www.Gusinje-Plav.com


Bicu srecan kad ?
Za vas piše: Zufer S. Bekteševic ( Višnjevo – Sweden )
Dužan sam iz poštovanja da ovim putem zahvalim uvaženom ucesniku na knjigi gostiju uvaženom ef uzdržanom, da mu se svidjela kolumna : O problemu zla. Zato u mjesecu posta Ramazana evo jedno moje anegdote za uvazenog efendiju da se prvo nasmije, a zatim upita: Jedan je u USA ili bolje receno u NY svoju želju izrazio u molitvi:
- Ah, slatki dragi Allahu dž.š ili dragi Bože, pokloni mi 100,000 dollara, a ja cu 50,000 dollara odmah sirotinji podijeliti. Ako mi ne vjeruješ, ti zadrži 50,000, a samo mi daj preostalih 50,000. Poštenije ne može biti sa moje strane. Aferim s`moje strane dragi Bože! Ko nije za sebe nije ni za druge. Hvala!

A zatim: Kako zivjeti punim i srecnim zivotom i biti slobodan? Tako sto nudim njemu i Vama uvazeni posjetioci ove PG CNN stranice ili www.gusinje-plav.com, jednu moju kolumnu. Pokušacu da otvorim oci onima, koji ne znaju vrijednost i postovanje svojeg predivnog, ponosnog i na daleko birvaktilje kraja, a to je Gusinje i tih dobri pošteni stari Gusinjani i extra uvazeno poštovanje prema Gusinjkama. Zato vas sad prepušta kolumni na citanju, da biste najzad vidjeli: ”jasno, jasnije i najkasnije”: Bolje ikad, nego nikad.

Ubedjujem sam sebe da ce život biti bolji kad se vencam sa ovom iz Kruševa pokraj rijeke Vruje, dobijem opštinu, napravim kucu sa pogledom na Višnjevo i sa bazenom da se ne bih utopio u nadosli Grncar, a zatim medzunarodni put Gusinje via Shqipnija pravo Podgorica - Mashalla! Onda sam se isfrustrirao zato što nema baš ništa al` bicu zadovoljniji kad porastem. Isfrustriran sam zato što imamo posla sa pubertetom, a ne sa losim projektima. Sigurno cu biti srecniji kada izadjem iz tog razdoblja, znam da cu dugo cekat, al` taj ko ceka i doceka. Govorim sebi da ce mi život biti potpun kada se sve ovo ostvari kad kupim ljepša kola na gas, kada budemo u mogucnosti da odemo na more u sabah a u akšam da se vratim u svoju dugo ocekivanu gusinjsku caršiju, otidnem kao brašno ali ne kukuruzno, a vratim se planut od morskog sunca, da znaju da sam bio na plavo more.

Kada odemo u penziju al prvo da radim kao direktor fabrike za prozvodnju cipsa koja se uskoro gradi jer krompir je rodio ove godine ka nikad ili može glavni menadžer u fabrici vode na Ali pašinim izvorima, koja je pod stecaj jer su izvori života pred sušenjem. Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za srecu od ovog trenutka. Ako ne sada! Kada? Moj život ce uvjek biti ispunjen teškocama, samo sanjam ono cega nema.

Najbolje je da ja priznam sebi i da odlucim da svejedno budem srecan. Sreca je pravi put. Nema boljeg trenutka za srecu od ovog.,b> Sreca je put, a ne cilj. Zato, cuvaj svaki trenutak koji imaš, i cuvaj ga još više zato što si ga podjelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio vrijeme sa njim ili sa njom... i zapamti: Da vrjeme nikoga ne ceka. Nisam znao, i još neznam.Ako zelis da ulepšaš neciji dan, prosledi ovo nekom posebnom- mojoj gradonacalnici ona koja ce odluciti. Kad mi neki filozof odgovori na postavljeno pitanje, više ni sam ne znam šta sam ga pitao. A kad pitaš gusinjskog politicara u mojo emisiji: ”Face to face” Odoh ja u penziju bez radnog staža možda cu bar sanjati da je opština na vidiku, a ja srecan ležim u svoj mezar, koji se dimi od deponije koja gori i ljeti i zimi. Samo se danju vidi dim a nocu kako tinja. I to je nesreca u sreci. Ja znam a ne mogu ništa pomoci jer srecan ležim u odnosu na one koji nesrecno vide a srecno žive i neznaju da ce i oni doživjeti moju srecu, odnosno njihovu nesrecu da budu ukopani na deponiji a nikako na mezarju birvaktilje.

Kad cu biti srecan da ih vidim pored sebe, a prave se da me ne vide , jer nikad nisu ni vidjeli dok su hodali .To je nesreca i tada oni nikad nece biti srecni. U odnosu na mene koji pišem a nesrecan sam zbog onih koji tamo pocivaju, ali sam srecan kad imam malo poštovanja da pišem o onim srecnim ,poštenim i dobrim Gusinjanima i Gusinjkama, koje sam poznavao jer su uvijek znali šta hoce. Srecni ljudi ne gledaju na dzepni sat, ali ja moram završiti ovu kolumnu bez obzira bio ja velik ili mali. U sreci i nesreci su svi jednaki, imali ili nemali u glavi. To je nesreca za one koji nemaju a misle da imaju.Oni koje uce, ali ne primenjuju svoju nauku, slicni su seljaku koji ore, a ne seje. Zato mi vise nemamo ni delikates gusinjskog krompira. Dal' je to sreca, kad imamo deponiju ?

Hvala!

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN


 Redakcija   (9. jun, 2009)  



Tehnicki urednici i web dizajneri: braca Edvin i Edin Hot




Redakcija:

     Rafet Hot         Selim Cekic        Nuki Lucevic     Senad Sehovic     Hamo Mulic.


Contact us | P-G Studenti | Knjiga Gostiju | Glavna Stranica
Copyright © 2002-2012 www.Gusinje-Plav.com