Za vas piše Zufer S. Bekteševic (Višnjevo – Sweden)
Uskoro je i 2013 god , a sad smo u 2012 god, ovo podsjecam samo Gusinjane i Plavljane, ma gdje bili kako u samom kraju tako i na kraju ove nam kugle zemaljske pa to bili Sidnej, New York , Stockholm, Sarajevo, Ljubljana, Amsterdam ili Berlin. Dok sam i ranije pisao u mojoj kolumni ” Mrtvi ne govore ” mnogi jednostavno, nisu ni željeli da se podsjete na stradanje svojih najmilijih u svom ili vašem kraju tamo krajem 1912 god ili 1913 god, cinom primitivizma ili bolje receno pokršcavanje tvog i mog stanovnistva samo što su pripadali nekoj drugoj predivnoj religiji ili se ljepšim imenom zvali ili predivno prezime nosili.

Dok pišem ovu drugu kolumnu ili clanak kao pouku onima koji sad hodaju, žive i rade i nose u sebi tu predivnu religiju i tog preljepog imena i govore predivnim jezikom i opnasaju duznosti u drzavi, opstini, mjesnoj zajednici u kojoj zive, a tamo se desio strašni zlocin – genocidni postupak , ubijanja i prekršcvanja tog stanovništva na njihovim dugogodišnjim ognjištima. Mnogi su mi tih dobri koji nisu vise medu nama, pomagali i hrabrili me da napišem vama i meni, a da ne bude sjutra kasno, kako nismo znali ili nismo se sjetili. Narodi koji imaju duboki korijen u zemlji, oni imaju i stablo i grane. Naši stari su imali korijen i stablo, a sada mi imamo grane sa plodovima naše dijece i unuacdi,praunucad ili prapraunucad, da se ne zaboravi i da se podsjetimo tih strašnih dana za naše nane, djedova i pranane i pradjedova, šta im se desilo, jer neko je htio svjesno da uništi korijen i stablo, ali nije bilo te sile i moci da im se taj strašni i prljavi san neljudskosti ostvari.

Na kraju, zahvaljujem se svim tim dobrim i poštovanim i uvaženim našim rah: Gusinjkama Plavkama ,Gusinjanima i Plavljanima koji su doživjeli ta strašna ne djela a sad pocivaju i nek im je vjecni rahmet tim napacenim dušama koje sad mirno i ponosno lete i podsjecuju da nisu se dali ponizit ili uništit i nemojmo mi ili ti sada zaboravit to njihovo stradanje. Mogu se nadati da ce ova kolumna ili clanak opravdati povjerenje koje sam dobio od onih koji su me hrabrili i pomagali da napišem ovo i ako ih nikad nisam sve vidjeo, ali oni su dio mene koji žive u meni. Ovaj moj završetak je završni trenutak koji nam omogucava da razlikujemo ono sto je humano i ljudsko da se onih nikad ne zaborave tih naših dobrih.

Uskoro je 100 god, moji Plavljani i Gusinjani i slobodno i javno organizujmo i posjetimo se na te teške dane naših i ujedno organizujmo se da tu godinu ili mjesec ili dan i organizujmo se na jedan jednostavan nacin i posjetimo mezarje tih naših i položimo cvijet ljubavi njima, a ja njima poklanjam ” 100 crvenih ruža ” i da na mjesto zlocina podignemo bjeli kamen koji ce nas podsjecati na njihovu granitsku volju za boljim i slobodnijim životom.

Sloboda znaci odgovornost.

Podsjecanje znaci poštovanje.

Sjecanje znaci dugovecnost sviju nas da se ne zaboravi.

Ko bude zaboravio na ove strašne dane naših predaka, zaslužio je da mu se ni ime ni prezime s`pomene.

” Ako ne mislimo o njima, ne možemo ocekivati da misle o nama ”

Zufer S. Bekteševic
Hvala !

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN