Autor: Bećir - Bećo Šahmanović
Stuke su se znale cesto sastajati na potezu izmedju Berberova fira i Sarkina modrisa. Starka se nakon obilaska Pasinog jata, ipak iznenadi kad ugleda Povijusu kako sa svojim omanjm jatom uzurbano cisti i uredjuje puteve izmedju iglua, kako se odnose odbaceni komadici papira, najlonske kese i drugi otpad. Jos se vise iznenadi kad ugleda blizu nekadasnjeg Ostrva postavljene usmjerivace: Ribarska koliba, Omeragina putaca, Sahmanski metesi, Lukovica livada...Primjetno je da se natpisi lagano njisu jer su bili pricvrsceni za zilave stablike lokvanja koje i najostrije zime ili ceste povodnje nisu mogle povaljati. Nikako da zakljuci da se nesto vanredno desava u njenim firovima.

No, Uvijusa je gledala svoju sansu da, ukoliko se ukaze prilika, nasamo porazgovara sa Velikom ribom koja je iznenadno stigla u ribarske revire Modrog jezera. Tajila je jedinu zelju da se osveti Starki, odnosno da se domogne Glavnog legla koje sada iskljucivo pripada Starki, njenoj omrznutoj suparnici.

Da vidimo sta se desavalo u revirima...

Izmedju postavljenih putokaza, poput usamljenog ostrva, nedavno je napravljen iglu, ne mnogo visok, zatupljen pri vrhu, zvali su ga Halimina stijena. Nekoliko stukica iz komsiluka: Beli, Caka, Seka, Neka, Mikica odmah su zavoljele novo mjesto jer je okolo bila omanja rudina zgodna za raznorazne igre: velicke, klisa, krpenjace, pustanje zmajeva...

Kad bi sunce odskocilo visoko iznad Djevojackog krsa oni bi se vracali sa „suskama“ privezanim bremenom na ledjima. Daleko je bila planina sa Visokim torovima, a odatle su skupljani bukovi suvarci da bi Saka i Nedka kuhale vareniku, pekle kolobotnjicu ili spremale priganice. Preko mosta na odviru Modre rijeke prolazilo se preko nesigurnih, ispucalih dasaka. Koracanje je bilo jako rizicno narocito sa teretom koji se jednostavno mogao presamititi na jednu ili drugu stranu rijeke, upravo na mjestu gdje je rijeka najdublja - dobro zvanom Sirokom firu. Oni bi se prvo okrijepile kod svog iglua gdje su cuvane zalihe hrane, a koju je Starka zaklucavala i brizljivo stedjela.

Halima se nije odvajala od svog iglua. Stukice iz komsiluka su zadnjih tri-cetiri godine zapazale kako se njeno lice jos vise prosaralo dubokim borama poput pozutjelih orahovih listova, kako joj pogled zuru u neku nepoznatu, neizvjesnu daljinu. Omanje okno na procelju iglua davalo je mogucnost da se, na neki nacin,uzivi sa zbivanjima u Varosi, da prati korake znanih i vise neznanih prolaznika, da se, mozda, na casak, prisjeti minulih vremena,da povrati neku dobru ili losu uspomenu,svejedno, samo neka dani prolazi. Bijelo prevezilo pokrivalo je njenu kosu i zatiok, te dobar dio cela. Za nju je petak bio poseban dan. Tad se u Varos slijevalo mnogo svijete, narocito iz obliznjih iglua: Velikog sela, Krusevackog potoka, Hotske Kosute...Velikoseljani su privezivali konje u basci samardjije Halka cekajuci da majstor pricvrsti kobilice na pripremljenom bukovom okviru i ubaci tvrdu slamnatu stelju ispod presavijenih “ ribica“. Oko podne se dogonila stoka, najvise ovce sa jagnjadima.

Novi dan nije nista posebno naslucivao: Halima je i dalje pomno posmatrala dogadjanja na rskrsnici, grupa djecaka je nastavljala sa svojom igrom “Ko je car“, prolaznici su zurili prema cenrtu varosi...

Za Ceka je novi dan ipak bio neobican...

On je obicno dolazio sa Jezera prije podne. Bio je vjest ribar, rujetko se vracao bez ulova.

Pred sam sumrak pozva ga opstinski kurir s porukom da dodje u Stanicu milicije.
- Cekalju, sjutra malo ranije dodji u hotel, imamo jednog gosta koji ce sa tobom ici na Jezero, u ribe. Ti pripremi camac i uzmi pribor za ribolov. Imas veliku obavezu da budes pazljiv i dobar vodic, jer se radi o visokom gostu koji ne dolazi tako cesto u nas kraj!

- Hajri bilo,ja sam za ribolov uvijek spreman!-

Jutra su u ovoj pitomoj dolini uvijek svjeza, livade pune rose.

Kad se komandir policije sjutra dan pojavi sa gostom Ceko prepoznade Veliku ribu, sefa Agitpropa nove Glavne loze koja putem ideologije usmjerava sve reone u svih Sest buktinja. Prisjeti se pjesme koja se cesto povodon Prvog maja pjevala:

Sest buktinja plamte,
Da pricaju svima...

Dok se izgradjivala zemlja pjevalo se rukovodstvu,slavila se Partija. Djesko je znao povesti pjesmu:

- Mi imamo tri narodna sina,
Enver Hodzu, Tita i Staljina.

Zatim su nastupile teske godine kad se rukovodstvo Partije i Drzave sa sest buktinja suprostavilo velikom diktatoru Dzugasviliju. Svetkovanje u Brezi se nastavljalo jos jacim koracajima i to uz harmonikasa Gutu i uz crnogorsko kolo. Ali se pjesma izmijenila:

- Sto je vise kleveta i lazi,
Tile nam je miliji i drazi!-

Nova vlast je trazila puteve kako da se obnovi zemlja pa je Miles odlazio u inostranstvo konsultujuci poznata imena iz ekonomije, politike...Najvise mu je „leglo“ Bevcovo ucenje, a to je bio liberalno privredjivanje. Poceli su izlaziti njegovi clanci u glavnoj drzavnoj novini.
- Ovo sto pises nije ti dobro,to je za nas za sada neprihvatljivo!- ukori ga Tile na jednon sastanku Glavne partijske loze.

Miles je razmisljao,ali nije htio da se odrekne svog ubedjenja.
- Kako si smio da se suprostavljas Tiletu,zasto si bio toliko tvrdoglav?- bojazljivo ga upita Ceko dok lagano premjesta veslo iz jedne u drugu stranu usmjeravajuci camac prema uviru Studenice u Sarkina modrise.

- Mislio sam da ce biti bolje za citavu drzavu ako umjesto Diktature prepustimo tokove Trzisnoj ekonomiji,za kojoj je bio privrzen Bevc.U to sam bio ubijedjen!-ljutito odgovara Miles,kao da je bas taj varoski ribar najvise kriv za sve ono sto mu se desilo.

- Ali nije proslo,robijao si zbog toga,zar ne?-nekako se povrnu Ceko uzvrativsi visokom gostu.

- Jeste,robijao sam ,ali mi nije zao,nisam mogao da izdam samoga sebe!-

Poslije mnogo godina vodice se zestoke prepirke oko tog „Tvrdog konca“ kojim su koracale mase a rasprave ni dan-danas nisu prekidane.

- Da te pitam jos nesto Milesu, je li bilo bolje da su te tvoje ribice u Glavnoj lozi poslusale i uvele zapadne rezone privredjivanja, upravo zapadni nacin zivota, ili se moralo uporno tjerati tvrdoglavo plansko organizovanje ekonomije? – usudi se da priupita Ceko. Milesa zacudi ovako krupno razmisljanje jednog ribara,zastrade...Ne zna sta bi u prvi mah odgovorio.No,poslije kratke stanke nastavi:

- Slusaj prijatelju, ne mogu ti nista sa sigurnoscu odgovoriti, sta bi bilo da je bilo. I sam sam dosta lutao trazeci najbolji put. Kad sve sagledam dolazim do zakljucka da sam pravio dosta promasaja, ali staces - takav je zivot !

P.S.Miles i Ceko krecu u ribolov, Uvijusa ceka svoju sansu, bice zapleta, sacekajte...

Pise: Becir-Beco Sahmanovic (Svedska - 5. maj 2012)

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN