Pise: Fuad ef. Sabovic (SAD
Evo kao sto znate i ovog vikenda smo imali priliku te smo organizovali family day kod nase dzamije u Monticello i tako uz veliko prisustvo nase brace i sestara proveli lijep dan. Ujedno smo imali i jedan lijepi trenutak gdje smo obavili serijatsko vjencanje
Besima i Selme Kolenovic koji su stupili u brak prije nekoliko mjeseci ali su izrazili zelju i shvatili obavezu seriatskog vjencanja po islamskim propisima koji je duzan svaki musliman i muslimanka obaviti prije braka.



Zato ovu priliku koristim da uputim dovu Allahu Uzvisenom, da ih ucvrsca na pravom putu, podari im bereket i nafaku mnogo poroda,hajra, srece i ljubavi u daljem zajednickom njihovom zivotu. Mi smo napravili nekoliko slika gdje mozete propratiti sva ta nasha iskrena desavanja. I na kraju u nastavku texta mozete procitati predavanje na temu Ebu Ejjub El Ensari poznati sahibija - drug naseg voljenog poslanika Muhammeda alejhi selam, koji je ukopan pod zidinama Konstantinopolisa danasnjeg Istanbula, zato onaj koji je isao i hoce da ide u Turskoj nemoj da ispusti sansu i da ne podsjeti mezar Ebu Ejuba prouceci mu jednu el- Fatihu, koji je zasluzan i dostigao veliki stepen kod Allaha dz.s tako sto mu je Allah uzdigao spomen od masrika do magriba i ucinio da mu poraste ugled kada je bas u njegovu kucu izmedju svih ostalih muslimanskih kuca odsjeo Resulullah kada je kao muhadzir stigao u Medinu. To je najveca cast i ponos za ovog ashaba. Odsjedanje Allahovog poslanika u Ebu Ejjubovu kucu je divna prica koja se tako rado ponavlja i prepricava. Kada je poslanik alejhi selam stigao iz Meke u Medinu, Medinelije su ga docekali kako se najbolje musafir moze docekati.

Gledali su ga ocima u kojima se odrzava ceznja za vidjenjem nekog najdrazeg. Rasirili su srca izrazavajuci mu dobrodoslicu, kucna vrata su otvorili kako bi dragi gost bas kod njih odsjeo i najugodnije se osjecao.Allahov poslanik odluci da u Kubau, selu nadomak Medine provede cetri dana i za to vrijeme poce praviti prvi mesdzid koji bjese utemeljen na cestitosti. Onda je krenuo iz Kubaa jasuci na svojoj devi, narod Medine je govorio poslaniku budi kod nas Ya Resulullah, uz svu potrebnu poslugu uvjete i zastitu. Poslanik im je odgovarao: Neka pusti te je, njoj je naredjeno sta da cini (misleci na devu) deva je polako isla prema odredjenom mjestu, pracena ocima i srcima svih prisutnih. Isla je slijedjena silnim svijetom, koji je zarko zelio saznati ko ce biti taj srecnik gdje ce se deva zaustaviti. Kada je stigla ispred Ejjubove kuce, deva polahko kleknu, medjutim poslanik alejhi selam jos ne sjaha snje. Nakon nekoliko trenutaka, deva se ispravi i polagano produzi hod. Poslanik joj skroz popusti olabavi uzde, tako da se ona okrenu i vrati, te ponovo kleknu na ono isto mjesto.

Silna radost ispuni srce Ejjuba, on pozuri selamiti se sa svojim casnim gostom. Uze njegove stvari i ponese ih, osjecajuci se kao da nosi sva blaga i riznice ovoga svijeta, te ih smjesti u svoju kucu. Ebu Ejjubova kuca se sastajala od prizemlja i sprata, poslanik alejhi selam izabra prvi sprat odnosno prizemlje sto Ebu Ejjub prihvati te ga smjesti tamo gdje on zeli .Kada je pala noc i Allahov poslanik ode na spavanje, Ebu Ejjub se sa svojom zenom prope na sprat. Kada zatvorise vrata Ejjub se tiho obrati zeni: Tesko nama sta mi to uradismo? Zar ce Allahov poslanik biti ispod nas a mi iznad njega?! Zar cemo hodati iznad glave Allahova poslanika, zar bas da se nadjemo iznad Vjerovjesnika i objave koja mu silazi sa nebesa . U tom slucaju smo zasigurno upropasteni. Nikako se ne mogase umiriti dok se ne dosjetise da se smjeste u ugao sprata koji nije bio iznad prostora gdje je boravio Vjerovjesnik. Oni se tu malo oslobodise i nikako se ne pomakose. Kada bi se kretali isli bi krajevima sprata, strogo izbjegavajuci sredinu kuce. Kada Ebu Ejjub ujutru ustade pozali se Allahovom poslaniku, tako mi Allaha sinoc nismo oka sklopili, ni ja ni moja zena, a zbog cega Ebu Ejjube upita Allahov poslanik ? On odgovori: sjetio sam se da sam ja na spratu a ti u prizemlju kuce i kada god se pomjerim na tebe ce padati prasina sa plafona koja ce te uznemirivati, sem toga nasao sam se izmedju tebe i objave. Ebu Ejjub je nekoliko puta molio Allahova poslanika da spava na spratu nasto je kasnije i pristao. Poslanik provede u Ebu Ejjubovoj kuci sedam mjeseci, dok se ne zavrsi gradnja njegovog mesdzida na onom prostoru gdje je kleknula deva prilikom ulaska u Medinu. Onda se Vjerovjesnik preseli u sobe koje se sagradise oko mesdzida za njega i njegove zene. On tada postade prvi Ebu Ejjubov komsija, tako da se zavoljese iskrenom i srcanom ljubavlju kako se pravi vjernici vole.

Ovo je samo jedan primjer i detalj i slika iz mirnodomskog zivota Ebu Ejjuba El -Ensarije, kada bi culi nekoliko primjera o njegovom zivotu u ratu i borbi, tek bi se divili.

Ejjub je cijeli svoj zivot proveo kao gazija i veliki borac, moglo bi se reci da nije izostao niti iz jedne bitke koju su muslimani vodili od vremena Resulullaha pa sve do Muavije. Jedino je mogao izostati iz bitke ako je istovremeno bio zauzet nekom drugom bitkom. Njegova posljednja bitka je bila kada Muavija opremi vojsku i posla je pod Jezidovu komandu u osvajanje Konstantinopolisa- Istanbula. Tada je bio Ebu Ejjub starac u poodmaklim osamdesetim godinama zivota sto ga nije ometalo prikljuciti se Muavijinoj vojsci i uhvatiti se u kostac s morskim talasima i neprijateljem kao gazija na Allahovom putu. Medjutim, malo iza prvih sukoba sa neprijateljem, Ebu Ejjub tesko oboli tako da ga bolest prikova za postelju i sprijeci nastaviti sirenje sehadeta. Vojskovodja Jezid, dosavsi upita Ebu Ejjuba da li ti sta treba? Ejjub mu odgovori: poselami od mene svu muslimansku vojsku i reci im da im porucujem da gone neprijatelja sto god dalje mogu u unutrasnjost zemlje i da me ponesu sa sobom, pa da me onda ukopaju ispod svojih stopala uz same zidine istanbulske tvrdjave, nakon tih rijeci Ebu Ejjub ispusti svoju plemenitu dusu.
Muslimanska vojska je ispunila posljednju zelju vjernog Vjerovjesnikovog druga. Neprestalno su navaljivali na neprijatelja, dok nisu stigli do samih zidina istanbula. Cijelo vrijeme napredovanja, sa sobom su nosili Ebu Ejjubovo tijelo koje je toliko mirisalo da su se divili oni koji su ga nosili do kabura i ukopali ga u njega.

Da se Uzviseni Allah smiluje svim onima koji su dali njihove zivote na Njegovom putu. Ovo je samo bila kratka prica o ovom ashabu pa izvadite pouku iz nje. Esselamu Alejkum

Monticello, NY - oktombar 2010. godine

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKOGUSINJSKI CNN