime cemo postic' sto zelimo.

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN