Pise: Haris Šabotic
Bošnjaci u Crnoj Gori trpe mnogo podjela unutar svoga korpusa. To je nedopustivo. Te podjele su "podgrijavane" i sa strane. Da bi se iste podjele zaustavile, i sprijecilo dalje dijeljenje Bošnjakana ove i one, u nacionalnom smislu, i muslimana na ove i one u vjerskom smislu, potrebno je raditi na edukaciji. Kada Bošnjaci nauce da upravljaju svojim razlikama onda ce i "podgrijavane podjele sa strane" biti znatno otežane.

I danas, na žalost, u Crnoj Gori postoji islamofobija, koja je generalno prisutna u svijetu, a u Crnoj Gori se najviše povezuje sa Bošnjaštvom. Samim tim i socijalna distanca prema Bošnjacima je velika, a tome su svjedoci Bošnjaci, bilo da je u pitanju školovanje djece ili rad u brojnim privatnim ili državnim ustanovama. Islamofobija se osjeca na poslu, u školi, institucijama itd. Bošnjaci moraju konstantno da se dokazuju kako bi odagnali ili umanjili islamofobiju. Bošnjake u Crnoj Gori veže zajednicka tradicija, ali i jezik. Kao dijete Bošnjaka, roditelji su me ucili da poštujem svoju tradiciju i obicaje. Na posljednjem popisu sam se izjasnio da govorim bosanskim jezikom, koji nije isto što i crnogorski jezik. U mojoj kuci uvijek se govorilo amidža za strica, i daidža za ujaka, a spisak rijeci koje se ne koriste u svakodnevnom crnogorskom jeziku je velik.

Kulturni milje bošnjackog naroda je bogat i broj istaknutih akademskih gradjana, koje je bošnjaštvo iznjedrilo je ogroman. Nabrajajuci bih nekoga sigurno izostavio. Bošnjaci Crne Gore imaju jak crnogorsko-domovinski osjecaj i cine esencijalni dio njene multikulturalnosti. Medutim, podaci o nacionalnoj zastupljenosti Bošnjaka/muslimana u državnim organima javne uprave i lokalnim službama Crne Gore suzabrinjavajuci i, nažalost, govore da je diskriminacija po nacionalnom i vjerskom osnovu i dalje prisutna. Ustavno zagarantovana srazmjerno zastupljenosti u javnim službama ni približno nije ispoštovana.


I pored ocite neravnopravnosti s kojom se svakodnevno susrijecu, Bošnjaci za svoja politicka postignuca imaju podršku demokratske crnogorske javnosti, nevladinog sektora i medjunarodne zajednice.

Deklaracija o vracanju tradicionalnog imena Bošnjak održana je 22. marta 2003. godine u organizacji Foruma Bošanjaka/Muslimana Crne Gore, Udruženja Almanah i podršku drugih organizacija sa preko 170 naucnih, kulturnih, javnih i politickih licnosti iz redova muslimansko/bošnjackog naroda u Crnoj Gori. Medutim, promjenu nacionalnog imena nisu svi prihvatili pa su promuslimanski, ali i prorežimski istomišljenici okupljeni oko "Muslimanske matice" bili za zadržavanje starog imena Novinska agencija "Beta" prenijela je vijest od 28. maja 2003. godine, da je grupa muslimana iz Podgorice uputila apel javnosti protiv pokušaja "asimilacije crnogorskog muslimanskog naroda". U apelu su vlada, država, nevladine organizacije i intelektualci pozvani da se suprostave poništavanju crnogorsko- muslimanske i uvodjenja nekakve bošnjacke nacije u Crnoj Gori. Od tada je prošlo 11 godina, ali Bošnjaci su i dalje na pocetku, boreci se da sacuvaju svoje ime od zaborava.

U Crnoj Gori postoji struja ljudi, prisutnih i u vlasti i u opoziciji, kao i u raznim institucijama i organizacijama koji sprovode odredjenu denacionalizaciju Bošnjaka, kako bi se stvorio narod bez imena, što predstavlja prvi korak asimilacije jednog naroda u drugi.

Crna Gora je najmlada država na svijetu, a obzirom da ni jedan narod u njoj nema preko 51% pripadnika od ukupne populacije, ona predstavlja na izvesan nacin zemlju nacionalnih manjina. Bošnjaci su odigrali kljucnu ulogu u vracanju državnosti Crne Gore na referendumu održanom 2006. godine. Crnu Goru doživljavaju kao svoju domovinu. Bore se za nju, doprinose jacanju države i poboljšanju životnog standarda. Bošnjaci treba da nastave da se bore za Crnu Goru, ali treba da se bore i za sebe u njoj. I za Bošnjaštvo i za Crnu Goru, to je pravi put koji Bošnjaci treba da slijede.


WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN