Autor: Bećir - Bećo Šahmanović
Stukice iz obliznjih revira su se najradije sastajale kod Haliminog kamena. Starica je i dalje pazljivo pratila kako igraju djecaci iz njene mahale:
- Ono su trojica Dzemkovi, stariji Belin, majka ga od milja zove Beharka. Mladji je Caka, kostunav, ali snazan i smio, najmladji je Isko, lijep kao curica. Onu dvojicu Nedkinih blizanaca nikako ne mogu pogoditi ko je od njih Seika, a ko Neika. Kad pozovem jednoga redovno se okrene onaj na koga nisam mislila. Ramko je hadzijin sin - miran, povucen, mrava nece zgaziti. On je iz Ribarske mahale, ali se, kad je u pitanju igra, skoro redovno pridruzi svojim jaranima. Mitko je sin Mita Boke, reonskog nadzornika, covjeka plahovite naravi! - preslisava sebe Halima.

Igru zapocinje Kojica koji kotrlja lopticu napravjenu od govodje koceti. Kad ona stane u jednu od sest kucica iskopanih u zemlji onaj cija je to kucica mora hitro pritrcati i pogoditi nekoga od igraca. Ukoliko promasi ispada iz igre, ukoliko pogodi iz igre izlazi pogodjeni i tako redom dok ne ostane zadnji. Taj zadnji je car, tako ga po ustaljenim ali nepisanim pravilima proglasavaju njegovi drugovi.

Kao car on se penje na zaravljeni Halimin krs,dize ruke uvis i slavi: Ja sam car, ja sam car!...

- Mora da mu majka privezuje zmijsku kosuljicu pod pazuhom,vidite da ga niko ne moze izbaciti iz igre!- povika namrgodjeni Mitko Bokov ocigledno nezadovoljan sto Beli treci put ostaje na vrhu Haliminog kamena kao mahalski car.

- Kakva kosuljica,sta lupetas !- nabrecnu se Caka.

- Suti srabljivko, sta se ti petljas kad tebe nisam nista rekao?-

- Sta hoj ti kilonja govnavi?

Mitko se izmace i poteze kamen s namjerom da pogodi Caku. Kamen fijuknu, odbi se od obliznjeg kapidzika i pogodi Iljasa. Mitko krenu na Caku, zamahnu pesnicom, on se saze i odozdo, onako kako rade pravi bokseri, pogodi Mitka pravo u nos. Onda se zdrpise i ponesose dalje prema avlijskom dvoristu. Mikas se strmoglavi u potkopanu strminu naherene Ramkove avlije.

Halima se trze, htjela bi da razvadi djecake. Pokusa da ustane ali je staracki grcevi vratise na seciju.

Djeca se razbjezase...

Ne bi dugo kad eto ti pred Dzemkovu kucu banu zajapureni reonski nadzornik:

- Na ovi cas da si mi stvorio onoga tvoga srednjega sina, njemu je mjesto u podrumu milicije, znas li kako je izudarao moga sina!

- Stani malo Mita Boka, tvoj sin je prvo kamenom pogodio moga najmladjed sina. Djeca su se igrala i u igri posvadjala, a ko je kriv od njih nije tvoje ni moje da utvrdjujemo. Sad imamo sud, doslo je novo vrijeme.

Dzemko jedva doceka da nastavi: Kad smo izborili pobjedu protiv Teftonaca sve ribice, kako one sa sjevera, tako i one sa Plavih horizonata, pa onda one sa tri glave, do onih vardiskih virova skupile su se i zapalile sest buktinja. Vidio si kakav su lijep vijenac od cvijeca i klasja napravile. Na vrhu svijetli zvijezda sa pet krakova i pusta neku toplu svjetlost. A mi ribice u Modrom jezeru, u nasem Qvadernu smo zapisale:

- Od sada su svi reviri i sve ribice u njima ravnopravne,

- Druzicemo se,pomagati medjusobno, niko nece biti iznad zakona.

Sjecas se kako je nas hromi i polucoravi rodjak Juka na saboru svih ribica iz Modre ljuge, odrzanom u Brezi uzeo mikrofon i glasno porucio:
- Hvala Patriji po sto puta sto je uvela jednakost, sto nam je dala slobodu...

Mita Boka slusa sa nevjericom sta mu sve Dzaemko ne isprica.

- Stani, sta si zabrzao toliko!- hoce da ga prekine Boka.

- Ne stani, nimalo ti ne fala Boka, sad su i tvoj Mitko i moj Caka jednaki pred sudom, pred zakonom, ne mozes me vise prinuditi da te pozdravljam, ako tako ti ne uzvratis meni, ne moram ti vise ni punit kutiju duhana kao prije. A ne bojim ti se nimalo!- sad vec ljutito povika Dzemko.

Boka gleda unezvijereno, ucini mu se da je nesto nevidljivo proletjelo pored njegove glave, da ga je osamutilo.

No, kad je malo bolje razmislio zakljuci da je novo vrijeme ucinjelo svoje.

- Prihvati promjenu kao realnost, nema ti druge, Boka, ukori on sam sebe!...

Ribice su se u Novo dobad ruzile i igrale zajedno skoro pola vijeka dok ih „Zla raska struja“nije ponovo zavadila i rastjerala po bijelom svijetu.

Takva im je bila sudbina...



WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN