www.Gusinje-Plav.com


ŠECO /CUFOV/ HODZIC-GUSINJSKA LEGENDA

Prve dio
Šeco (Cufov) Hodzic je rodjen 1892.godine u Gusinju, u kuci poznate i priznate porodice CUFALIJE. Preci ove porodice su na autentican nacin svoje svijetle prošlosti ispisali istoriski put kojim su se kretali i uklapali u tokove savramenog života. Prirodno daroviti, internacionalno i patriotski orjentisani, borili su se za jednaka prava svih nacionalnosti i bili vjerni sledbenici puta koji se krecu pravi ljudi i junaci.
Šeco Cufov je prvu i najvecu školu završio kod svojih roditelja i u krugu svoje porodice, a ostalu školsku nadogradnju ucio je kroz svoj mukotrpni, ali i casni i pošteni zivot. Po struci je bio vrsni zanatlija obucar, a uz to se bavio botanikom, pronalazeci najljekovitije bilje i uspješno ljiceci i vrlo ozbiljne bolesti. Prvi je majstor na tom terenu bio za vadenje zuba, pa i van Gusinja uživao reputaciju velikog medika.
Inace, Šeco Cufov je bio izuzetno dinamican, volio je sport, koji je posebno upražnjavao u jahanju, dresiranju i ukrocavanju najrasnijih vrsta konja, koje nije smjeo i mogao drugi da ukroti na teritoriji sreza Berane, Kosova i dalje. Ova njegova vještina i sposobnost je zaista bila bez ikakvog premca. Na svim takmicenjima u trkanju konja, koja su tada bila atrakcije on je bio najbolji binjadzija i skoro uvijek pobjedjivao.
Volio je život u kretanju, pa je cesto tranzitirao i van svoje zemlje, i nije cudo što je manje više poznavao i neke strane jezike i orjentalnu književnost.

U naslijedjenoj i stecenoj imovini umio je planski da raspolaže, pomagao je siromašne, a široke ruke je bio i u pomaganju drugih nevoljnika. Sledstveno vrata njegove kuce su bila uvijek otvorena dobronamjernim ljudima, a musafiru je bez obzira koje je vjere bio, ukazivao maksimalno gostoprimstvo. Za vrijeme Drugog svjetskog rata 1941 .godine citava armija ekstremista frontalno krenu da unište srpski živalj u gusinjskoj dolini. Jedan broj Srba nadjoše utocište u kuci Šeca Cufova, ali njegova kuca za tren oka bi izložena pušcanim cijevima sa zahtjevom da se Srbi predaju inace u protivnom ce se kuca, Srbi i njegova porodica naci u plamenu. Šeco se ovom teroru energicno suprostavi i tom prilikom izloži život svoj i svoje porodice neposrednoj opsnosti, kojem priskociše u pomoc bratstvenici Celica iz Vusanja, pa tako bi spašen sav srpski živalj koji se našao u kuci poštenog Šeca Cufova.
Ovaj slucaj je bio postao veliki gest rahmetli Šeca Cufova, kojega su upecatili u analima cojstva, junaštva, sve konfesije na ovim krajevima pa i šire. Besu na rijec i cvrsti karakter koji je on pokazao ovom prilikom, je celicna hrabrost i cisti moral gusinjanina kao što je bio on. Tako se život u zajednickom medju konfesijalnom skladu održavao u naše krajeve.

Šeco (Cufov) Hodzic je za sobom ostavio široko potomstvo, od dvanaestoro sinova i kcerku sa zenom Rabom od kojih je samo sestoro u zivotu i svi visoko obrazovani, ali kažu da im je najveca škola koju su završili u kuci svojih roditelja ciji put doslijedno slijede i cije ce uspomene na njegov životni put biti vjecito u svježem sjecanju.

NURKA ŽENA KOJE RIJETKO IMA, Šecova prva žena, koja ga je ženila Okucili se Šeco i Nurka Hodzic. Puna kuca svega al bez djece ko da ništa nemaju. Nekoliko godina Nurka nikako da zatrudni. Tješio je Šeco bez mlogo uspjeha. Ali ona bez znanja muža, ode u kucu Muratagica takode Gusinjanina. Docekali su je prijateljsi, kako im dolikuje. A Nurka sjedi li, sjedi. Raskomotila se, skinula feredzu. Po nepisanom pravilu, došla po neku uslugu. Uzmuvali se ukucani. Išcekuju. Tek ce na kraju, Nurka:
--Ne pitate me što sam došla?
--Pa sama ceš valjda reci.
--Došla sam da isprosim djevojku...za mog muža Šeca...
Ovo zveknu, kao da u kucu Muratagica pade bomba. Stade tišina. Samo stari Muratagic brzo uvlaci dimove sa cibuka. Žene napustile sobu.
- Nemamo ti mi bogme, djevojku za udaju-rece stari Muratagic kad se malo pribrao.
—Nemoj da misliš da sam ja luda — brzo ce Nurka, - ja ovo radim zato što volim svoga covjeka, pa nejcu da ostane bez poroda, da ga pod starst cuškaju rodaci...
A cuse se da Muratagici nijesu htjeli da Hodzicima daju djevojku. Tek se sad ukucani uzmuvaše. Bruka ce i sramota ako odbiju prosca. Nakon kratkog familjijarnog dogovora i odluke da ne uvrijede Hodzice dadoše Nurki maramu, to je bio znak da prihvataju prosidbu, te žena zadovoljna ode svome mužu.

Dugo Šeco nije mogao vjerovati u ono što mu je Nurka ispricala. U kucu Hodzica ubrzo je dovedena trinajstogodišnja Raba Muratagic. Izrodila je dtrinaestoro (12 sinova i jednu kcerku) od kojih je sada sestoro u zivotu. Nurka se o djeci brinula kao prava majka. I rijetko je bilo takvih majki odnosno žene kao što je ona bila. Hamo Mulic, okt 2010.godine

NASTAVAK

Šecova BESA----"RIJEC SAM DAO MILOVANA NE DAM. KAD SU CVJETALE LIPE, JUL 1941".
(Razularena gomila upala je iz Albanije, zaposjela varošicu Gusinje i otpocela pokolj svih koji nijesu Albanci, Šeco Hodzic se protivio tome).

Cvetale su lipe u Gusinju. Šeco Hodzic iz svoje obucarske radnje, bezuspješno je pokušavao da udahne njihov miris, barut je više mirisao. Povremeno bi izašao na ulicu popricao sa nekim od prolaznika i ponovo se vracao u radnju. Posla je bilo mnogo, pomocnika samo dva. A mušterije stalno navracaju, vrijeme nesigurno pa ljudi, bar, obucu da osiguraju. Jugoslavija je kapitulirala još u aprilu. Sad, u julu, bezvlašce. Italijani su povremeno navracali, tek da se zna da su oni sad gazde.
U medjuvremenu su iz susjedne Albanije upadale naoružane grupe, pljackale što bih stigle i natrag. Mnoge crnogorske familije napustile su varoš i sklonile se na sigurnije, ako je tada išta bilo sigurno. Sunce je dobro odskocilo kad su s periferije varoši od 2500 duša odjeknuli pucnji pomešani s galamom. Ispred Šecove radnje hitro su promicale prilike namjerne da zaklon potraže iza zidova svojih domova. Dakle ponovo stižu pljackaši. Šeco je istrcao napolje i vidio kako se prema centru valja gomila od stotinak i više razularenih bojovnika s bijelim kapama. MASAKAR NA ULICAMA — pucnji su se miješali sa vriskom, kuknjavom. Banditi su ulazili u kuce i na silu izvlacili ljude. Sve koji nijesu Albanci. Mrtvi su ostajali na ulici. Iza kuca, preko bašta, dopiralo je prebijanje bjegunaca.

I pucnji praceni vriskom progonitelja. Kotao je prokljucao (Gusinje na albanskom znaci kotao). Šeco Hodzic bio je zgranut. Ovo je pokolj nedužnih ljudi cija je jedina krivica što nijesu albanci. Jakov Kuc, jedan od Šecovih pomocnika, skupio se u uglu radnje i drhti kao prut od straha. Vreba priliku da pokuša i pobjegne nekud preko bašte. Odluci da ostane u radnju Šeca Hodzica uglednog Gusinjanina. Možda je to spas. Plima belih kapica, razularene gomile pijane od krvi, razmiljela se Gusinjem. Pedeset trogodišnji obucar rijetko kad je vidio takve scene. Rulja ne poštuje nikakve, ni ljudske ni bilo koje druge zakone. Poveo je Jakva svojoj kuci, a on, Šeco, odgovoran za dvadescetvoro clanova familije. Stariji brat Beco (kiradzija), odavno je poslom otišao u svijet. Šeco je sad glava kuce. Sa Jakovom odjurili su preko bašte do kuce. Prije nego što je pogledao dali su svi ukucani na broju, skrio je Jakova u trap pored krompira. Za svaki slucaj možda i njega traže.
Taman je krenuo napolje da provjeri stanje oko kuce i na ulici, kad preko zida, razjaren, u avliju uskoci njegov komšija Milovan Vujoševic, opštinski službenik. Nekoliko trenutaka su se cutke gledali i odmah mu Milovan, kad je povratio dah, rece da ga razbojnici jure. Prvi je na njihovom spisku, nije pobjegao na vrijeme kao ostali, nego kad su mu upali u dvorište i poceli da odvode stoku. Kao bez glave pojurio je da ga ne vide, preko bašte te kod Šeca. Šeco mu je rukom dao znak da cuti, provirio kroz kapiju, zatvorio ju je i poveo Milovana u kucu. Rece mu Šešo:
- Dok je i jedno od nas u zivotu, niko u našoj kuci ne smije da te dirne. DAJEM TI BESU.
U dvorištu porodice Hodzic cvetala je lipa. U kuci mukla tišina. Nijese se cak cuo ni glas nekog od jedenajestoro djece. Becovih i Šecovih. Žene su kroz kucu hodale na prstima. Pucnji i galama kao da su, na izgled, carevali u nekom drugom svijetu i vremenu. Proci ce valjda i ovo cudo, pokušao je Šeco da se utješi. S Milovanom je uglavnom povremeno prozborio neku o izgledima ovogodišnje letinje.

VARKA SA SNAHOM —Kad je pocelo lupanje u kapiju. Prvo rukama pa kundacima. Sve glasnije i sve cešce. Šeco je prišao prozoru i dugo nepomicno, posmatrao. Okolo se okuplja gomila. Al kapija je bila jaka. Lupace pa ce, pa ce otici. Nece. Nekolicina naoružanih preko bašte je stigla u dvorište i otvorila kapiju. Masa je pohrljila. I pucnji za sad u vazduh. Dovikivali su:
- Šeco Hodzicu znamo da u kuci kriješ Milovana Vujoševica -cuo se glas iz gomile - Daj nam ga pa da ti više ne tjeramo živinu po avliji. Šeco je izašao na vrata i glasom od uzbudenja obratio se masi:
- Dao sam BESU, Milovana ne dam! On je sad pod zaštitom moje kuce. Zato bolje da se razidete i vratite od kud ste došli.
Medu gomilom tišina. Onda se nekoliko ljudi, ocigledno predvodnici sakupilo u krug. Na kratko tiho su vijecali i krenuli prema vratima kuce.
- Šeco Hodzicu, bolje ti je da nam ga sam predaš nego da mi sami dolazimo po njega - ponovo se cuo isti glas.
- Cujeteli dao sam rijec, preko mene živa nikome ga ne dam - pokušao je da ih urazumi.
Uzalud. Desetak ljudi vec je bilo na vratima. Reza nije mnogo pomogla. U hodniku vec je pocelo gušenje pomiješano s placem djece koje je dopiralo iz jedne od pet soba. Goloruki. Šeco, prva mu žena Hurka i brat od strica Zeco tijelima su štitili prolaz.
- Govori gdje je Milovam? Govori da u tvojoj kuci ne padne krv!-siktali su napadaci.
Snaga branilaca bila je na izmaku. Onda je Šeco, crven od napora, izustio:
- Tu je u sobi iza nas...Al tamo mi se upravo porada snaha...-dosetio se u poslednjem trenutku.
Napadaci su zastali, nijemo se zagledali. Jedan od njih mu je tada rekao, da im daje dva sahata vremena da preda Milovana. Inace zapalice kucu i sve u njoj.
- ŠTA JE KUKAVICE?! Viknu Šeco!
Gomila napolju ispod lipe se jedno vrijeme umirila. Išcekivanje. U kuci. Šeco je cvrsto odlucio da ne preda Milovana. Ako treba svi cemo izgorjeti. On je dao rijec. Druga žena Raba, majka njegove djece, nekoliko puta se onesvjestila. U jednom trenutku Milovan je krenuo da se sam preda, 24 života njegove familije u pitanju. Šeco ga je grubo vratio u sobu. Vrijeme je neumoljivo teklo. U rijetkim trenucima svijesti Raba je moljila muža da bar djecu izvede, ona ce se vratiti. Hurka je cutke išla po kuci najcešce boraveci u sobi s djecom. Smirivala ih je rahatlukom. Ona ce kako Šeco kaže. Covjek je dao rijec i nema preko toga.
Gomila je pocela da se komeša. Pristizali su novi, šenluceci. Vjerovatno su se dokopali glave još nekog. Nestrpljenje je raslo kako je vrije proticalo. Sunce je pocelo da klone ka zapadu, kad se najednom odvojilo pet-šest ljudi. Ponudili su Šecu Hodzicu da iz kuce izvede žene i djecu. Odgovor je ostao isti, svi ostaju na svoje ognjište. Banditi zapaljiše prve buktinje. Od galame napolju ukucani nijesu jedni druge culi. Šeco je izvadio dvije bombe. Cim bace buktinje na krov, jednom ce Milovan raznijeti jedan dio kuce a drgi dio on. Da ne izgore kao psi. U poslednjem trenutku Šeco se sjetio da je u kranjoj sobi leži Ibahim Celjicranjem u jednom okršaju, i u stanju bunila. Vec je tu dva dana. U jednom okršaju stigao ga je metak i bilo je opasno ponijeti ga do njegove kuce te ga Šeco smjestio kod njega kuci. Na jedvite jade ga je probudio iz duboke nesvijesti i rekao mu da mora da ide banditi hoce da zapale kucu. Zašto? Dugo se Šeco neckao da mu kaže da je tu Milovan Vujoševic u mojoj kuci i dao je rijec da ga nejce predati banditima. Ibrahim je cutuci saslušao Šeca, zgrabio pušku uz koju je ležao i teturajuci izašao iz sobe. Da nebih pao, ranjeni Ibrahim se uhvatio za dohvatak razvaljenih vrata. Sacekao je malo da povrati snagu i razdrvljivši košulju na grudima, po starom Dukadinskom zakonu viknuo:
- Ko smije i koje junak neka prvo udari na mene...Ajde, sta cekate kukavice?
Iznenadena masa se uskomešala i umirila. mnogi su na vratima kuce prepoznali IBRAHIMA CELICA. Znali su da njegova familija pod oružjem ima cetrdeset muškaraca. I da dosad nikom nijesu oprostili uvredu. A kud bih bilo vece uvrede nego da ga napadnu ranjenoga.
- Šta je kukavice, strah vas je?-opet se zacuh glas Ibrahimov.
Ponovo se nekolicina odvojiše na dogovor. Sasvim kratko, pokupiše oružje i tiho, pognutih glava napustiše obor kuce Šeca Hodzica. Nakon toga Ibrahim se uz pomoc Šecovu dovukao do postelje i strpuštao na nju. Iz trapa se izvukao i Jakov Kuc. Kad je pao mrak, Milovan je otišao do italijanske komande, da ih nebih iznenadila zasjeda, otpratili su ga Šeco, Hurka i Zeco.

Predator ove zbilje je penzioner Saka Hodzic, sin rahmetli Šeca Hodzica. A u Gusinju su cvjetale lipe, koje danas nema.

HAMO MULIC, Plav jesen 2010.godine

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKOGUSINJSKI CNN


 Redakcija   (9. jun, 2009)  



Tehnicki urednici i web dizajneri: braca Edvin i Edin Hot




Redakcija:

     Rafet Hot         Selim Cekic        Nuki Lucevic     Senad Sehovic     Hamo Mulic.


Contact us | P-G Studenti | Knjiga Gostiju | Glavna Stranica
Copyright © 2002-2009 www.Gusinje-Plav.com