|
LETE STUKE PONOVO -MRAMORJE- Dio peti
Autor: Sahmanovic Becir - Beco
Ribice su slusale sta pricaju Uvijusa i Kreka, a znale su da to ne moze mnogo uticati na status Starke i bistre Omerice. Uostalom ta se prica cesto ponavljala ali se nista nije mijenjalo, sve je ostajalo po starom, zato su i Starka i Omerica skoro pospano slusale sta govore njihove protivnice. Znale su da se tako ne moze doci do trona, niti se ozbiljnije moze naskoditi njihovom statusu.
Uvijusa i Kreka pocese sa novom pricom...
Stanite!-usprprotivi se ribica iz prikrajka.Zovu je Zlatorepica. Kad dopliva do Kreke nastavi:
- Mnogo je jata proslo Modrim blatom, sve su one znale sta se desavalo i kako se narusavala nasa starina.Mi smo dosta kasno smjele da o tome pricamo. Kazem, dosta kasno, jer u jedno vrijeme usta su nam bila zatvorena. Vrijeme je prolazilo a propusti od ranije se nisu mogli ispraviti, ili bolje reci, nije ih bilo lako ispraviti.
Najveci dio riba je i dalje bio u nekom bunilu... Sutjele su,izbacivsi po koji kolutic na povrsinu modre vode, tek toliko da se zna da su tu.
Zlatorepica primijeti da se dio jata bez rijeci,odvoji i otpliva prema Sehovom zelenisu, te i ona krenu za njima.
- Ovako! - poce ona, obracajuci se najblizim jaranicama. Nama je dosta neucinkovite price.Idemo mi nesto konkretno uraditi, zakljuci ona.
Kad su uplivale u Zelenis ribice okruzise Zlatorepicu. Ona izvadi Qvaderno i poce citati:
- Putnice, kada prolazis pored ovog ceperka ledine sa razbacanim pobodenicima stani, podigni ruke prema nebu, izuci:
- Euzu Billahi mines-sejtanir-radzim,
Bismillahir-Rahmanir-Rahim!
Rabbi jessir, ve la tuassir, rabbi temmim bil-hajr!
Ti,drugi putnice,ti koji ne ucis ovu dovu, izuci svoju molitvu onako kako te ucila tvoja majka,deda ili prest, svejedno. -
U Qvadernu stoji da se pouzdano, gledajuci pobodenike, ne moze znati u koje svetinje je svako od njih, koji ovdje pocivaju, ponaosob vjerovao, primjeti na kraju Zlatoperka.
Ovo neravno parce golopeka,kako je zapisano u Qvadernu, zove se MRAMORJE.
U starom zapisu putopisac nije zabiljezio ko su sve bili ljudi sto su ostavili kosti po ovoj ledini. Zna se samo, kako zakljuci Zlatoperica, po jedva vidljivim crtezima, da su jedni nosili pod pazuhom trouglasti zamotuljak opsiven tankom krpom i svezan kanafom na dva kraja kako bi se mogao prebaciti preko glave. Drugi su nosili oko vrata dvije ukrstene drvene trijeske ne vece od dva ukrstena kaziprsta.
Ovi koji su nosili ukrstene trijeske molitvu su zapocinjali, bar tako pise u Qvadernu:
- Boze jesi na nebesi, smiluj se na svoje robove... Uputi ih na pravi put, cinite dobro, klonite se necastivih djela...
- Nas nekoliko ribica, nastavi Zlatoperica, je odlucilo da u Sehovom zelenisu napravimo spomen Iglu. Zvace se MRAMORJE. Neka sve ribice iz bilo kojeg jata, iz bilo koje strane svijeta, kad dodju u posjet, zastanu pred pobodenicima, neka se pomole kako su naucile, neka izuce molitvu u sebi ili naglas, kako znaju i umiju i neka uberu i ostave na kruznu kupolu Svetilista po koji strucak cetvorolisne ili trolisne djeteljine, svejedno, po licnom izboru.
Ribice su dugo cutale. Zlatoperki se ucine da je to vjecnost. Iznenada se trze:
- Istorija bi trebala da nas nauci necemu...
Svi smo mi Bozji robovi,prolazni kao sjenka Visitora sto se za samo tren, kad sunce zadje za oblak, izgubi u odsjaju dubina Modroga jezera.
Ribice se okupise oko novopodignutog Iglua. Cutale su par trenutaka i onda se, tiho, bez ijednog neprimjernog zagriza, razidjose prema svijim leglima.
WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN
|