Za vas piše Ibrahim Husejnovic - Plav
Potreba za formiranjem kuhinja u Gusinju i Plavu kao da postaje nasusna potreba. Standard stanovnistva iz dana u dan pada, umjesto da se uvecava i raste. Obecase nam da zivimo bolje, a od svega toga osta samo ovo zadnje... sto bi narod kazao - Marijanovo... Plate i ostala davanja se skamenile, ali zato rastu cijene osnovnih zivotnih namirnica i drugih artikala. Ima ona narodna da se valja uzdrzavati od onoga sto nije za pohvalu, ali ima i ona druga da nam ni prazne rijeci ne smoce obrok. Ni po jada kada bi imalo zaposlenih u zeljenom broju koji bi se i sa tako malim platama nosili i sa njima krpili... Problem je u tome sto je takvih srecnika malo, a puno potrebstina i rupa valja popuniti. Hrana je enormno skupa, kao da se preko skupe hrane zele napuniti kase koje se jedino mogu popuniti preko organizovane proizvodnje i raznih vrsta usluga. Kako je moguce da pod istim uslovima kupuje hranu, odjeci, obucu i da skoluje svoju djecu neko ko u svom kucnom budzetu raspolaze sa nekoliko hiljada eura mjesecno i onaj drugi koji prima neku mjesecnu nadoknadu od 33 eura ili ima stotinak eura socijale i slicnih primanja...

Socijalna pomoc u demokratski razvijenim drzavama zadovoljava sve zivotne potrebstine osim luksuza. Poznati su mi slucajevi nasih ljudi iz kotline koji su od odobrene socijale u inostranstvu mogli cak i da sparaju, te da su od tog novca kupili stanbeno-poslovne zgrade u svom zavicaju. Nesto se zaista treba mijenjati da siroki narodni slojevi ne bi zapali u situaciju iz koje nema izlaza. Kao da je zavladala neka stihija sa punim odsustvom dugorocnog planiranja, permanetnog ucinka i angazovanja. Oni koji otvore neki biznis, radnju, trgovinu, preduzece... u startu se susretnu sa barijerama koje sputavaju dalji napredak i djeluju destimulativno.

Zasto nema veceg stimulasa od strane drzave, regresa i olaksica, koji bi uticali da se mladi bolje organizuju u svim oblastima zivota i rada? Nije poenta danas puniti kafane i kafice, trositi tudji a ne svoj novac i iscekivati da nesto padne sa neba ili da nam neko drugi rijesi nasta zivotna pitanja. Moze li se turizam u nasoj kotlini i sire razvijati ukoliko nemamo u izobilju proizvedene domace hrane? Sigurno da ne moze, jer to nikom nije poslo za rukom. Sta je sa pogonima za preradu voca i sumskih plodova, koji se decenijama najavljuju, ali se njihovo otvaranje nikako ne nazire...

Zasto nema organizovanog otkupa gdje bi bile garantovane cijene i gdje bi postojala potreba za proizvodnjom hrane, i garancija da ce se sve sto se proizvede i prodati...Siroke narodne mase su u danasnjim uslovima dovedene uza zid i njima se kroz stranacki pluralizam ne nudi odabir najboljeg programa, vec im se gotovo uvijek nudi da u nizu losih opcija odaberu onu koja je manje losa. Sve to stvara apatiju i jedan osjecaj mucnine i zabrinutosti kod obicnih ljudi, buduci da svi imamo potrebu za hranom, odjecom, obucom, skolovanjem itd.

Da se vratim prici o narodnoj kuhinji koja postoji u puno mjesta na prostoru Balkana i sire. Neki ce pomisliti da ce se raditi o promasenoj investiciji, te da u malim sredinama nece biti interesenata koji bi zeleli da ih neko primijeti kako nemaju ni za koru hleba. Mozda takav osjecaj i moze biti prisutan na pocetku, ali dobrom organizacijom puno bi se pomoglo onima kojima hvali kvalitetnog obroka i koji nijesu u prilici da ga sami osiguraju. Za ovaj projekat treba da bude ukljucena nasa dijaspora i njene organizacije, Islamska zajednica plavogusinjana u Njujorku, i drzava kao garanter prava i sloboda svojih gradjana tj. drzavljana.

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN