Autor teksta i pjesme: Bejta Sehovic Kurtagic
"Zasto me ubijate? Nego sta, ne stanujete li vi sa ove strane rijeke? Kada bi ste stanovali s one strane ja bih bio ubica, al' posto stanujete s ove, ja sam junak." Paskal
Kasno pred samu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, cujem od mog rahmetli djeda Haka Beskovica, a kasnije to potvrdim u historisjim spisima da je na Meteriz mahali, (u starom djelu grada) na mjesto zgrade zatvora, bila smjestena lijepa dzamija koju su Plavljani od milja zvali "Sultanija" i koja je bila poklon sehidima i gazijama Plava i Gusinja zbog nemjerljivo velike hrabrosti u borbi za opstanak. Taman sto je napravljena i predata u vakuf od strane velikog covjeka i sultana tadasnjeg Osmanskog carsta, sultana Abdul Hamida II kao poklon 1909 godine, biva porusena 1913 godine ali samo jednim djelom, naime porusena joj je bila munara i pored napora da se srusi citava nisu je mogli "dohakati" din dusmani.
Sultanija je napravljena od klesanog kamena koje se donosio iz Skadra, po kojem se izlijevalo tecno olovo da bi zidovi bili cvrsci. Munara je bila visoka 35 metara, a njeno kube je bilo pravo arhitektonsko djelo.
Prvi imam ove dzamije bio je Arif efendija Krcic, a jedno vrijeme, mujezin je bio moj djed Haso Sehovic koji nikad vise nije nigdje ezana proucio, a namaz mu je bio smisao zivota do 70-tih godina proslog vijeka kada je ta smirena muminska dusa pozvana na Ahiret (1882-1967).
Ovo saznanje je bio razlog i povod pjesmi koja je dobila svoju "dusu" onog momenta kada je na Sultaniji ezan proucen uz suze i sjecanja mojih zemljaka na Velike ljude, koji su svojim zivotima nadmasili Visitor, pa sada nebom plavim jezeru boju daju.

"Ako budem ziv, necu biti bez nafake.
A ako umrem necu van kabura biti.
Moja snaga je snaga kraljeva, a moja dusa dusa slobodnoga
koja ponizenje kufrom smatra."
Imam Safija

Ova pjesma ili clanak objavljena je avgusta mjeseca par dana po otvaranju Sultanije u listu Preporod broj 16/810 2005 godine
Sultanija hedija sehidska

Sultanija, hedija sehidska
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim
Tebi ove rijeci upucujem Sultanijo moja,
ljepotice dzamija.
Gledajuci tvoju vitku munaru, kupolu, sadrvan, mihrab i musalu,
moje srce je koliko i ovaj
dunjaluk, a u dusi se otvorio rahatluk
i Plav mi se Stanbolom ucinio.
Uzdahu mojih predaka, gledam te, a suze mi
kaplju niz lice, suze radosnice,
Sultanijo moja, ulema je dosla da te obidje,
da govori o tebi, da klanja u tebi,
da te gleda, hedijo sehidska, svjetioniku muslimana Balkana,
kako rece jedan veliki covjek.
Porusena i napustena si nam bila, otudjena i usamljena,
bez namaza i suza vjernika,
ljepotice dzamija.

Prolazeci kao dijete pored tebe, osjecala sam tugu tvoju
a u prvoj mladosti su me ucili da ti
ne treba da postojis, ja mislila da je stvarno tako,
ucili me drugi Sultanijo, koji te voljeli nisu....
Prvi koji mi je pricao o tebi,
sada je nadam se Dzennetlija.
Pricao mi je kazivao,
ko te je ranio, ko ti je porusio munaru,
ko je tvoje dzematlije poklao, ko ih je pokrao, ko ih je pokrstio,
kao i to ko, ko je naredio da se
Bosnjaci svojoj vjeri vrate.
Pricali mi pricu, Sultanijo, a moja ceznja
za tobom rasla, pritiskala mi srce
i zal za tobom bila velika,
kao i ovaj dan danas kada ti sjajis najljepsim sjajem.

ALLAHU EKBER! Kao da cujem povike zemljaka mojih,
koji su tebi predhodili, za ciji hatar si i napravljena
kao poklon sehidima Plava i Gusinja
koji su poginuli braneci sviju zemlju
svoju djecu, svoj hak i svoj mal.
Sada je slika moje lijepe carsije u kojoj su kao biseri
jos cetiri dcamije bogatija, nakicena kao birana nevjesta, a fesic s dukatima ti si,
Sultanijo moja, uzdahu jetima, nasih deda i nana,
ciji su ocevi pobijeni kada je zivot bio malo vrijedan
u odnosu na vjeru, u odnosu na cast. Teska vremena su iza nas, nadam se dobru ispred nas, Sultanijo
od Uzvisenog Gospodara ih trazim, u odajama tvojim, hedijo sehidska.......

Autor: Bejta Sehovic Kurtagic

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN