www.Gusinje-Plav.com


POZNAJU IH MOJE PARE, IAKO IH JA NE ZNAM
Pise: Ibrahim Husejnovic - Plav
Rizo Ljanovic je kod svojih savremenika bio poznat kao radan covjek i dobar domacin koji je do svoga imetka dolazio mukotrpnim i upornim radom, uvijek nosen zeljom da nesto novo stvori i uveca svoju imovinu. Prolazio je kroz razna iskusenja i nemastinu, siromastvo u zajednici, posleratnu izgradnju i oskudicu. Kroz citav svoj zivot teskoga rada i u dosta slucajeva nemastine, bio je nosen zeljom da stvori materijalnu bazu koja ce njegovom potmstvu garantovati bolje i bezbjednije zivljenje i jaci osjecaj sigurnosti u materijalnom i svakom drugom pogledu.

Kako ga je Bog darivao sinom jedincem, cijenio je da ce za razliku od drugih koji su imali po nekolicinu, pa cak i preko desetorice, moci da lakse izadje na kraj u dijelu prehranjivanja, uzdizanja i skolovanja svog evlada. Zelje su ga svakojake nosile sta bi njegov sin sve mogao i trebao da ostvari i sta da postane, ali ga je stanje na terenu lagano pocinjalo hladiti i obehrabrivati jer mu sin nije pokazivao sklonost za nauku, ucenje i sticanje znanja, vec za nesto savim drugo, sporedno i stetno, a sto ce mu kasnije i te kako zagorcavati i grkote donositi.

Skoro i da se tacno ne sjeca da li mu je jedinac punoletsvto dosegao, a eto ti sudbine nevaljale i jedinac se umjesto u skolu, u karte zaljubio. Lose drustvo ga je sve vise od skole udaljavalo, a sve vise mu kocku umiljavalo. Kada mu je jednom odredjena suma novca nestala, sin je priznao da je svoga baba opeljusao, ali nije zeleo da prizna da mu je novac 'odlakao' na kocku. Otac je ipak oprostio, trazeci da se takva ili slicna rabota ne ponovi u buduce, zasta je i dobio garancije od svoga sina.

No, malo po malo, jedincu se strast za kockom sve vise uvecavala i uvijek je bio nosem zeljom da postane najcuveniji u svojoj bransi, te da na brz i lak nacin dodje do novca i zeljenog bogastva, cime bi ga svi znali i kao takvom se divili. Upao je na taj nacin medju sve poznatije kockare plavskogusinske kotline i sire, katkad zaradjujuci po nesto, tek toliko da bi mu se ova rabota sto vise omilila. S vremenom se poceo oslobadjati i igrati na vece sume, a garant za sve te njegove igre su bile babove pare koje je on mukotrpno zaradjivao.

Ni babove ljutnje i negodovanje vise nijesu pomagali, a ni nacina pravog se nije nalazilo da se novac sakrije od sina. Na banku se nije praktikovalo da se novac daje, jer se bankama nikada nije vjerovalo, a ni davanje nekom drugom na cuvanje se nije cinilo prijemcivom rabotom. Otac je voleo da mu sin trosi novac, ali ne na kocku vec na neki biznis, kupovinu imanja, gatera, kuce... na lijepu mladu koju bi mu uveo u kucu i koja bi mu napunila kucu unucadima koje je tako zeljno iscekivao.

Kako je sudbina postala jarac, Rizo se sa tom i takvom sudbinom pomirio. Da bi sebi bar malo psihicki olaksao, na pricu o kockarima i spominjanju bilo kojeg od njih govorio bi: znam ga, znam ga, iako ni jednog nije znao, jer su mu bili odbojni zbog svog sina koji je u tu klapu njihovu upao, bilo one iz Ljuge, bilo one druge koji su sa strane dolazili.

Kada su ga pitali, kako to govori da poznaje ljude od kojih prakticno ne zna niti jednog, jer je prema svima imao averziju to jest odbojnost sto mu je i sin jedinac zaplovio u to jato, on je kratko odgovorio: poznaju ih moje pare!

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN


 Redakcija   (9. jun, 2009)  



Tehnicki urednici i web dizajneri: braca Edvin i Edin Hot




Redakcija:

     Rafet Hot         Selim Cekic        Nuki Lucevic     Senad Sehovic     Hamo Mulic.


Contact us | P-G Studenti | Knjiga Gostiju | Glavna Stranica
Copyright © 2002-2012 www.Gusinje-Plav.com