Autor: Ibrahim Husejnovic iz Plava
Kocka i kockanje su nesto sto nama ne prilici i ne dolikuje, a ni sa aspekta vjere nam nijesu dozvozeljeni. Za pripadnike dini Islama vjerska norma ukazuje na sve to pa se izmedju ostalog kaze: ne kockaj, ne kozumiraj alkohol, ne jedi svinjetinu itd. Rijec je dakle o normama koje su zabranjujuceg karaktera. Pa i pored svega toga, uvijek se nadje neko ko iskazuje zelju za 'vocem zabranjenim' cime na kraju svega toga ucini prvo nepravdu prema samome sebi, a onda prema svojoj familiji koja ostane uskracena materijalnih dobara i sredstava, koja, umjesto da su usmjerena prema njima i zadovoljavanju njihovih potrebstina, odu u druge namjene i u drugom smjeru...

Ranije je bilo karakteristicno tamo dje je kocka bila na 'cijeni', da je glava kuce bio kockar, no nije bilo iskljuceno da i poneko drugi pristane na dozivljaje takve vrste, te da u tom smislu imamo slucajeve da kockaju kako babo, tako i sinovi. Prosto je bilo nezamislivo da se u plavskogusinskoj ljugi pored muskih glava, kockom i kockanjem bave hanume i hanumice. Uslova za to nije moglo biti jer je adet bio da u kafanama muske glave bivstvuju tj. borave, da tamo muhabete, dogovaraju se i prave pazare, dok su zene i djevojke ostajale kuci, zavrsavajuci kucne poslove, spremajuci obrok i obavljajuci ostale potrebstine. Zato je i ostalo da je zena vazila za jedan od stubova kuce, koja je uvijek iskazivala ili trebala da iskaze spremnost da kucu vjerno cuva i pazi, te da postupa u skladu sa propisanim adetima mjesta i vjerskim normama.

Odlaskom po svijetu nase su se zene i sestre 'emancipovale', na nacin sto je znatan dio njih poceo da napusta obicaje i adete mjesta odakle su dosle. Javna je tajna da danas dio nasih zena odlazi u profesionalne kockarnice kako bi se malo 'razgalile' i svojoj strasti za kockom udovoljile. A da taj odlazak u kockarnicu ne bi okruzenju bio upadljiv i da bi se osjecale konformije, one se u dosta slucajeva udruzuju i odlaze po njih nekoliko to jest grupno. Ponekad se i zaradi, tek toliko da bi im se ova rabota sto vise omilila i da bi se nastavilo sa zanatom i 'dobrom praksom'.

Kako i familija pocinje da se privikava milom ili silom, nasi kockari pocinju u sopstvenim familijama bivati shvaceni da im je ova rabota kao nesto bez cega ne mogu da funkcionisu i opstaju. No, zebnja i strah kod familije je uvijek prisutna, da se sa manjih uloga ne predje na vece, sto se u puno slucajeva i dogadja. Jer ona narodna je davno izrecena: KOCKI I KOCKANJU NIKO HAJRA NIJE VIDJEO!

Kako familije kockara bukvalno zajednicki prezivljavaju svaki 'uspon' i pad svojih clanova domacinstava, oni u dusi jedni druge citaju i procjenjuju ishode ove zeznute rabote. Kako se nije samo zaradjivao ili gubio novac, vec se kockalo i u stoku, stada, pokretne stavri i dr., moglo se i ocima vidjeti kako se radnja odvija. Kako je u pocetku sve islo kako valja i babo se vracao sa po jednim volom, djeca bi gledajuci sa prozora radosno javljala: VODI BABO VOLA. Sledeci put je uslijedio identican iskaz:VODI BABO VOLA. Ali zadnje posmatranje je bilo tuzno i nevjerovatno. Djeca su, gledajuci kako se babo vraca sa kocke, u nevjerici saopstila: VODE BABA GOLA. On je sve sto je imao izgubio na kocku! Cak i svoje novo ruho u koje je otisao....

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN