www.Gusinje-Plav.com

O SVEMU PO MALO - Dok mudraci proucavaju zivot, budale ga prozive. (n.p.)

Pise: Avdo Metjahic - USA
Zivimo u dvadeset i prvom stolecu, o kojem su sanjali mnogi veliki ljudi, jos u onom proslom pa i ranije, koje je bilo toliko krvavo, toliko prljavo i toliko mizerano. Ljude, koje je Bog stvorio kao razumna bica, treba da se stide tog proslog vremena i citavog tog izgubljenog stoleca. Sanjali su, da ce sve nesrece covjeka prestati i nestati u trecem mileniju, te da nikom nece smetat, koje si rase, kojeg si porijekla ili nacije, kojeg duhovnog vjerovanja, ili pak koje si politicke orjentacije. Sanjali su, da velike razlike medu ljudima nece vise bit, i da ce vladat harmonija i razumijevanje, te da nikad nece nasrnut covjek na covjeka.
Mislili su; da ce “med i maslo” tociti na svakom koraku, te da ce citavo covjecanstvo zemljine kugle jednom dusom disat. Sanjali su, ovi meleki, (andeli) u ljuckom liku, da granica za covjeka nece bit, te da ce svi konflikti nestati, i ubitacne sprave niko vise nece proizvodit, a stare unistit. Izgleda da sve sto covjek zna je kapljica, a ono sto ne zna je more, te ono sto dobar covjek zeli je samo san i pusta zelja, a stvarnost je jedino prisutna, koja nije bas tako sjajna.
U prvoj demokratskoj zemlji svijeta, krenulo je ka raspoznavanju covjeka, prema znanju i sposobnostima koje posjeduje, jer biti ucen a ne primjenjivati svoje znanje je; kao kad seljak ore, ali nista ne sije.
Zivimo u najstarijem demokratskom drustvo na planeti zemlji, bar ono sto historija poznaje, a to je ova nasa USA, ma da ima i tu nedostataka, koji polako izcezavaju.
Danas imamo presjednika, gospodina Baraka Obamu, kojem je boja koze crna, ali sjajne duse, koja obasjava i grije sve ljude koji vjeruju u bolju i lepsu buducnost. U ovog velikog covjeka vjeruje najmanje sezdeset posto ljudi svijeta, cije dobre namjere mogu osujetit samo ljudi koji ne misle svojim glavama, i kojima nije stalo do suzivota i mira na ovoj planeti.
Najlepsi Raj se nalazi samo u srcima dobrih ljudi, a pakao proizvode samo lose i pokvarene duse.
Ko zna, mozda je ova nasa zemljina kugla i ovaj svijet pakao neke druge planete, kako rece jedan ucen covjek, ili pak paligon bezdusnika i pokvarenjaka, gdje se vapaji postenih ljudi gube i rijetko cuju.
Mozda!?.

U teskim prilikama se obracamo Bogu, i to je kad bi da postignemo nesto nemoguce, a za nesto moguce imamo ljude, a to su oni koji ne posjeduju nista svoje, i funkcionisu na bateriski pogon.
Duhovno vjerovanje i jest privartna stvar svake osobe, ali kad se to duhovno vjerovanje zatruje “necovjestvom”, onda nije vise privatna stvar, nego prelazi bit drustvena stvar, cemu se mora stati na kraj, prije nego se zatruje citava jedna zajednica.
Duhovni ucitelji danasnjice, dali to bilo oni koji pripovjedaju, kriscanstvo u svim sektama, oni u judizmu ili duhovnici Islama, ne rade ono sto ih svete knjige nalazu, nego bi da preuzmu mjesto svemoguceg, pa ih treba zaustavit prije nego naprave velike nesrece i zlo svojoj zajednici, pa i covjecanstvu.
Moramo povjerovat da Bog ima onoliko imena, koliko i zivih stvorova na svijetu, pa el-kaida, talibani te vehabije, zastupaju samo sebi, jer islam ne prihvata terorizm, a samoubce se cak ni ne sahranjuju sa muslimanima. Bozje obavijesti u Kur’anu kazu: “Onaj koji ubije jednog covjeka, kao da je ubio cijeli svijet. Biblija ili Tora ne govore drugacije od Kur’ana, ali duhovnici upucuju svoje vjrnike na pokolj onih drugih, posipacjuci ih svetom vodicom.
Receno je i napisano hiljadama puta pa i ja da ponovim:
“Svi muslimani nijesu teroristi, pa ni svi teroristi nijesu muslimani”. Ovo citiram, radi jednog crnogorskog “diplomate”, koji na sastanku sa plavsko gusinskom dijasporom u New York, podijeli diplome pilota, jer je bilo na tom skupu i onih sa malo duzim bradama. Ako su brade olicenje zla, sta onda reci o Amfilofiju, Kacavendi i slicnim njima, koji su svojom neljuckoscu nasli ljucko dno. Za ponasanje ovakvih je odgovoran nihov narod, “stado”, koje dozvoljava obmanjivanja, huskanja i pozivanja na bunu protivu “dahija”, kojih na tim prostorima nije, skoro jedno ipol stolece .
Svi oni koji se kriju u mantijama duhovnika, a ne ponasaju se po upustvima svemoguceg, njima slijedi bozje proklestvo, kao najprvo, ali i osuda od razumnog covjeka, kojeg ima u svakom narodu i drustvu.
Nedavno sam reagovao malo ostrije na izjave covjeka, za kojeg kazu da je i on iz diplomatije, te prema njegovom pisanju, da se ustanovit, da on sa tom profesijom nema ama bas nista, kao i onaj prvi. Ovaj “diplomata” bi da Bosnajci i Siptari zaborave na svoju proslost, historiju, i na svoje pretke, te da pocnu, Jovo na novo!
Nemoguce!

Bosnjaci i Siptari plavsko-gusinske doline imaju svoju historiju, imaju svoje junake, imaju svoj ponos i cistu proslost. Zasto oni nebi smeli ispoljavat ono svijetlo i dobro o svojim precima, koji su zivjeli posteno i nikad ne napadajuci nikog, nego se braneci od mnogih aveti, koje su uznemiravale njihov mir.
Ali-pasa nije poznat kao covjek koji je napadao i terorisao svoje komsije, nego kao miroljubiv covjek i onaj koji pomaze i obnasa se ljucki, sto imamo bukadar dokaza. Patriotski naboji kojeg je posjedovao on i svi ljudi plavko-gusinske Ljuge su drugaciji od mnogih u njihovom okruzenju, jer to su ljudi koji su znali da odgovore na dobro i zlo! Ovi gorstaci bili su i bice primjer ljuckosti, junastva i himanosti dok je svijeta, pa sve istine koje se precite, sto mnogi probaju, postaju otrovne. Mnoga humana djela ucinjena od ovih gorstaka, brzo se zaboravljaju, pa su se cesce vracala i vracaju zlom (zavalom).
Poznata nam je prva i druga ‘poara” Kuca od Crne Gore, gdje plavsko-gusinski gorstaci prihvataju jedan veliki dio Kuca koji bjezali od crnogorske kame. Gusinska nahija ih prihvata i ugosti ih skoro godinu dana, ali kao zahvalnost, Marko Miljnov se nadje na celu crnogorske vojske, protivi plavsko-gusinskih gorstaka, da ih unisti i protjera sa svojih topraka. Za srecu on dozivi velki poraz, sto je dokaz da ima Boga. Ali-Pasa se nasao na celu svog naroda, kad je prijetio nestanak njegovom narodu, jer je znao sudbinu muslimana Podgorice, Niksica Kolasina i drugih mjesta u danasnjoj Crnoj Gori. Znao je sta se sprema njegovom napacenom narodu Bosnjacima i Siptarima plavsko –gusinske nahije, sto se i dokazalo 1912-13 godine, poslije okupacije. Slijedilo je pokrstvanje i “muskenanja” masovni masakri na Previji, Racini, po potocima i voznicima, nad svim onim koji nijesu htjeli prihvatit pravoslavlje.
Zar to nije genocide?
Nije samo Ali-pasa koji zasluzije spomen obelezje, nego su i mnogi drugi prije njega i poslije njega, na koje su njihovi potomci ponosni. Nasa hitoriska znamenja su porusena, gdje spada i Krsla, dvorac slavnog Ali-pase, kojeg treba obnovit, u onom svijetlu kakav je bio. Unutar zidina dvora i prostorijama opremit muzej proslosti plavsko-gusinke nahije, danas opstine Plav, jer ako ima pravo u “demokratskoj” CG da postoji muzej Marka Miljanova, onda i Krsla se mora obnovit i moj narod moze isticat Ali-pasu i druge. Zar ne zivimo u demokratiji dvadeset i prvog vijeka?
Kako se smije zaboravit pobunjenik protivu zuluma kraljevine Jugoslavije, mula- Agan Kojic. Taj covjek nikad nije zalazio dolinom Lima da terorise komsije pravoslavce, zbog ponasanja vlasti, granicara i zandara, nego se svecao zulumcarima direkno.
Kako uopste mozemo zaboravit ponasanje jedne srpske vojne formacije, kojoj pomazu Plavljani da opstane na njihovoj teritoriji u vijeme prvog svetskog rata, te kad “svabo” kapitilira i saznaju da se srpska vojska vraca sa Krfa, naporave masakar nad svojim spasiocima. To je bilo hvala od srpskih vojnika, gdje je ubijeno preko cetiri stotine nevinih ljudi, zena i djece po plavskim sokacima.
Stanovnici ove doljine ce se sjecat generacijama, mnogih dogadaja pa i komite Boska Djuricanina, koji je teroriso nas kraj godinam. Kako zaboravit Novicu Popovica koji je rukovodio i kumovao mnogim ubistvima i nesrecama protivu Bosnjaka i Siptara ove doline. Kako zaboravit pljacku siptarskih i bosnjackih katuina i ubistva cobana, te dijeljenje plijena na Cakoru, sto se devilo nekolko puta dvadesetih godina proslog vijeka.
Kako zaboravit Avra Cemovica, koji napravi masakar nad neduznim stanovnicima plavsko-gusinske doline, a danas ga crnogorska historija tretira velikim junakom i nekakvim oslobodiocem. Kako gospodo zaboravit tone ovakvih zulumcara?
Kakao? Recite nam kako?
Ali-pasa je covjek koji nikad nece izblijedit iz svijesti Bosnjaka i Siptara Ljuge, jer je bio olicenje covjeka. Kad uz strune gusala mogu pjevat Crnogorci i Srbi o “junastvima” drumskih razojnika i pljackasa i pravit heroje od njih, valjda i mi mozemo isticati istinu i samo istinu o Ali-pasi, Jakup Feru, mula Jahu Musicu, mula Aganu Kojicu, i mnogim drugima. A da bi pomenuo sviju i njihova dobra djela, trebala bi nam poveca memorija na ovim racunarima.
Ne zaboravimo da ih imamo i danas takvih, ako zatreba, jer Plav i Gusinje nijesu ostali samo na minderpuzama.
Bi bilo neprimjerno svatit ovo pisanje kao neko podpaljivanje, sto nije, nego je isticanje istine, te neka su arsini isti za sviju. jer i mi imamo svoje junake i zelimo ih isticati onakve kavi jesu, svijetla obraza, sto i jesu.
Zar je moguce da ovi narodi nemaju pravo na njiohovu historiju, i podici obelezje svojim precima, koji su zasluzni, te danas jos nas ima u toj dolini. Zar potomci onih nevino strijeljanih na Previji nemaju pravo obelezit to veliko stratiste, pa i mnoga druga, kojih je vise od 1912.godine samo u plavsko-gusinskoj doline, nego za pesto godina ranije, u citavoj, danasnjoj a ne onoj staroj Crnoj Gori.
Znaci i dalje neke diplomate bi; da je na snagu onaj stari crnogorski zakon: “Ko jaci taj tlaci”, sto se i dalje primjecije u raznim slucajevima u “demokratskoj” Crnoj Gori.
Svakako cu citirat par istinitih dogadaja koji su se desio u Plavu poslije okupacije 1912 g. koji daju svijetlo na sve sto je taj narod prosao i prozivio.

Poslije okupacije crngorske vojske, posjete Plav dvjica crnogorskih vojvoda. Prolazeci carsijom, sretnu starog Mehmet-bega koji im je bio poznat od ranije, pa stanu i pitaju se sa njime. Jedan od vojvoda ga upita:
- Koljiko ti je godina Mehmed-beze.
- Bljizi tristo vojvodo, - odgovori stari Mehmed – beg
- A kako to junace, - upitat ce ga vojvoda. - Lako vojvodo, mojih je bljuzi sto, a dveta mi vi natovariste za ove dvije godine vase okupacije, pa to je skoro tristo, zar ne vojvodo, - odgovori mu stari Mehmed-beg.

Tako negdje 1938. godine, pop ujaha na konju pijan u carsiju, pa prolazeci kraj dzamije viknu hodzi
- O odza!
- Bujrum pope, - odazva se hodza, koji je bio pred dzamijom sa jos nekolko dzematlija.
- Znaslji hodza koljiko sam popio danas?
- Ne znam pope, ali da sam ja popio samo pola od toga, ti nebi smio doj danas ovamo, odgovori mu hodza.

Danas kad se Crna Gora poziva na demokraciju, dobijajuci samostalnost, i u isto vrijme vraca zastavu kraljevine Crne Gore, pod kojom je napravljen masakar nad Bosnjacima i Siptarima, ili bolje receno; genocid. Vrijedajuci sa ovim aktom skoro dvadeset posto svojih gradana, te ocekujuci da tu istu zastavu, potomci masakriranih sa zadovoljstvom prihavate, onda su u zabludi.
Sila Boga ne moli, ali Bog silu ne voli.
Da se malo osvrnemo na “civilizovanu” Evropu, koja zahtjeva od medunarodno priznate Bosne i Hercegovine, da svoju zastavu sa ljuljanima zamijeni nekim zutim bojama. Isto je sa Republikom Kosovo, gdje je vecinski narod devedeset posto, ali zato sto su kao i Bosnjaci Bosne u vecini vjernici islama, moraju bit “pravicni” prema manjinama i zastavu zamijenit, ali za Crnu Goru to ne vazi. Zastave ove dvije mlade drzave nemaju na sebi nikakva vjerska obelezja, sem zutih ljuljana i dvoglavog crnog oral, ali sa krstovima se bez problema moze u Evropu.
Snovi se mirotvoraca na ovaj nacin ne ostvarju, pa pitamo; dali ce na tim prostorima ikad doci do gasenja bestijalnog ljuckog uma, koji je uvijek bio spreman da ravnodusno ponizava. ne priznaje covjeka drugacijeg vjerovanja, rusi sve ono sto je godinama podizao, ubijajuci i paleci, sto je ispod dna svakog razumnog ljuckog uma.
Daj malo prikocite, jer smo u trecem mileniju o kojem su sanjali mnogi mirotvorci svijeta sto ih je bilo i sa ovih prostora, ali ne sa zvanjem diplomate.
Da se nebi ubjedivali, jer je znano od vajkada da na Balkanu u velikom procentu žive ljudi kojima treba obuka iz dijaloga, a za cekanje nema vise vakta.
Arapska poslovica kaze:
“Cuvaj se zurbe jer ona uvijek dovodi do kajanja; onaj koji zuri govori prije nego sto nesto sazna, a odgovara prije nego sto nesto shvati, odluci prije nego sto nesto provjeri, kudi prije nego sto se u nesto uvjeri, ako je covjek kajat ce se“.

Od razumnog covjek se ocekuje da se prilagodi svijetu, a nerazuman ce uporno nastojati da svijet prilagodi sebi. Bas zbog toga moja gospodo, citavi napredak zavisi o razumnom covjeku, a i vrijeme je da dodje do ljuckog dijaloga te da se raspoznajemo po dobroti i ljuckosti, jer sve ostalo je odraz divljastva.
Istina je; da se godinama osporava istina o mnogim dogadajuma i ljudima u plavsko-gusinskoj dolini, pa je vrijeme da se prekine nepravedna sramna sutnja, o mracnim zbivanjima, gdje su bez traga i glasa nestale hiljade ljudi. Nestali su zbog toga sto su se molili istom bogu kao i njihove komsije, ali su bili prizvzeni drugom ucenju i vjeri islamu.
Ponovo trazimo, da bi crnogorska drzava i njene vlasti sprale sramotu sutnje sa lica, o dogadajima koje sav savremeni svijet osudije. Da zvanicno stanu uz dio svog naroda, koji je bio diskriminisan, a sad osjecanjo i emotivno pripadaju ideji demokratske Crne Gore, a to su Bosnjaci i Siptari, na koje treba racunati, jer nikad nijesu bili izdajnici, nego uvijek veliki ljudi.

GUSINJE-PLAV PRESS - NAMA SE NAJVISE VJERUJE

Redakcija (9. jun, 2009)

Tehnicki urednici i web dizaneri: braca Edvin i Edin Hot

Redakcija:

Rafet Hot Selim Cekic Nuki Lucevic Senad Sehovic Huso-Beli Brdakic Hamo Mulic.