Pise: Merdin Skenda (Trupka) Cekic - Gusinje

Ovih dana se navrsava 15 godina od strahovitog zlocina u Srebrenici, najvecem u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Mnogi su tvrdili da je fasizam krajem Drugog svjetskog rata pobijedjen, da se vise nikada nece ponoviti, zbog cega su ljudi zivjeli dostojanstvenim i mirnim zivotom, narocito jacanjem demokratije i ljudske svijesti, te unapredjenjem procesa postovanja ljudskih prava. U tom smislu, na medjunarodnom nivou izglasane su brojne deklaracije, konvencije, povelje i rezolucije o postovanju ljudskih prava, koje su trebale biti garant da se fasizam i nasilje nece ponoviti, makar u masovnim razmjerama.

Medjutim, pred kraj dvadestetog stoljeca, tacnije u julu 1995. godine, na tlu "demokratske i napredne" Evrope desio se zlocin neslucenih razmjera, tj. genocid u Srebrenici. Time je fakticki, pokazano, i dokazano da fasizam nije pobijedjen i da ce on i dalje uzimati zrtve, kada god mu se za to ukaze prilika. Posebno je alarmantno i ponizavajuce to sto se taj genocid desio pred ocima cijelog svijeta, bez znacajnije reakcije i konkretnih poteza! Uz to, ne treba gubiti iz vida cinjenicu da je Srebrenica bila zvanicno proglasena zasticenom zonom Ujedinjenih Nacija, te da su UN na sebe preuzele obavezu cuvanja te (i drugih) zasticenih zona u BiH. Da bi stvar bila gora, Bosnjaci Srebrenice su prethodno morali predati malobrojno oruzje, a bi ih vojnici UN-a mogli cuvati!

Da bi se zlocin u Srebrenici (kao i drugi nad Bosnjacima) uopste mogli desiti, vaznu ulogu odigrala je odluka medjunarodne zajednice o embargu na uvoz oruzja, koja je, ustvari, znacila zabranu naoruzavanja samo jednog naroda-Bosnjaka. Pored toga, medjunarodna zajednica je samo deklarativno osudjivala rasplamsavanje rata i agresiju na BiH, ne poduzimajuci nikakve ozbiljne korake sve dok dvije trecine BiH nije okupirano i dok se nije vidjelo da Bosnjaci ne mogu biti unisteni u kratkom periodu, u kojem se moglo naci kakvo-takvo opravdanje za nesprjecavanje agresije i genocida. To su samo neki pokazatelji licemjerstva "demokratske" Evrope i medjunarodne zajednice, te stvarnog stanja demokratije i ljudskih prava na prelazu izmedju dvadesetog i dvadeset i prvog stoljeca. Ono sto je svakom razumnom covjeku jasno a sto su ekplicitno izjavili neki zapadni mislioci i borci za ljudska prava, jeste cinjenica da je medjunarodna zajednica takav zlocin dozvolila zato sto se radi o muslimanima, te da ta ista medjunarodna zajednica niposto ne bi dozvolila takav genocid na tlu Evrope da su u pitanju pripadnici neke od krscanskih zajednica! Kojim onda argumentima pobiti stav onih koji kazu da zapadna demokratija ima jedna pravila za krscanske narode a sasvim druga za ostale narode, narocito muslimane?!

Nazalost, ono sto posebno boli i ponizava jeste cinjenica da medjunarodna zajednica ni nakon zavrsetka rata u BiH nije popravila odnos prema drzavi BiH i njenom prosperitetu, a narocito prema Bosnjacima. To se moze vidjeti iz bezbroj primjera, a evo samo nekih: vecina ratnih zlocinaca se i danas slobodno krecu, medju kojima je i najpoznatiji Mladic (uz jalova i neuvjerljiva objasnjenja kako se do sada nije mogao uhvatiti), etnicko ciscenje de facto je legalizovano i danas se na razne nacine sprovodi, pa se mnogi Bosnjaci ne mogu vratiti na svoja ognjista a ogromna vecina onih koji se vrate nemaju nikakve sanse za zaposlenje i odrziv povratak, maksimalno se popusta RS-u i time koci normalno usrojstvo i napredak drzave, zagovara se demilitarizacija BiH, itd.

U modernoj istoriji, kao malo gdje drugdje, u Evropi zasigurno, UN sa svom svojom birokratiziranom, mamutskom masinerijom, nigdje nisu dozivjele vece ponizenje i blamazu kao u Srebrenici. U Srebrenici su sahranjeni svi principi tzv. zapadne demokratije, pogazene i iznevjerene sve povelje i rezolucije, pocev od Povelje Un, do Helsinskih i Zenevskih konvencija...

Vijekovima su Bosnjaci uvjeravani u cinjenicu da ne smiju da se oslone na tudjinsku surovu i korumpiranu vlast, vec da moraju sami planirati svoju buducnost. Nazalost, Mladicev zavjet za osvetu dahijama postao je krvav nacin rjesavanja problema. Ekstremna brutalnost pripada takvoj vrsti tradicije. Sprijeciti sirenje mrznje medju narodima je veoma bitno. To je osnovna pretpostavka za izgradnju mira i sigurnosti na prostoru Zapadnog Balkana. Iz mnostva teskoca, u tom pogledu, posebnu paznju treba obratiti na to kako djeci objasniti gdje se nalaze desetine hiljada Bosnjaka Srebrenice kojima se gubi svaki trag?
Imajuci to sve u vidu, Bosnjaci bi morali ustrajati na univerzalnim principima islama, svoje tradicije, ljudskih prava i zdravog razuma. Ne smijemo zagovarati nasilje, ali ne smijemo ni dozvoliti da se ono nama cini. Zlocine ne smijemo oprastati (to mogu samo Alah i zrtve), ne pozivati na osvetu, ali moramo insistirati na kaznjavanju zlocinaca. Mir i suzivot trebamo graditi, ali ne po svaku cijenu i nikada sa direktnim ucesnicima u zlocinima. Nikad ne smijemo zaboraviti sta se desilo, jer je to put u novi genocid! Od medjunarodne zajednice , buduci da je veliki dio odgovornosti na njenim plecima, treba jos vise traziti da kazni zlocine, da uspostavi pravedan mir i normalno ustrostvo, te da postuje prava svih ljudi, bez obzira na vjeru i nacionalnu pripadnost.
Za www.gusinje-plav.com
Merdin Skenda (Trupka) Cekic - Gusinje


WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKOGUSINJSKI CNN