Bivši americki ambasador u Crnoj Gori Roderik Mur se prijatno iznenadio kada je dobio fotografiju na kojoj je on odjeven u crnogorskoj narodnoj nošnji. Naravno, sve nedoumice oko toga otkud on u nošnji prestaju ako se zna da ga je „fotografisao“ Hamo Mulic. Naime, Hamo je ambasadora snimio tokom njegovog boravka u Plavu, a onda naknadno njegov portret montirao na snimak osobe u crnogorskoj nošnji.
Brojni Plavljani i Gusinjani, licnosti iz javnog života, kao i Hamovi prijatelji, rodjaci i mnogi drugi, takodje su bili zateceni kada su vidjeli neke svoje montirane fotografije. Svake godine, kada dode iz Švedske na odmor Plav i Gusinje, Hamo ne propušta priliku da fotografiše svaki susret sa prijateljima, svaki dogadaj, i da nakon povratka u Švedsku pocne sa „montirenjem“ fotografija, koje narednog ljeta donese. Kada u društvu Hamo pokaže te fotografija, one uglavnom izazivaju smijeh, stvori se lijepa atmosfera, fotografije se pregledavaju po nekoliko puta, i naravno, Hamo na kraju ostane praznih ruku jer svi žele da te fotografije zadrže za uspomenu. Pa, Hamo ih je zbog toga i napravio, da bi ih poklonio svojim prijateljima.
Medjutim, ako obratimo pažnju na te montirane fotografije, doci cemo do zakljucka da te fotomontaže nisu slucajne, cak, štaviše, imaju svojstvenu poruku. Svaka osoba na fotografiji je stavljena u odredeni kontekst koji govori o toj osobi, na odredeni nacin je opsuje i dovodi je u vezu sa onim po cemu je ta osoba prepoznatljiva. Na taj nacin Hamove fotomontaže, osim onog faktografskog dijela koji fotografija sadrži u sebi, dobijaju jednu novu dimenziju likovnog izražaja, sa novom porukom koja tjera na postavljanje pitanja i razmišljanje. Da bi se one odgonetnule na pravi nacin treba poznavati Hama i ljude koji ga okružuju. A svi oni koji ga znaju, ako su i na trenutak zamjerili što su se našli na nekoj fotomontaži, vec narednog trenutka su se pokajali zbog toga. Jer, sve te fotografije su nastale u dobroj namjeri. One u stvari govore o nama samima, ali na jedan sasvim neobican nacin, iz perspektive koja je svojstvena samo umjetnicima.

Ovom prilikom u prvi plan isticem Hamove fotomontaže po kojima je on vec postao poznat široj javnosti. Govoriti o Hamu kao fotografu znacilo bi posegnuti u njegovo najranije djetinjstvo kada je još kao djecak upoznao magicni svijet fotografije u studiju svojih daidža Sulja i Zeca Hodžica, koji su bili prvi fotografi u plavsko-gusinjskoj dolini. Svoje intresovanje usavršio je u školi fotografije u Švedskoj, i vec više od pet decenija fotoaparat je postao njegov nerazdvojni saputnik. Za to vrijeme Hamo je uspio da izgradi svoj prepoznatljiv stil. Jedan sam od rijetkih koji je imao priliku da se upzna sa kolekcijom Hamovih fotografija uradenih razlicitim tehnikama i u razlicitim oblastima. Gledajuci neke njegove fotografije i slušajuci Hamove price vezane za njihov nastanak, kao da sam u tim trenucima i ja bio sa Hamom i na festivalu tikve u Mineapolisu, ili na plažama u Maroku. On sa podjednakom pažnjom snima nebodere, pejzaže i tikve u njivi, ali i mažoretke, beracice borovnica ili portrete svojih unucadi. Svaka fotografija ima svoju pricu. Pregledavati Hamove fotografije i slušati dok on prica o tome kako su te fotografije nastale, i sve ono što je vezano za te trenutke, isto je kao da gledate neku seriju, cije se epizode nižu jedna za drugom. Nadam se da ce javnost u skorije vrijeme biti u prilici da vidi dio ovih fotografija na izložbi koja bi se mogla organizovati u okviru nekih od manifestacijia koje se tokom ljeta održavaju u Plavu i Gusinju.

Za razliku od fotografija, kada je u pitanju Hamov novinarski rad, vecina nas je imala priliku da na zavicajnim internet stranicama, posebno na stranici www.gusinje-plav.com, i u nekim listovima, procita njegove brojne tekstove. Reportaže i putopisi na slikovit nacin su nam docarali neke udaljene prostore naše planete koji su nam nakon nakon citanja postali bliži. Njegovi tekstovi o našim sugradanima otkrili su nam njihovo novo, drugo lice za koje nismo znali, iako se svaki dan sa nekima od tih ljudi srecemo. Na slican nacin, Hamo nam prica i o uspjesima naših Plavljana i Gusinjana koji žive i rade širom svijeta.

