Autor: Ibrahim Husejnovic - Plav
Na Mitrovdan smo, umjesto na Mithadov dan, prolazimo katkad kraj Savina kamenja, ne umijemo taj kamenjar Sahovim prozvati, u Savinu Boru zive muslimani, ni taj Bor ne znamo u Haljiljov predjenut, plavsku rijeku djurickom svojataju, a od Hotske ni traga ni glasa; nema pjesme, stada, cobanina, narod drevni u neki hal upao, spopala ga oskudica, briga, a jos vise duhovna nemastina, ljubomora svuda i na cosku svakom, niko svoju gredu da pogleda, ali tudja dlaka ne moze promaknut; sporedne su stvari prece i vaznije, suplja nam je politika najvaznija, jefitini smo postali medju sobom, djavo salu stvarno je odnio, tudje greske fatamo, lovimo, a mahane svoje sakrivamo, svoj neuspjeh drugima prisivamo, za rdjave postupke ne marimo, odose nam lijepi adeti, tradicija i kulturna bastina, kojom su se preci ponosili i lijepom mislju se nosili, da sve lijepo i dobro prenesu, na potomstvo svoje sto ga ostavise; sta se zbiva sa nasim imanom, simetriji svojoj sto prostora ne damo, dje je saber, merhamet, sehade, zasto prostor rdjavstini dajemo, zasto iz dna duse ne izvlacimo, nit dobrote koja ce nam biti, od znacaja kad se djela i dobra i losa, odvagaju na vagu preciznu; svoje greske ljudski valja priznat, a za iste kako krivit drugog, jos je vakta da se otrijaznimo, uprotivnom nevolje ce jurnut na nas jos i jace, kao zvjerka sto za svojim plenom stalno juri....

Plav, Gusinje, danas jesu tuzni, kao neki garibi i suznji, to je prostor koji se napusta, sve na kratko ljeti se i dodje, ali sve to tako brzo prodje, Ljuga nam se pretvori u Gariba, ka dzamija koja je bez dzemata, ne idu nam poslovi ka' sto treba, ne radimo svojim vec tudjijem mozgom, a ko tudja usta zdusno slusa, njegova su u cjelosti prazna; svadajmo se za bezvrijedno, nebitno, za mrvice oci se cakare, dok debeli kolac drugi nose; postali smo robovi svog neznanja, svoje niske svijesti, rdjavstine; mudra rijec starih, ucin docek, ni u njivu da nam se zabode, a kamoli u glavurde nase; interesa svuda i na svakom mjestu, prijateljsva laznih do beskraja, Svevisnji nas gleda, drzi na vidiku, iscekuje da se pokajemo, da nam milost svoju On ukaze i pravim nas putevima povede, da ne bismo izgubili dunjaluk, a sa njime i ahiret vjecni.

A Kolona peta nase drevne Ljuge, na sva zvona ona zazvonila, namjera im nejasna, cemerna, tako kljasti hoce da vladaju, da kontrolu za sve oni imaju, njihov rejting iz kuce dolazi, supruge bi protiv njih glasale, kada bi ih pustili da slobodno odluce, znaju one s' kakvim "lubinama", neumitno trose dragocjeno vrijeme; dijaspora isto tako hoce, da propadne, posvadja se i da se dnu primakne, razliciti programi, ideje, mogu biti predmet duzne paznje, pas sajbiju poznavati mora, svoj za svoga mora se zrtvovat, sehadetu moramo se vratit, nasoj divnoj vjeri i namazu, dobrocinstvtu, sadaki, zekatu, nema nista od supljeg poltronstva, lavlji rep je uvijek bolje biti, nego glava nevjernoga pasa, koji uvijek moze da ujede, da povrijedi, oziljak ostavi.

Dozvolismo da nas razbijaju, da savove nase tako pokidaju, da nam standard do kraja uruse i tako nas ucijene, naruze, prisilno nam starateljstvo nametnuse, u ocaj nas i beznadje bacise, dok se jedni vesele, enormno bogate, drugi su se smeli o svoje jade, socijalne pravde ni u pljecku, pokvareni zbunjenog onodi, neki za svoj haram i ne mare, bitno im je da se sliju pare, haram oni pogresno shvataju, teze o haramu zamjenjuju , misle da haramom nece porod otrovati i sve druge do devetog koljena; zato brate, prijatelju, ljudski soju, ne prodaji dusu, kozu svoju, ima nesto sto nije za prodaju, od svake se ptice meso jest' ne smije; bolje manje zaradit halalom, nego otrov darivat sibijanu, sto neduzan on sve to i placa.

Imalj nade zbog hala u koji smo upali, mozel milost Stvoritelja doci, za nas, nasu djecu nova era doci, to zavisi od nase teube, koja mora kao kristal da zasija, da brat brata ne smije odbacit, da rodbinske veze se cuvaju, i rodbinske i prijateljske, da smo spremni uvijek oprostiti, osveti se nikad ne usmjeravat, osveta je znak slabosti nase, a oprostaj vrlina velikih, onih sto se zovu ljudi Bogu mili.



WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN