Autor: Bećir - Bećo Šahmanović
Štuke su jedno vrijeme mirovale jer vise svjetlosti nisu mogle dobit. To im je jasno i odlucno rekao Preduzimac. Stari i novi hotel ostali su tamo gdje su odavno sagradjeni prepusteni zubu vremena, a ribe to tumace- ne lipci magarce do nove trave.
Ali nisu bile nikako zadovoljne sa onim sto im je bilo receno.
Na onom malom vijecu u Berberovom firu dize se zivahna ribica, zovu je Čumica. Bistra je i dobro prati sve sto se desava u Modroj ljugi pa i sire, van tog prostora:
- Cekajte malo, nisu samo hoteli u pitanju, pogledajmo malo dalje. Mi smo mukotrpno u mnogo godina sto su prosle ulagale svoj rad i gradile po dnu Jezera. Odvajali smo vala, kako nasa ekonomistica Sumica izvijesti na godisnjoj Skupstini, visak svoga rada i gradili gnjezda po dnu Jezera. Tamo smo rezale gradju, pravile kvalitetnu dasku, pa razne profile za krovne konstrukcije. Naucile smo praviti djelove za ves masine, odvajali za puteve, podupirale smo djake i studente, odvajali za odbranu od kradolovaca i dinamitasa .A tek kakve smo imali zadruge: nadaleko je bio cuven nas pasulj i krompir.S jecam se kako su domacice iz glavnog grada Birmizinije samo pitale: Jel' Gusinjac, ne pitam za cijenu samo da je sa sa tog kraja, sa vaseg plodnog tla. Skorup i masni ovciji sir unaprijed smo prodavale, a sve narudzbe nismo mogle zadovoljiti.

Ali, da vidimo malo i drugu stranu, korigova sebe Čumica, bojeci se da ne bude jednostrana,da joj neka od nezadovoljnih ribica ne prigovori. Zatim nastavi:

- U nekoliko godina unazad mi smo se ulijenile. I to mi nikako nije jasno zbog cega? Mozda nas je taj „novi trend svjetlosti“ iza kojeg se krila cista otimacina zaveo u stranu, isprovocirao,tako da smo nasa zelena polja iz prkosa zapostavile. Ranije smo zdusno krajem proljeca opravljale kanale za navodnjavanje kako bi mam pristizala dovoljna kolicina vode za ono sto smo posijale. Sjecam se da smo pocinjale od Medunske vodjenice, pa preko Glavice. Voda je dolazila do Zioca i svi redovnici su bili zadovoljni. Poslije svakog navodnjavanja porastao bi kukuruz, procvetao bi krompir, mahuna se pela uz pritke kao luda. I nama je bilo bolje i veselile bi se, jer smo dobijale dodatnu vodu koja je nosila i nesto hrane za nas ribe. Nema vise nigdje njive sa kolombocem, nema vocke, one jerembasme najsladjeg voca sto je moglo biti u nasoj maloj Birmiziniji.

Hoba i njene dvije pratilje bacise pogled jedna na drugu:

- Kako da im odgovorim? -tiho na uho prosaputa Hoba. One se nesto na brzaka dogovorise. Rijec uze Hoba:

- Drage moje stukice, sad je doslo vrijeme sto ga je tesko izgovoriti: tranzacija, tranzamaracija, trakalizacija...
Tu malo zastade kao da joj se u grlu zakortlja neka grudvica od krompira i zagusi joj dusnike. Jedva povrnu dusu pa nastavi:

- Sve ono sto smo mi mukotrpno stvarale mora da se privatizuje,da padne u ruke malog broja Preduzimaca. Oni ce biti bogati, a mi, drago mu, dako ne skapamo od gladi. To ovi, gore, iz Masonske loze, zovu “tranzicija“. Ja,zapravo i ne razumijem znacenje te rijeci, ali gledam sta se radi i habim se. Moracemo pozvati nekoga iz Sarkinovog vira da nam obrazlozi „novi trend svjetlosti“. Mozda je vodja iz tog Modrisa bolje upucen!

Kad se okupise ribice iz oba jata, a to nepotraja dugo,na binu se pojavi Uvijusa. Na njoj bjese odijelo Armani, masna od Diorija, a lakovane cipele pravo iz Apeninskog kraja.

- Mene je Hoba, vasa predvodnica, upoznala o vasim dilemama - zapoce Uvijusa. Vi osjcate da je doslo novo vrijeme, privatnici moraju preuzeti inicijativu, moraju izvuci Birmiziniju uz blata. Nemojte se ljutiti, ja moram i vas da ukorim. Vi ste svojim dugogodisnjm neradom doprinijele da udjemo u krizu. Sjetite se vasih izgovora “Radio ne radio - svira mi radio“, “Dobar rezim - plata ide a ja lezim“!

Ribice ucutase za trenutak, ali se ,uprkos izrecenog prekora, gnjevna rekcija zacu iz stotinu grla:

- „Dosta je lopovluka,vratite nam ono sto je pokradeno. Neka vas je sramota,bando jedna!"

Nekoliko ribica iz Berberovog fira potrcase prema bini da Uvijusi iscupaju peraja.

- Stanite - zavika Hoba. Na svoja mjesta!

- Mi cemo sve ove probleme da iznesemo pred Glavni savjet Masonske Loze. Kad dobijemo odgovor skupicemo se ovdje i odluciti sta dalje da radimo. Hoba zakljuci zbor, a ribice nezadovoljne odose u svoja legla.

P.S. Nastavice se.

S postovanjem,
Becir - Beco Sahmanovic, Stockholm, 16. decembar 2011

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN