Autor: Avdo Metjahic (USA) Onaj ko moze da cini, taj cini; onaj ko nemoze – Taj drzi predavanja, djeci u drugom razredu, kao gospodin Pjetrovic. Razmisljao sam dali da se ukljucim u diskusiju sa gospodinom Pjetrovicejm, ili ne, ali moja Koljindarska krvi, i ponos mi ne dozvoljava da cutim, specialno kad sam prozvat, na ovakav nacin. Gospodin Pjetrovic prije svega nije dobro procitao i razumio moj komentar, koji se odnosi na nosnju plasko-gusinskih Bosnjaka, a ne na njihovo porijeklo. Zao mi je da je gosp. Pjetrovic potrosio toliko vrijeme u istrazivanju, necega sto blage veze nema sa mojim tekstom objavljenim na ovoj stranici. Dok je ova sranica posjedovala svoj forum, ja sam dokazao nasim sugradanima, Siptarima nase Ljuge, a ne Albancima, da culah nije samo njihova kapa i to slikovito, a i da fes i gace nijesu Bosnjacki dio nosnje, jer su ga mnogi podanici Osmanskog carstva nosili, sto i on sam potvrdije u svom javljanju, ali izgleda da nije svjestan toga. Sta je ustvari gospodin Pjetrovic rekao sa tolikim slikama, sem sto se je zamrsili kao koza u lozar. Lijepo stoji u mom poslednjem postu, da mi nijesmo Albanci, jer ne zivimo u Albaniji, ali nijesmo ni Siptari, bar neki, poslednih nekolko stotina godina, i ako imamo zajednicko porijeklo, i to je sve. Odakle vama dokumenti da je culah grcka kapa, i sa tolikim slikama nije nista dokazao, jer i zidovi nose jamaku, koja lici culahu. Tesko mi pada, te nijesam uocio na prezentiranim slikama gospodina Pjetrovica, zidovskog rabina, pa i papu. Takode gospodin Pjetrovic prestavlja hadzisku kapu kao culah, sto je obicna sprdnja sa svojom religijom. Vidio snimak je istinit i potice iz Novog Pazara (Jeni Bazar), godina je tacna a i ljudi su pazarci ili iz okoline Pazara, sto ih ne cini Siptarima, a i nije rijec o nikakvim slugama, ili pak hamalima, kao sto sebi predstavljaju neki koji brane misljenje gospodina Pjetrovica. Na Bosnjackim Topracima ima samo jedna rublika koju ja uredjujem i to je: Bosnjacki Biseri, a na stranici Bosnjake Stranke nema ama bas nista da sam napisao, sem par pitanja na forumu, koje sam postavio uredniku te stranke, sto nikad nijesu odgovorili. Gospodine Pjetrovicu, ne dozvoli jeziku da grmi, ako ti snaga sapuce. Govoriti o mom bosnjastvu vi nijeste kompetentni, i nikad nece te ni biti, jer kad sam ja radio za bosnjastvo, ti i njih nekolicina sa knjige gostiju, nijeste znali dali ste, Jugosloveni ili Crnogorci , pa vjerujem i danas da ne znate sta je ustvari Bosnjakluk i Bosnjaci. Nije mi namjera da vas ponizavam, ali ne dozvoljavam i ne prhvatam onu nasu plavsko – gusinsku krilaticu, koju bi da koristite: “Stan miljko, ja to bolje znam”. Upamtite gospodine Pjetrovicu: Misljenja su kao ekseri, sto ih vise bijemo, sve se vise zabadaju. Da ponovim opet za citaoce ove stranice, da je culah, i caksire nosnja nasih djedova, koji su bili Bosnjaci, pa su ih tako nasi komsije, dajdzi i nipasi, Siptari nazivali, sa kojima imamo i zajednicke pretke Ilire. Naravno da je to i njihova nosnja koliko i nasa. Upamtite gospodo, da su nam Siprati jedini prijatelji i dovadzije na tom brdovitom Balkanu, specijalno nama Bosnjacima plavsko – gusinske Ljuge, kao velikom dijelu Bosnjaka Sandzaka, pa i Bosne. Da budem jasniji; jedan veliki dio Bosnjaka naseg memeljeceta vodi svoje direkno porijeklo od plemena velike i male Malesije, Keljmenda, Hota, Grude, Kastrata, Salje i drugih, kao i preci gospodina Pjetrovica. Albanci su gradani Albanije, oni sa Kosova su Kosovari, te oni svi zajedno su Siptari, koje Osmanlije prozvase, Arnauti, sto se mnogi Siptari stide tog imena, kao on sto se stidio imena Bosnjak, do skoro. Niti je Bosnjak pogrdno, sto mnogi Siptari misle, a Arnaut (Ar-naut) kad se prevede sa staro Turskog jezika bi znacilo; “ar” – stidan ili stramecan, a “naut”, bi znacilo vjeran, sto oznacava covjeka, sa “besom” sto je mnogi, koji se predstavljaju kao Bosnjaci nikad bese nijesu imali. Oladi bolan, jer tvoj muhabet nije bio samo smijesan, nego i dosadan, za svakok koji poznaje svoje porijeklo i historiju tog podneblja, pa samo mozete pricat i pisat, ovakve balade onim borovima i bukvama na knjizi gostiju, inace kod svjesnih ljudi, sve vam pada u vodu, i to mutnu. Kad bi procitali nasi stari ovo sto je napisao gospodim Pjetrovic, sigurno bi dobio ono nase tradicionalno: “Tut bra”. Pa samo da vas posjetim; gospodine Pjetrovicu, da se najbolje osjecam kad me gadaju i promase, sto je isti slucaj sa vasim komentarom. Napisa: Seneka “Ima ljudi koji zive bez ikakve svrhe i prolaze kroz zivot kao slamka rijekom; oni ne idu, njih nose”. Evo jedne nase anegdote za gospodina Pjetrovica. Mozda ce od nje i nesto naucit i to bez slika. Bili kopaci kukuruza, argati, pa jedan od njih vidjevši Ali-pašu kako ide putem upita prisutne: - Imalji junaka da opsuje majku Ali-paši, da mu dam dvije puške malje u opkladu! Jedan od argata se javi, da ce on opsovat Ali-pašu, i tako puce opklada, kad paša dode džadom iznad njih, ovaj se ispravi te viuknu iz sveg glasa: - Ooooo, Ali-paša! Stade paša i pratnja za njim, pa se odazove: - Bujrum junacino! - O da ti jebem majku!- viknu ovaj, da ga svi cuju, pa i citavo selo. - O popola more, - odgovori Ali-paša. - O nema samo dvije, jedna meni a druga bratu, - odgovori ovaj, našta ce mu paša: - O neka su vi sretnje more! Za gospodina Sahmanovica: Da ste gospodine Sahmanovicu, malo bolje procitali i moj komentar sigurno se nebi meni obracali, nego bi vise paznje posvetili pisanju Pjetrovica, koji je dosta napisao, ali nista nije rekao, nego samo potvrdio ono sto sam ja vec mnogo puta izjavio. U mom komentaru, na koji se osvrnuo gospodin Pjetrovic, ima slika i popa iz Kuca, kao dokaz, da nosnja jedne skupine ljudi, nemoze da se okarakterise, da pripadaju nekom drugom narodu. U ovom slucaju izimam mog djeda Koljindara koji se je oblacio u caksirama i nosio culah, „calmu“ turban, pa prema calmi ga nemozemo svrstati u avganistanca, ili sa culahom da je Siptar. Arapska poslovica kaze: „Cuvaj se zurbe jer ona uvijek dovodi do kajanja; onaj ko zuri govori prije nego sto nesto sazna, a odgovara prije nego sto nesto shvati, odluci prije nego sto nesto provjeri, kudi prije nego se u nesto uvjeri“. |
Redakcija (9. jun, 2009)
|