Autor: Bećir - Bećo Šahmanović
Stukama je laknulo: led se otopio, a povrsina Modrog jezera opet povratila plavo-modru boju. Talasici zapljuskuju suve trske sevara, sasusenu travu i mjestimice zamrsenu preslicu koju prosle godine skoro da niko nije kosio. Ubrzo ce u Pitomoj dolini nastupiti topliji dani, pa ce sve dobiti uobicajeni zeleni kolorit bujnog rastinja, raskosnih boja i carobne ljepote koja se tesko moze naslikati.Bilo je mnogo slikara koji su pokusali da to urade. Na kraju, kad bi pogledali svoj rad, vrtjeli su glavom i onako nezadovoljni sklapali stafelaj mrmljajuci: Ova lepota se ne moze vjerno prenijeti na platno. Ne,ne, ne ide!

Ceko zna svoj posao:odmah po uranku spusti se Ribarskom mahalom, otkljuca svoj camac i najcesce u Berberovom firu zabaci ribarsku mrezu koja je vlasnistvo Ribarske kolibe. Taj se ulov predaje Hotelu koji riblje specijalitete /mladica, pastrmka, stuka/ servira gostima koji su to unaprijed narucili, a koji znaju da svaki dan nema ulova, odnosno nema ribljih specijaliteta na jelovniku. U izvlacenju mreze Ceku se pridruze Feri i Redzko, koji su takodje na spisku uposlenih u Ribarskoj kolibi.

- Slusaj,obrati se Ceko svojim jaranima: Neki dan sam obilazeci Jezero zakacio blinkerom jednu manju mrezu. Vidim nije nasa. Zacudih se jer znam da ribokradice tjeramo i oduzimamo im ribarske stapove i pribor, prijavljujemo sudiji za prekrsaje, ali ovako drsko izlovljavanje privatnim mrezama nisam imao prilike da vidim do sada. Pravo da vam kazem, nisam ni znao, niti mi je napamet dolazila misao da se neko moze usuditi da nesto tako radi. Znamo da nase Modro jezero nije veliko i da treba voditi racuna da sacuvamo riblji fond,da strani turisti kad dodju mogu uloviti ribu - dvije. Sjecam se prije mnogo godina dosli u posjet dvojica francuskih turista. Pokazuju mi kartu, govore: Ljuca, Ljuca, fis.

Kazem: Jeste, fis, jer vidim kako pokazuju lijepe slike tri lipljena i to u pravim prirodnim bojama.

Sa njma je sjutradan posao na Ljucu moj kolega Feri, pa se nekako sporazumjevao sa gostima iz daleke Francuske.

- Da vam kazem, pricao nam je on kasnije, ovi Francuzi izvuku jednog po jednog ljipljena, pazljivo ga prihvate da ga ne povrijede, jos pazljivije izvuku udicu, pomiluju i poljube, onda ga prinesu do vode i odgurnu u dubinu. Vjerujte samo su jednog ljipljena stavili u torbu. Ovi nasi sa mrezama da mogu istrijebili bi Jezero.

Starka i Omerica iz dubine Berberovog fira slusaju sta pricaju iskusni ribari.

Slusaj, obrati se Starka Omerici: hajde nam otvori nas stari Qvaderno,da se podsjetimo sta je tamo zapisano:

- Pojedinci su bacali dinamite i nemilice unistavali riblje iglue i podmladak koji se tamo skrivao. Pa, dalje, pise da su koristili istucenu travu “divizmu“, pa „cemeriku“ i tako opijali ribe.

- Moze li se tome stati na kraj? Ko ce zaustaviti ribokradice, pokupiti mreze?- zaustavi za trenutak Starka svoju omiljenu drugu Omericu?

- Tesko ti mogu dati pravi odgovor, ali zasigurno znam da sve dok se nemilice unistava ono sto je priroda stvorila,znaj da covjeku ne moze biti dobro.

Prisjetio sam se jednog izleta ovdje u Svedskoj. Dok smo ucili svedski jezik nastavnici su nas izveli u posjet Dalarni. To je lijepi kraj nekih mozda dvijestotine kilometara sjeverno od Stockholma. Izlet se odvijao pod motom “Zivimo sa prirodom“. Kad smo stigli predstavili su nam starijeg covjeka koji u pravom smislu zivi sa tom parolom. Pricao nam je kako obilazi sume,rijeke,prostrane livade, kako se zna sresti sa medvedom, vukom, srndacima...Sprijateljio se sa vjevericama, zecevima, upoznao je sume, ispituje trave, uziva u igri leptira itd., itd.

Kasnije sam se uvjerio da su ovi ljudi u hladnoj /sada jako privlacnoj/ Skandinaviji definitivno od divljaci napravili pitome zivotinje: divlje patke su postale pitome, srne i jeleni se krecu u okolnim naseljima kao da su to njihova stanista od rodjenja, poljski zecevi su sa njima, starije penzionerke vjesaju po drvecu hranu za ptice. I tako redom.

Ako ne shvatimo tu poruku, kako sam vec gore pomenuo, da moramo zivjeti sa prirodom, da je moramo cuvati, unapredjivati - bojim se da nam napretka nema.

Starka je dobro slusala sta je zapisano u Qvadernu. Odjedanput stade, zamisli se i sjeti se Mese Selimovica dileme:

- Zar mislite da ce covjek postici ono sto zeli? -

- Tesko! Promrmlja u sebi, vise za sebe nego li da je cuje Omerica.

Zatim se obje uputise prema Sarkina modrisu.

Autor:Sahmanovic Becir-Beco, (Stockholm - 18. april 2012)

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN