Za vas piše Hamo Mulic - Svijet
U predgradju Plava, zivi jedan stari, mudri konj sa svojim jedincem, zivahnim zdrijebetom. Dolina u kojoj prebivaju svoj zivot, obiluje sa socnom i mekanom travom a raznovrsno cvijece, cvjeta pored potoka koji neprestalno zubori. Ispod drvenih krosnji, kraj potoka, imali su debelu hladovinu i hladnu planinsku vodu. Ukratko, nista nije nedostajalo njihovoj sreci.
Ali jednoga dana mladi zdrijebac osjeti ono sto jednom osjete svi mladi ljudi. Imao je sve, a opet nije bio zadovoljan. Uvijek kad bih se napasao socne trave i deteljine, u galopu bi pretrcao citavu dolinu, a da ni sam nebi znao zasto. Kupao se i kad nije imao potrebu za kupanjem, odmarao se i spavao i ako nije osjecao umor. Toliko se zasitio svega da je omrznuo lijepu dolinu u kojoj se rodio i zivio.
Jednoga dana zdrijebe rece svome ocu konju:

- Vec nekoliko dana se ne osjecam dobro. Ova trava mi vise ne prija….sve mi se cini da cu se razboleti. Deteljina mi nije ukusna, a potoci mi prljavi. Osjecam oce da cu umrijeti ako ne odemo odavde.

- Posto je u pitanju tvoj zivot, dragi sine,-odgovori mudro konj - poci cemo odmah odavde.

I tako krenuse da traze novi dom. Penjali su se daleko uz kamenite brezuljke i spustali se niz strmene padine. Nigdje unaokolo ne bjese ni strunka trave i ogladnjese do iznemoglosti. U golom I pustom predjelu samo je vjetar hujao medju liticama ostroga stijenja. Vece se spustalo, a nigdje na vidiku ni traga od kakve zelene livade. Iscrpleni i gladni, zdrijebe i konj legose da spavaju. Ujutru jedva pronadjose neko trnje krzljavih grancica, i pojedose tek toliko da utole glad. Zdrebetu vise ni na pamet nije padalo da skakuce i galopira oko svoga oca.
Petog dana putovanja jedva je hodao, sasvim malaksao. Pridje ocu i upita ga, da se vratu nazad u svoju plavsku dolinu iz koje su dosli. Bez razmisljanja konj poslusa sina, izvede ga na put kojim su dosli. Kad su stigli u svoju dolinu, vec se bjese spustila noc. Zdrijebe osjeti pod nogama socnu meku travu i poce halapljivo da pase kako bih utolio silnu glad koja ga je skoro oborila.

- O, oce,-- zarza zdrijebe – kako je divna ova dolina. Jos nikad nisam jeo tako svjezu i slatku travu. Hajde da ostanemo ovdje, molim te, boljeg prebivalista necemo nigdje naci.

Uto se i zora zaplavi i zdrijebe prepozna dolinu i rodno mjesto koja mu je prije pet dana bila tako dosadna. Oborio je glavu i nije mogao da pogleda oca.

Tada stari mudri konj rece sinu zdrebcu:

- Drago moje dijete, ubuduce nemoj nikad zaboraviti: COVJEK CESTO POSTAJE NEZADOVOLJAN KAD IMA SVEGA U IZOBILJU. SAMO SKROMNI LJUDI MOGU BITI ISTINSKI SRECNI.

Hamo Mulic, novembar. 2011god.

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN