Ovih dana se navrsava sto godina od kako je vojska Knjazevine Crne Gore zauzela Plav i Gusinje, koji su pune 34 godine ignorisali odluke Berlinskog kongresa od 13. jula 1878. godine. Iako su tog dana Velike sile odlucile da Velika Porta mora Podgoricu, Spuz, Kolasin, Plav i Gusinje da ustupi Crnoj Gori, Bosnjaci i Albanci iz Plava i Gusinja su sve do oktobra 1912. godine ostali "gluvi" na sve proklamacije, proteste velikih sila i fermane sultana. Crnogorci su pokusali i vojno 4.decembra 1879. godine u boju kod Noksica, da prisile Bosnjake i Albance da se povinuju odlukama Velikih slia, ali su dozivjeli teski poraz.
Od trenutka zauzimanja Plava i Gusnja 1912 godine, muslimansko stanovnistvo ova dva grada je samo zbog vjere i nacije bilo izlozeno nezapamcenim zlocinima i progonima, kao i pokrstavanju, od strane crnogorske kraljevske vojske, koje je slikovito opisao profesor istorije Ramo Markisic, u clanku "Zapis o velikom zlocinu", i koji mozete naci u knjizi BOSNJACI OD NACERTANIJA DO MEMORANDUMA, autora Hamdije Sarkinovica.

Pise: prof. Ramo Markisic
Nacionalna i vjerska mržnja je srž jedne naopake ideologije koja ima za cilj istrebljenje jednog naroda samo zato što pripada drugoj naciji i vjeri. To se cini nemilosrdnim brisanjem svih tragova koji podsjecaju na njegovu prošlost.
Pocetak velikih i necuvenih, do tada nemilih dogadaja, nad narodom Plavsko-gusinjske doline, dogodio se taj monstruozni zlocin na mjestu zvana Racina, u sadašnjem centru Plava, dana 5. marta 1913. godine (gdje se nekada nalazili veliki muslimanski mezarluci “Racina”, gdje je poslije rata niklo niz stambenih zgrada i dvije velike škole osnovna i gimnazija, koje su podignute na jamama, gdje su baceni, muceni i strijeljani plavski taoci).
Naime, strijeljani su pred nasilno sakupljenim narodom, ne samo punoljetni muškarci, vec i žene sa malom djecom u narucju, zatim, jedanaest najuglednijih Plavljana cuveni po dobrocinstvu ne samo u Plavu nego i šire u Sandžaku i Bosni i drugim krajevima tadašnje Turske.
Povezani prisilno u jedan konopac i prislonjeni uza zid, strijeljani su toga dana sljedeci narodni prvaci:
1. Mula Sado Music
2. Demo Markovic
3. Junuz Nugov Omeragic
4. Hajro Nurov Omeragic
5. Ago Jakupov Ferovic
6. Emin Jakupov Ferovic
7. Šeco Ferovic
8. Mazo Hadžimušovic
9. Hako Hadžimušovic
10. Osman-aga Bilalagin Šehovic
11. Beco Alimulic

Njihova imena, gotovo su zaboravljena, ali njihove sjenke opominju, na traj krvavi 5. mart 1913. godine, kada su na zvjerski nacin likvidirani samo zato što su se borili za dostojanstvo bošnjackog imena i islamskog ponosa. Nažalost, da shvatimo, da se za vrijeme stare prve Jugoslavije nije moglo podici neko obilježje ovim šehidima, koji su život dali za svoj narod i svoju vjeru, vec ni komunisticke, niti postkomunisticke vlasti u Plavu i Gusinju nisu ništa ucinili da se njihova imena sacuvaju od zaborava, makar da se obilježe jednom minijaturnom umjetnickom cesmom, koja bi se postavila ispred ulaza u stadion NK “Jezero”, gdje su im pripadnici zloglasnog komadanta Avra Cemovica i zloglasnog hizmecara Balše Balšica (pokršatanog mula Hajra Bašica), spomenutim prvacima skidali glave, bez ikakvog ustrucavanja i stida, da se zemlja i narod iz kojeg su došli zanavijek stide tog sramnog cina. A ta pusta i crna zemlja, zvana Karadag, nikada se nije na dostojanstven nacin izvinula Plavsko-gusinjskom narodu, prije svega islamske vjere...

U New Yorku održana komemoracija na stogodišnjici od crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albanacima Plava i Gusinja

Potomci žrtava genocida na komemoraciji u New Yorku su glasno rekli da ce svim demokratskim sredstvima tražiti istinu i pravdu za svoje predke koji su ubijani bez ikakvog razloga

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN