Autor price: Zufer S. Bektesevic – Sweden
Gotovo je nevjerojatno koliko smo puta procitali o nekim fenomenima pod naslovom: ”Vjerovali ili ne” ili ”Dal je to moguce ” , ali ovo sto zelim ovom mojom pricom da vam ponudim je kako se covjek i zivotinja znaju uvazavati , postovati i sazaljevati i kako dobro djelo jednog covijeka moze da ujedini ljude i narode bez obzira na politicko, vjerske i koje kakve ne sloge i da nam licnosti takvog kova budu vodilje nama i generacijama iza nas, za daljnji suzivot i medjusobno postivanje.

Lijepa je stvar kada covijek svojim dobrocinstvom okonca jednu epohu i oprosti se od nas i ovog prolaznog dunjaluka kao covjek, a to mogu samo veliki ljudi. Ovo je upravo prica o takvom jednom covijeku Gusinjaninu, koji je bio poznat i uvazavan medju sugradjanima Plava i Gusinja i bio je cijenjen medju mnogobrojnim prijateljima u mjestu gdje je zivio i bio svojevrsna legenda od covijeka. Upravo ljudi ovakvog kova bi nam mogli posluziti kao pozitivan primjer o medjusobnom uvažavanju i uzajamnom poštovanju covjeka i njegovih pozitivnih vrlina bez obzira na boju , rasu , naciju ili politicko opredeljenje na ovoj kugli zemaljskoj. Takav je bio Hasan puskar ! Posle samo dva dana provedena u bolnici Hasanovo humano, ljucko i veliko srce je prestalo da kuca . Ostao sam bez jednog velikog covjeka i prijatelja. Bez obzira sto mi je bio tast , nasi susreti su bili na istoj razini (nivou) kao uostalom susreti izmedzu njegovog rahmetli oca Bajrama i mog rahmetli djeda Redza . Od davnina moja familija i njegova familija Ljackovic su se uvazavali i postovali. Iz tih dobro ljudski, komsinski , druzenja doslo je da ja budem njegov zet. Sa 31 god braka sa njegovom cerkom, nikad – nikad nije kazao ni jedno slovo ili negativno uticao u nasem zajednickom zivotu . Kao sto vjerovatno znate, izmedzu Visnjeva i Kruseva nije bilo granice kao ni izmedzu tih dobrih ljudi koji su tamo zivjeli i radili . Sjecam se da su imali lovacke pse u kuci. Sjecam se kera po imenu ”Arap”, a koji je u stopu pratio Hasanovog oca, rah Bajrama . Rah Bajram je u vise navrata dolazio u nasu kuci na sjelo i do kasno u noc sa mojim rah djedom pricali bi o historiji i danima provedenim u Visnjevo , Krusevo i Gusinje . "Arap" bi za to vrijeme cekao pored prozora na svog gazdu . Tako je i Hasan nastavio tradiciju svog rah oca Bajrama da uvjek imaju po jednog ili vise kera u kuci. Ovog covjeka koji jos zivi u meni, svi su ga poznavali kao “Hasan puškar". Bavio se puskarskim zanatom, kojeg je nasljedio od njegove familije i nastavio porodicnu tradiciju od davnina , a koji su ovaj samouki zanat ” puškar” , radili na jedan visoko kvalitetni nacin. Hasan puskar je bio poznat po uslugama koje je cinio ljudima koji su drzali do licnog naoruzanja, bilo to puska ili pistolj . Hasana smo od milja zvali "Deda", bio je strastveni: lovac , ribolovac i boem kad je u pitanju kahvana i drustvo .

          
                                                             Hasan i njegove ribe sa jezera                                  Hasanov lovacki pas Žuja

Živjeo je svojim zivotom da nikoga ne uvredi ili bilo šta, što bih uticalo na dalji tok njegovog zivota . U gradu u kojem je zivjeo, podeljenom na dva dijela: sjeverni i juzni na dzenazu su dosli svi stanovnici bez obzira na naciju i vjeru : Bosnjaci, Albanci, Srbi, Turci cak iz njegovog Gusinja njegovi rodjaci i prijatelji. Sa sigurnoscu vam mogu rieci da je u teskim trenucima u gradu u kojem je zivjeo, spasio mnoge zivote i kuce nekih da ne budu spaljene . Hasan puškar je njegovim radom i uvazavanjem ljudi bez obzira na naciju i politicko opredeljenje, u jednom momenatu ujedinio dva podeljena dijela grada, ljude – narode koji su politicki zavadjeni . Jedan moj prijatelj mi je u telefonskom razgovoru rekao, da mu je neko to prije par dana rekao, da ce stanovnici juznog grada doci na dzenazu, kazao bih da je to nemoguce .Dobrota i postenje Hasana puškara je izaslo na vidjelo.Morao sam vam uvazeni, Gusnjani i Plavljani dati na uvid o kakvom se covjeku radilo. I to nije sve !

Poznato vam je da je pas vijeran covijekov pratioc i saputnik uz to jos i odan prijatelj, upravo takva je bila "Žuja" . Žuja je lovacki pas i bila je ne razdvojiva od Hasana, gdije god bi se Hasan kretao, Žuja bi bila uz njega i pratila bi ga u stopu . Mjestani grada u kojem je Hasan zivio poznavali su Žuju i gledali bi je kako cuci ispred kakve kuce, kahvane ili ducana cekajuci svog gazdu da iskoci. Po tome bi i mjestani znali da je Hasan puškar tu . To je upravo i bio povod zbog cega sam mislio da napisem ovu pricu i podijelim je sa vama dragi moji Gusinjani i Plavljani i ostali citaoci ovog portala . Da vam prenesem zanimljiv dio istinite price koju sam ovim povodom cuo : Kada su donjeli mejt kuci , Hasana puškara pratioc "Žuja" je pocela da cvili i nastojala je primaknuti se mejtu, gazdi i prijatelju svom . U vise navrata su je udaljili od stepinica ,dok je Žuja zalosno nastavila da cvili na stepenicama i uvijek iznova s' tuznim cvilenjem, gotovo krikom, pokusavala se domoci gazde svog. Napokon su se sazalili na Žujino cvilenje i dozvolili joj da se primakne mejtu koji se nalazio u sobi na prvom spratu. Žuja je pustila tako tuzan glas - krik da su svi prisutni pustili suze , kazali su : Da bi i kamen zaplakao . Pametna zivotinja je znala o kakvom se covjeku radilo. I posle dzenaze Žuja i dalje pored podrumskog prozora cuci i cvili za svojim gazdom , kojeg je sa tog mijesta gledala kako spava na kaucu ili se odmara .
Neka mu se dragi Allah dz.s smiluje , Amin ! Bio je legenda od covjeka, covjek kojeg su uvažavali i poštovali, svi koji su poznavali Hasana puškara .

Veliki ljudi moraju ostati veliki i u malim stvarima. Hasan puškar je bio u mnogome velik i bio je: jednostavan , skroman, drustven i uvazavao je svakog bez obzira bio on covjek ili lovacki pas.

Lijepa je stvar covjek, ako je covjek.

Hvala!

GUSINJE-PLAV PRESS - NAMA SE NAJVISE VJERUJE