Autor: Bećir - Bećo Šahmanović
Beli otvori svoj notescic-cuveni Qvaderno.Listajuci lagano pogled se zaustavi na SEZDESET SEDNU stranicu.Bila je to mucna stranica MODRE BARE. Ali,preteklo se!
Cita s nestrpljenjem, vidno uzbudjen, kako su stuke prije skoro pedeset godina trazile svoju SAMOBITNOST:
Cumica i Starka krenuse dublje prema centru Jezera.Tamo se iznenada skupilo vise ribica, a najvise iz Berberovog i Donje jezerskog fira. Jaranice su nagovjestavale da se nesto ozbiljno desava ali nisu znale o cemu se radi.

U blizini Izvora nedaleko od same Ziocke obale tiskala se oveca grupa stukica. Medju njima jedna od njih bjese se izdigla na lokvanju vitlajuci bocnim perajima. Pokazivala je prkos.
-To je Beli, tako ga zove vecina ribica u Berberovom firu, - obrati se Cumica Starki, poznajem ga poodavno. Znam da je ugledan u svom jatu, nekako je umiljat i spretan u baratanju fuzbalom, zbog cega ga vecina njih postuje i uvazava.!-
-Kome bol da svoju kazem?
-Kako ispraviti nepravde koje pritiskaju ribice u MODROJ BARI?

Sva ova vreva koja prolazi kroz Belovu glavu muci ga danonocno.U tim unutrasnjim razmicanjima on odluci da ne uzmakne kad se susretne sa celnicima VELIKE PARTIJSKE BIRMIZIJSKE LOZE,ma da sigurno zna da ce se to prelpomiti preko njegovih ledja.

-Ali,neka ,neka se prelomi?
Nesto je gorko izbijalo iz obraslih trava,nesto je cudno kapalo sa listova lokvanja...Beli primijeti sum iz obliznjeg grma,lupu krila divljih pataka:
Povijen i tuzan probijao se zamisljeni starcic. Zvali su ga Baba. Pridje Belome:
-Slusaj momce,ovo malo sibijana sto se zbilo medju ovim klancima nista vise ne trazi no ravnopravnost sa ostalim u VAROSI.Ti ces ici u Birziminiju i duzan si da VELIKOJ LOZI kazes sve otvoreno i da nama vratis dostojanstvo.Ti znas da se o tome dugo prica,najvise skriveno ili na mjestima pogodnim da se ljudi skoro sapatom povjere jedan drugome. Bojali su se da otvoreno govore“, snjuhala“ su posijana medju njima, pa cak i medju clanovima rodjene familije. Naculje usi i sjutradan jedva cekaju da svom „povjereniku“ ispricaju sta su culi, a najcesce ponacine svoj raport, tako da ispadne i ono sto je bilo i ono sto uopste nije govoreno. Zavisi o kome se radi ,kakvi su bili raniji odnosi izmedju familija, bratstava, da li je bilo ranijih madjusobnih svadja i tako redom.

-Nemoj biti slabic,-nastavi Baba.Reci im sve kako je ,ne plasi se. Podcjenjivanje nas vrijedja, unosi nezadovoljstvo, ispada da smo mi gradjani drugog reda.Sam vidis,da ovo malo skolovanih ljudi ne moze da se skrasi u svom vatanu. Odmah im se prikaci po neka mahana tako da ne mogu trpjeti izmisljotine i za kratko vrijeme traze nafaku na drugu stranu,daleko od nas. Uzalud ih skolujemo.

Sjeti se samo kako je prosao onaj mladi agronom iz Grncarskog fira. Taman zavrsio fakultet, dodje nam ovdje u nas zavicaj, da svoje znanje prenese, da krenemo uz pomoc nauke naprijed. Kad ono svezase mu za rukovodioca jednog polupismenog catu.Durao on tako dva-tri mjeseca pa vidi da nema hajra i ode u Visoki seher. Tamo je pricalo se o tome kod nas cesto, stao na celo velike firme koja se bavila mljecnim preradjevinama. Kazu da je patentirao jedan novi proizvod,zvani Zaj-Kef. I to po ugledu na skandinavske zemlje, ili Zakafkazje, nisam bas siguran. Znam da je firma uznapredovala poslije uvodjenja tog novog „patenta“, a on stekao veliki ugled i postovanje.

Stani malo,da vidimo kako je sada umijesa se Beli:
Slusaj sta pricaju stukice poslije skoro punih pedeset godin:
-Dobro, Babko, ono sto smo pricali prije nekog vakta je davnoa proslost, - obrati se Beli, gledajuci Babka pravo u oci: Sada su na svim vaznijim mjestima u MODROJ LJUGI postavljeni nasi mjestani,uglavnom skolovani ljudi.Ali,i sam vidis da nekog velikog napretka nema. Podijelili smo se u mnogo firova, istakli smo svoja znamenja, protivrecimo jedni drugima. Najgore je sto udjosmo u neku „Tranziciju“, privatizaciju .Ono sto smo dugi niz godina stvarali razgrabise pojedinci,obogatise se, a, mi, neferi, ostadosmo po zadi, kaskamo i gledamo sta se radi nespremni i nesposobni da promijenimo postojece stanje. Jedva sastavljamo kraj sa krajem. Jos cudnije je sto je medju nama stukicama zavladala neka zavist, sramota je reci, ali se mrzimo, ogovaramo se, podvaljujemo... Nedavno mi jedan nas zavicajac po povratku iz MODRE LJUGE veli:
-Sta da ti kazem, ,kao da su nasi ljudi „vakcinisani“ toliko su se urotili jedni prema drugima.-!

Na jednoj strani su Sabice,one drze sve konce u svojim rukama.Sukobili su se sa predstavnicima STRANKE POLU MJESECA.Toliko su osilili da potezu i pistolje na nasu Starku,gradonacelnika.Nedavno su bacili pod node znamenje sa polumjesecom i zvijezdicom!

Ko bajagi je vodjena istraga, ali nije bilo nikakvih rezultata.
Sudjeno nam je da se zaplicemo,posticemo,nikako da nadjemo i ostvarimo zeljeni napredak.
-Hajde,reci mi ko je sada kriv sto smo „Gradjani drugog reda“?Koga sada da optuzujemo?Sami sebe, jelde!

Samo da te podsjetim:

-Huki se borio da na Paljevima izgradi Ski centar.U medjuvremenu prosjecena staza kroz gustu borovinu Konjskog Obora ponovo obrasla rastinjem i sumskim mladicama...
-Voda iz Alipasinih izvora i dalje tece, ali se ne „flasira“...
-Susare za voce cekaju da neko skine prasinu sa davno napisanog i nacrtanog elaborata...
-Hoteli ogradjeni bodljikavom zicom...
-Put do Hridskog jezera isti kao prije pedeset godina...
-Jezero polako nestaje...
-Njive pretvorene u livade, niko da zasije kukuruz, krompir, mahunu...
-Sumski fond neiskoristen,nema finalne prerade...
-Hidrocentrala na Komaraci ceka bolje dane...
Cumica i Starka nisu imale snage da vise slusaju nabrajanja o neostvarenim planovima razvitka MODRE LJUGE...
Razocarane hitro okrenuse ledja i uronise duboko u Sarkina modrise.
Autor: Sahmanovic Becir-Beco, Svedska
Stockholm, 24. decembar 2012

P.S.
„Svjetlost iz tunela“ se ipak ukazuje jer“PLAVA CRTA“polako napreduje od Grncara prema Zatrijepcu i Podgorici.Poslije toga sve ce biti drugacije.


WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN