www.Gusinje-Plav.com

MIRIS SKICKE LIPE

Napisao: Becir-Beco Sahmanovic (Stockholm)
Obradova me nas zavicajac, gospodin Izet Damjanovic posiljkom dva broja naseg lista “Izvor“. I jos pride, knjiga pjesama “Cekajuci proljece“ autora, gospodina Ramiza Cirikovica. S vremena na vrijeme citao sam njegove pjesme i iskreno govoreci, uvijek su me osvjezavale, podsjecale na meni bliske zavicajce, na ljepote zavicaja, na govor i razgovor plavsko-gusinjske ljuge.
Citam zbirku,i povracam se ponovo,malo je jedan navrat,pa opet otvaram stranice i ponovo listam i citam.Htio bih jos vise i vise,da saznam jos nesto sto nije napisano, a meni nekako fali, kao da je toga dosta izostavljeno, kao da knjiga ne bi smjela da ima kraj... Onda zastanem i lagano ulazim u Ramizov vremeplov:

- Tesko se skolovao pjesnik,iznosena vehta kosulja, opanci od volujske koze, duboki snjegovi, svakojaka oskudica...Prisjecam se naseg skolovanja. Islo se , kako se to kod nas kaze „prsimice“. Kasnije sam to uporedjivao sa onim cesto procitanim rijecima “juris na nebo“. Tako je bilo sudjeno da nadnicari, kosaci, prasioci tisnu svoju djecu u teska i oskudna vremena, kako bi se doslo do znanja. Ramiz nije zaboravio svoje roditelje, oni su ostali u dubokom sjecanju, jer su bili putokaz, uzor. Davali su snagu da se istraje, da se sve teskoce savladaju, da se dodje do cilja. I uspjelo se. Mirise lipov cvijet sa skicke lipe i puni pitomu dolinu opojnim mirisom.A pjesnik zamisljen biljezi:

Puno si nam snage
U djetinjstvu dala,
Za utjehe drage,
Tebi lipo hvala.

Spusta se vece, pjesnik je zamisljen, daleko je od zavicaja. Tamo je ostalo nesto za cim njegova dusa pati. Ne mogu zivjeti bez tebe, kaze. On je u tudjem gnjezdu“, ali ga je zavolio, tu je nasao svoj mir, pise, stvara.
Inspirisu ga miris lipe, pa latice behara od skickih piskavica, jutarnja rosa, ostri grebeni iznad Hridskog jezera obasjani zadnim zracima sunca, prisjeca se snjegova i babinopoljske mecave, predanja i pripovijedanja sa dugackis posjednika, ratova i stradanja, saldzija i moskardzija ...Kako sve to podstice mastu, klese majstorske strofe...
Sa velikim ushicenjem pise o svojim uzorima, akademcima Huseinu Basicu i Zuvdiji Hodzicu. Cesto mu misao zastadne, podseti se na Husove rijeci:
- Kako je u mom Plavu sada ljeto s hiljadu imena i mijena,u kom neces naci ni jedan dan bez cistog daha planine,nijednu noc bez rose,koja okupa i spere rdju zivota,obrise kaljave tragove kuda je prosao covjek i ostavio nered za sobom. Kao da neka nevidljiva ruka vraca ponovo sve na svoje mjesto,daje prvobitni izgled,sjaj...Cisti ljudski nehat-

A,onda ponavlja u sebi Zuvdijine misli:
- Prozor radnje „Tempo“ Kalman je pretvorio u izlog...Tu je slika clanova DTV“Partizan“ sa Sucom Ibrahimagicem, slika Alja Hota, Haka Bektesevica sa puskomitraljezom, gusinjske partizanske cete...
Davidov i moj kutak je Gusinje. Ima ga na mapama i tamo gdje su Prokletije najvece i najblize zvijezdama. Ako hocete da ga nadjete, one ce vam osvijetliti put...-

Tamo gdje se stampa nas list “Izvor“, gdje se okupljaju nasi zavicajci predvodjeni Semsom Djesevicem i profesorom Skenderom Bajrovicem, tamo je i „Seljak iz Skica“, kako za sebe zna reci pjesnik Ramiz Cirikovic. Nije samo pjesnik, on je vise od toga jer zivi sa nama,sa krajolicima odakle je ponikao,sa mislima koje su jednostavno iskazane,ali su pune necega sto je duboko, sadrzajno, produhovljeno, inspirativno...
-Svi smo mi varke,svi smo mi putnici. Hemingvej bi rekao.“Ne pitajte za kim zvona zvone...Ona zvone za vama dragi citaoci. A Ramiz to isto jos slikovitije kaze:
Hej putnice kuda hitas
Mislis na kraj svijeta doci
Ako mene starog pitas
Nemoj hitat, neces moci.
Seljak, ali filozof, popularni pjesnik-nas Ramic Cirikovic...

Stockholm, 13. decembar 2010.godine

GUSINJE-PLAV PRESS - NAMA SE NAJVISE VJERUJE

Redakcija (9. jun, 2009)

Tehnicki urednici i web dizaneri: braca Edvin i Edin Hot

Redakcija:

Rafet Hot Selim Cekic Nuki Lucevic Senad Sehovic Huso-Beli Brdakic Hamo Mulic.