Ovo otkrivanje i izvlacenje pojedinaca iz anonimnosti i upoznavanje sa citalackom publikom, spada u dio istraživackog novinarstva, kao jednog od najtežih oblika novinarskog izražavanja. Hamo se kao vrstan novinar u tom dijelu novinarskog angažmana odlicno snašao, i uspio da izgradi svoj specifican i prepoznatljiv nacin izražavanja.

Putujuci svijetom uspio je da premosti jaz izmedu kontinenata, da daljinu ucini bližom, i da spoji naše zavicajce ma gdje se oni nalazili. A i on sam, kao nostalgicar za rodnim krajem fotografiše prirodne ljepote Plava i Gusinja i piše o njima. Citajuci njegove tekstove na internetu ili u nekom casopisu, Plavljani i Gusinjani u zavicaju su spoznavali svijet oko sebe, a oni koji su u inostranstvu u njegovim tekstovima pronalaze dio zavicaja. U njegovim tekstovima koji su ilustrovanim fotografijma, može se cuti žubor rijeke Skakavice i huk vodopada Grlje, ali i crvkut ptica i miris borove šume dok se uspinje planinarskom stazom prema Hridskom jezeru. Medutim, Hamo nebi bio Hamo, kada njegov bunotovnicki duh i u ovim prilikama nebi dodado dozu ironije ili kritike. Naime, njegovi tekstovi uvijek nose odredenu poruku. Nekada je to promocija prirodnih ljepota i poziv da se boravi na Prokletijama, a nekad se poruka odnosi na odredenu situaciju u društvu. On nam ukazuje na odredeni problem ili predlaže rješenja, bilo da se radi o zaštiti životne sredine ili da je rijec o o nekim svakodnevnim društveno-ekonomskim pritanjima. Hamo, kao vjeciti zaljubljenik u prirodu, i strastveni planinar i ribilovac, motorista, koristi svoj novinarski angažman da citaoce natjera da razmišjaju i odgovornije se ponašaju prema prirodi. Zato i ne treba da nas cudi to što su njegovi tekstovi uvijek protkani porukama o tome da treba zaštiti naše planine, rijeke i jezera, ali i naše blisko okruženje. Prije dvije godine Hamo se sa Ali-pašinih izvora spustio do Plavskog jezera u specijalnom gumenoim odijelu i camcu. Usput je fotografisao rijeke i jezero, ali i otpad kojem tu nije mjesto. I taj njegov cin doživljavam kao nacin borbe i pokušaj da svojim sugradanima ukaže na probleme sa kojima se suocavamo, i uputi apel za zaštitu okoline. O Plavskom jezeru je cak napravio i film sa snimcima i fotografijma koje obiluju porukama da se jezero sacuva i zaštiti.

Kada su u pitanju ostale teme društvenog života Hamo aktivno ucestvuje u iznošenju svog stava i mišljenja o svim pitanjima koja su važna za plavsku, a sada i za gusinjsku opštinu. Odnoseci se kriticki na rad ili nerad pojedinaca, on svojim osvrtima sa distance aktuelizira odredjene procese u društvu i ponovo im daje znacaj, tjerajuci nas da o tome razmišljamo. Tjera nas na stalno preispitivanje naših postupaka, kako bi se ono što se radi uradilo na najbolji nacin. Zato bi oni koji se osjete prozvanim u nekom od tekstova trebalo da znaju da je to za njihovo dobro, i za bolje svih nas. Na ovaj nacin Hamo pristupa novinarstvu kao najiskusniji novinar, jer djeluje kao kontrolor i neko ko budno posmatra one koji se bave javnim poslovima od interesa za gradane i zajednicu. Naravno, on to radi u najboljoj i prijateljskoj namjeri. Sa željom da na taj nacin, svojim znanjem i iskustvom, pomogne zavicaju i svojim sugradjanima, i da doprinos boljem i ljepšem životu na obroncima Prokletija, sa kojih se i on kao i brojni Plavljani i Gusinjani odavno otisnuo u svijet.
Svojim direktnim angažmanom kao novinar i fotograf Hamo Mulic pokazuje da je kao i svi plavo-gusinjani ostao vezan za zavicaj i za ljude koji u njemu žive. Ali, on ostaje vezan i za one koji su kao i on daleko od rodnog kraja, razumijevajuci u potpunoisti njihove emocije i želje.

Siguran sam da ce ova monografija završiti u rukama velikog broja naših zemljaka koji žive širom svijeta. Ona na odredjen nacin zaokružuje njegov dosadašnji rad, i daje doprinis da se neki ljudi i dogadjaji otrgnu od zaborava i sacuva uspomena na njih.
Uz želju da ga zdravlje dobro služi tokom osme decenije života, cestitam Hamu na objavljivanju monografije, i ocekujem još novih reportaža, putopisa, još novih fotografija i fotomontaža.

Edin Jadadic, novinar/fotograf-Plav dec.2014 god.

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN