Autor teksta: Avdo Metjahic (USA)
Pocetkom sedamnajestog vijeka a to je 1612 godine, iz Gruomire sjeverno od Skadra, u Gusinju doseli Veli-beg, kojeg vlastelinska familija Busatlija namjesti za dizdara gusinske tvrdave. Veli-beg sagradi sebi dvore na obali Vruje, nedaleko od gusinske carsije, a predanje kaze da imade i tri sina, od kojih postase Redzepagici, Sabanagici i Pasici. Od Veli-bega su ponikli tri pase i to: Ibrahim-pasa, Mehmed-pasa i Ali-pasa. Necu se zadrzavat na ove dvojicu pasa, potomke Veli-bega, nego cu samo napomenut, da su od Ibrahim-pase postali Pasici, kojih mislim da vise nema u Gusinju, a Mehmed–pasa je amidza Ali-pasin i nikad nije sluzbovao na Balkanu.
Ali–pasa je roden 1816, godine u Gusinju, od oca Hasan-bega, a majka mu je rodom od Cekica.



Djed Ali-pasin je Djulj-beg, Sabanagic, koji je vladao gusinskom nahijom dugi niz godina, i kojeg poslije smrti na kratko zamijeni njegov sin Hasan-beg. Nekolko godina kasnije vlast preuzima Ali-beg, koji je završio velike škole u Stambolu, a prica se da je ostao amanet od Đulj-bega, da ga naslijedi unuk. Ali-beg je obavljao nekolko duznosti u Gusinskoj kazi. Bio je dizdar, muselim i begler –beg, pa kasnije i pasa dukadinskog pasaluka. Alji –beg je bio veliki vojni strateg, i vojskovoda, tako da je ucestvujuci u bitkama, uvijek sa njegovim plavo-gusincima, i uvijek izlazio kao pobjednik. Najpoznatije bitke u kojima je ucestvovao, ili planirao, bile su to: Polimska bitka, boj na Noksicu, Boj na Murini i Boj na Pepicu. Ali-beg, sa muftijom Semsikadicem, sandzaklijama i jednom cetom plavogusinjana ucestvuje u bitci protivu Austrougarskog generala Filipovica, pod Banja Lukom, kojeg su Bosnjaci potukli do nogu, pa je okupacija Bosne odlozena za nekolko mjeseci, da bi dovukli vise snage.
Poslije bojeva na Noiksicu, Pepicu i Murini, pozvat je od sultana u Stambolu, da ga posjece, jer nije slusao njegove naredbe. Ne plaseci se, on se sa nekolko gusinjana i plavljana pojavio pred Sultana, i bacio pred njega Rusku zastavu, koju su Gusinci zaplijenili na Murini, od crnogorske vijske. Ruska zastava bila je dokaz, da je u Crnogorskoj vojsci bilo i Rusa, sto ih je bilo u svim ratovima od Scepana malog, prvog srpskog ustanka, pa i do dan danas. Rovinski je oficir Ruske armade, a nalazio se dugi niz godina u Crnoj Gori, organizujuci, bune i ratove, sto je najveci dokaz da je bilo i obucenih ruskih vojnika, a ne samo dobrovoljaca.
Umjesto da Sultan posjece Ali-bega, kad vidi Rusku zastavu, on ga unapreduje u pasu, i postavlja ga; za glavu Dukadinskog pasaluka.
Alji pasa je jedan od ucesnika Prizrenske Lige, i jedan iz vrha uzeg rukovodstva.
Protenzije Crne Gore i Srbije koje su bile prisutne, prema tudim teritorijama, prvaci nase regije, danasnje sjeverne Albanije i Kosova, dobro su to znali, pa je i zato osnovana ''Prisrenska Liga''. Ova liga je uvijek bila na braniku svog vatana, protiveci se odlukama ''Sanstefanskog Mira'' pa godinu kasnije i ''Berlinskom Kongresu'', koji je dijelio tude teritorije, novostvorenim drzavama Balkana, Srbiji i Crnoj Gori.

Evo sta kaze jedan tacan historiski dokumenat:
“Kongresu je bilo od 21. juna do 11. jula 1878. upuceno 145 peticija predstavnika muslimana iz Janine, Bitolja, Skoplja, Bara, Nisa, Prokuplja, Kursumlije, Debra, Pristine, Novog Pazara, Bosne, Podgorice, Spuza, Gruda, Hota i drugih mjesta, kojima je bio izrazen protest protiv podjela njihovih predjela, trazeci zastitu velikih sila, uz zahtjev da ostanu u okviru Osmanskog carstva, kao i da im se nadoknadi nacinjena steta. Stav Albanaca koji su zahtijevali autonomiju unutar Carstva Berlinski kongres je odbio, prihvatajuci srpske stavove da Albanci nisu nacija nego zbir rasutih plemena................”
Znaci, Ali-pasa je smetao prosirenju Srbije i Crne Gore, zato je mucki ubijen 1889 godine u Peci, Dukadjin, Kosovo. Ubistvo je izvrsio jedna fukara iz rugovskog plemena Lajci, i to iz koristoljublja, 'za novac' koji je dobio od Srbije, Nikole Pasica i od Crne Gore, knjaza Nikole. Govori se da je u Ali-pasinom ubistvu bio umijesan i Hadzi-Zeka, jedan od prvaka Peci, sto nije dosad dokazano, nego su ostale samo sumnje. Poslije ubistva Ali-pase i naravno hadzi Zeke, dusmani su likvidirali jednog po jednog prvaka nasih krajeva i obezglavila nas narod. Crna Gora je sa malo otpora okupira Plav i Gusinje pa i Dukadin 1912 god. i a drugi dio Kosova je okupiran od Srbije. Ista krscenja su dozivjeli i Kosovari, muslimani i katolici, tako da su jednom frataru Crnogorci sasjekli dva prsta, de se nebi mogao krstit sa pet nego sa tri.



Ali-pasa je sahranjen u Peci, i dzamiskom mezarluku na vrhu uske ulice, sa sjeverne strane, a sa juzne njegov veliki oponent, hadzi-Zeka. Njegov mezar je imao stari nisan, kojeg je zamijenio Pejcinovic sa novim, ali na novom je bilo upisano da je Ali-pasa Redzepagic, sto je ''daleka voda kisela'', pa i hronogram je bio ispisam cirilicnim slovima, sto je Shqiptarima zasmetalo, i to sa pravom. Poslije oslobodenja Kosova od srpskog zavojevaca, Shqiptari Dukadina i grada Peci, postavljaju novi nisan, i ispravljaju neke greske koje je napravio Pejcinovic.
Jedan od stalnih gostiju na ovoj stranici, i jedan od nekolicine, koji raspiruje medunacionalnu netrpljivost, izmedu dva srodna naroda. Cak ovaj tvrdi da ne postoji nikakav drugi nisan na Ali-pasinom mezaru, sem onog kojeg je postavio Pejcinovic, pa evo novog nisana



Nijesam siguran kako je doslo da se dozvoli Pejcinovicu, da zamijeni orginalni nisan na Ali-pasinom mezaru, i to u dzamiskom mezarju. Mnogi ga optuziju da je dobio dozvolu za skrnavljenje mezara, od srpskih vlasti, da bi zavadili dva srodna naroda, sto on sigurno to nije primjetio, nego se isticao, da pokaze svoj patriotizam, kojeg je sigurno posjedovao.
Isti gospodin koji se istice izjavama, koje ne dolikuju nasem covjeku pa i njegovom plemenu, kaze u jednom svom komentaru, sledece:
“Zavrsio skolu na albanskom jeziku. Kao Bosnjak, sa svojih 20-ak godina, sjedio sam u odu i bio cijenjen kao Bosnjak. Nikada nisam krio svoj bosnjacki identitet ni ' 70-ih, ' 80-ih, 90-ih, a ni danas”.

Istina je velika da su ga komsije Shqiptari cijenili kao Bosnjaka i tako oslovljavali, jer su znali ko smo, ustvari ko je. Ovaj nas sugradanin, kao i mnogu drugi, naziv Bosnjak, prihvatao je kao ponizenje ili sprdnja, ili pak omalovazavanje u to vrijeme. On je prihvatio Bosnjastvo poslije 1993 godine, a dotle se osjecao i izjasnjavao sa “Musliman”, a mozda i drugacije, sto on najbolje zna, ali nije znao za “bosnjacki identitet ni ' 70-ih, ' 80-ih”, nego poslije devedesetih. To su samo kulaseve.
Drugi ucesnik diskusije i njegov oponent, na istoj temi mu uzvraca sa sledecim glupostima:

“i da culjah je deo i danas nacionalne nosnje albanaca a ne bosnjacke, grke, srbe itd...ostajte to sto jeste bosnjaci i niko nece vas pravi albanaci, ima dosta albanca, ali stavite nasu albansku nacionalno nosnjo u miru!

Culah je bio dio nosnje i Bosnjaka plavsko-gusinskog kraja, velikog dijela Bihora i skoro citave Pesterske visoravni. Sto se tice da je dio grcke nosnje, nije istina, i to su jeftini komentari jedne osobe, koja bi da bjezi od svojih korijena i da kontrira meni. “Albanaca” Shqiptara, bilo jos vise dabogda, i svakim danom sve razumnijih, sto isto mogu reci i za moje Bosnjake, koji se kose nekakvim prisvajanjima, ondje gdje nema potrebe, a cute ondje gdje bi morali dici svoj glas.
Kad vec gospodin govori o “Shqiptarskoj” kapi, onda samo da ga podsjetim, da njegov narod ima toliko razlicitih kapa, koliko nahija, opstina ili kantuna na teritoriji gdje zive. Neki Shqiptari nose “culah”, onaj koji je tradicionalan kod nas i u nasem okruzenju, bijeli. Kod ostalih postoji, bijeli, onda crni culah, bijeli fes, crveni fes, neka vrsta culaha na jugu Albanije koja je duga i ima “tufu” na vrhu. U Bosni su nosili onaj gradski ili Turski fes onda neka vrste culaha bordo boje sa “tufom” na vrhu, i jos ko zna kolko ih ima.
Ali bilo glava, pa ce bit i kapa.
Culah nije Ilirska kapa, i nema niko takvih dokaza, koliko da je i Grcki, ali je sigurno da su ga Turci donijeli na Balkan, i to poslije bitke na Marici, a specialno poslije boja na Kosovu. U muzeju osmanskog carstva, Top Kapi u Istambulu postoje nosnje rodova turskog askera, (vojske) pa je culah (ovaj nas orginalni) bio kapa pjesadije, u boju na Kosovu. (valjda ih je dosta ostalo poslije borbe, pa gologlavi je sebi nasao sa cime pokriti svoju celu, kao ovo ja)
Niko od nikog nista ne prisvaja, jer su ljudi u jednom okruzenju nosili istu nosnju, i ako su se osjecali razlicite etnicke pripadnosti ili druge religije, i na to se mora stavit tacka.
Ovi stihove od Zef Ujk Galji, govore, ono sto pisu svete knjige i sto su nam nasi stari, oni najsvjesniji cesto govorili:
“Istina je najoštrija sablja,
a vrijeme najbolji sudija”.
Nas narod je uvijek bio moralan, i znao je ko je ko, i zasto je ko, ili pak: “Ko kosi, a ko vodu nosi”. Oni koji se guraju , da pokazu neku superialnost u znanju, nad drugim, moraju upamtit da je to nemoralno, i da ih svesniji smatraju bolesnim umovima, i da se takvi jedino dive svom neznanju.
Sa lakocom u nekim komentarima na knizi gostiju, mozemo primjetit da mozak pojedinih, pretvara “filozofiju u ludoriju, nauku u praznovjericu a umjetnost u pedanteriju”. Upamtite gospodo Bosnjaci; da nije covjek kao sunceva zraka, pa da prode kroz trnje, a da se ne ogrebe.
Jedan mislilac napisa:
“Neobrazovanom covjeku je tesko da shvati veliko znanje ucenog. Ali, ni ucenom covjeku nije lakse da shvati veliko neznanje neobrazovanog”.
Nemam namjeru odgovarat na izazovni tekst gospodina Pjetrovica, jer sam sve rekao u nekolko mojih poslednjih javljanja.Sve sto je napisao u poslednjem javljanju, je jedna obicna, kako on sam to rece, “gomila” nicega, isto kao i u prtedhodnom, sem sto nema slika, da bi bilo interesatnije, za one koji ih vole.
Z. Prever napisa:
“Glupost je najneobicnija od svih bolesti, od nje ne pati samo bolesnik, nego svi ostali.”
Gospodine Pjetrovicu, ne zaboravi sta je tvoj predak Pjeter, bio, i to ne u dalekoj proslosti, i ne bjezi od svoje krlje, sto ne znaci da nemozes bit i dobar Bosnjak.

Piskaranje raznih gluposti od istih, na knjizi gostiju govori koliko imamo onih koji bi da zavire u svaciju “rukatku” i zaprze je nevaljalstinom. U ime mnogih koji mi se javljaju, moljim ih da prestanu sa mesetarenjem., i okrenu se stvarnosti. Da ostave Albance na miru, i okrenu se sebi i svojoj zajednici, kojoj smo svi potrebni, da bi napravili slogu, a ne razdor. Da najprvo ovdje u New York, posvetimo paznju nasem dzematu, gdje su meduljucki odnosi poljuljani i vlada haos. Da se stane na kraj manipulatoru koji je doveo nas dzemat do srama. Svi oni koji i malo misle za svoj narod i nasu zajednicu, da otkazu manipulatoru saradnju, i da ne igraju na njegovoj kartu, jer igraju protivu sebe i citave nase zajednice. Kad kazem “manipulator” svako zna koje, pa da budem direktan, da je to imam naseg dzenmata, kojem se mora stati na kraj. Upamtite da su odbornici ti koji kontrolisu i vode poslove dzemata, a ne on. Ako posustanemo i ne dignemo glas na malim greskama, ali ne na gnjizi gostiju, nego u odborima, poslije njih dolaze velike, koje je tesko odklonit.
Da gospoda, ako ih tako mogu nazvati, kad vec zele pisat, onda da dobro obrate paznju sta se desava u nasem rodnom mjestu i opstini Plav. Gdje nekolko minder-puza, manipulira sa sudbinom nasih ljudi, i gdje pred svakoje izbore izlaze sa laznim obecanjima, samo da bi iznudili glasove. Pisati o onom sto se u stvarnosi desava u nasoj rodnoj Ljugi, i nikad ne stitit loseg, a isticat dobrog, jer tako jedino pomazemo svojim zajednicama ovdje i tamo. “Bruka nikad ne dolazi od hajvana nego covjeka”.
S postovanjem
Avdo Metjahic

GUSINJE-PLAV PRESS - PLAVSKOGUSINJSKI CNN