Autor;Zufer S Bektesevic (Visnjevo – Gusinje ) - Sweden
Ovu svoju Gusinjsku pricu pocinjem, bez koristi za sebe ili vas, vec iz potrebe za ovu nasu dijecu da shvate ljepotu Gusinja i dobrotu Gusinjana i da ostane zapis o tim, ljepim vremenima koja se nece vise ponoviti – nazalost - mozda nisam u pravu.
Svjestan sam da pisem zapletano jer nisam pisac,ruka polahko drhti i sve ce biti posteno kolko mogu, kolko iko moze , jer pocinjem da sumnjam da su iskrenost i postenje isto, iskrenost je uvjerenost da pisem istinu, a postenja ima mnogo, ali tih moji dragih Gusinjani su postenja koja se mogu naci samo tamo u to nase drago Gusinje i nigde vise. Mnogi se nece sloziti samnom, sto je i normalno, jer nisu bili tamo. Kad budu doziveli kao ja onda ce se oni sloziti samnom i napisat jednu kolumnu o Gusinjskoj dobroti.
Setih se moje mladosti ”Ah ” i Gusinjskog rahatluka, ljepote i asikovanja nikad kraja. Mojoj ljepoti niko nije bio ravan, svakog sabaha sam isao na izvor da se umije i da upijem ljepotu izvora u sebe i budem ljep i poznat kao moj smaragdnih izvor i da se divim svojoj ljepoti na cistoj prozracnoj smaragdnoj vodi, Gusinjskog izvora, ali nisam uspeo, izvor je uvjek bio ljepsi od mene, na drugima je da pokusaju kao i ja, ali da ce da uspiju jedno veliko ” ? ”.
Zato sam se divio sam sebi, sam sa sobom, a moj preljepi izvor se cudio mojoj masti i fanatizmu o mojoj ljepoti, a on polahko, ali sigurno zubori ka svom cilju. Moj smaragadni dragulj koji nikad nece izgubiti sjaj i svoju ljepotu, ako ga budemo znali cuvati u odnosu na mene koji pohlako ali sigurno koraca u svoju starost a ljepotu uzela Gusinjska vila. Vracajuci se predivnim sokakom i tihim koracima prema carsiji mog najlepseg mijesta i susrecao, sam pored bunara, haslama i na proskama nagnude prelijepe Gusinjke vile, lijepe i tanane sa vjedzama kao pijavice, a glave bijele kao grude sira i divio se njihovim plavim ocima, kao sto je safir na prstu moje becarske ruke. Majke su im iz Plava, ali bilo je ih oni koje su bile zelenooke kao sto je smaragd na najlepsem Gusinjskom izvoru. Sve su me tako ljepo gledale i upijale se u moju ljepotu u njihovim ljepim ocima, a ja nafaklija se divio svojoj ljepoti i mojoj kosulji od bijele svile navezane zlatnim koncem koju sam dobio na poklon od jedne predivne, lijepe Parizanke, koja je imala predivno ime a poznato prezime. ”Ah! ” jos radila je kao manekenka u Dioru, onda mozete zamisliti kolko je bila ljepa, al` ne kao Gusinjske dzevojke. I tako zaljubljen u sebe stigo u poznatu carsiju na svijetu u kojoj su se svi znali i poznavali, tu sreto svog Komesara, koga je svako u Gusinje poznavao, bio je legenda, koja se nece vise roditi. Ja mu nazvah selam a on meni "slusaj ti Ramagonovicu!!". Tako nas je sviju zvao koji smo zivjeli van lijepog Gusinja. "Nocas smo pozvati na veceru kod moji prijatelja i nemoj kasniti nego da te vidim tacno u 7, neces zaboraviti Ramaganovicu do 7 nocas, hadalju plavski”, jer mi je majka iz Plava. Svi smo ga postovali jer je bio dusa od covjeka i veliki šaldzija, kakvog nije bilo u nase pleme, ni mrava na dzadi nebi sgazio, kolko je bio dobar i drag, samo smo mi to znali.
Stigosmo pred kucom njegovih prijatelja, koji nas toploh primise i uvedose kao mlade u veliku bijelu sobu, u kojoj su bili pozvani i drugih gosti. Svi ustadose kad se pojavi Komesar, kao da je neko komandovao, a to je adet i postovanje kojeg ponegde ima nazalost, manje i manje. Ja sedoh na bijeloj kurbanskoj posteciji na vrh sobe kao stari covjek i ako je meni tada bilo 22 god. Dugo se vodila rasprava hocel kiša pasti ili ne. I taman negdje oko 20 sahti, donesose dzugum, lavor i veliki sareni peskir i oprasmo ruke,zatim postavise bijeli sofrabes koji je na ivicam svojih rubova imao nekoliko lijepih ruza kao da su sada ubrane iz prelijepih Gusinjski basci, na predivnom Gusinjskom cilimu sa mnogo prelijepih sara koje su vredne Gusinjske dzevojke iskale za udadbu svoje komsinice. Preko sofrabesa postavise veliku Gusinjsku sofru, oko koje je se moglo okupiti najmanje 15 ljudih. Ja sedoh pored svog adza, koji nije znao ko sam ja. Kao prvo donesose veliku casu u kojo je bila prava corba iz koje smo svi jeli, zatim veliku bakrenu kalajisanu tepsiju pilava sa velikim sahanom mesa, mozete samisliti a kakvom se mirisu radilo, kao da je neko zambak uneo u veliku sobu koji je opijao sve nas. Moj adzo kao nastariji po Gusinjskom adetu je delio meso, ja koji sam sedeo pored njegove desne ruke, poceo je da deli meso kao sto stari sat iza moji sicusnih ledza ide svojim smerom, tako da sam ja i on ostali zadnji kad je u pitanju meso, na dnu sahana ostalo su samo dva velika parceta mesa za najmanje cetiri osobe, ja dobih parce koje je imalo kost a za njegove i sad neznam, znam rece uh sto je vruce parce ”vrag ga odneo”. Tokom jela gledao me kako se deveram sa vrucim parcetom mesa i onako slobodno kao po jetimcu i ako nije znao ko sam ja, posapta me njegovom velikom masnom rukom, kao mojih cetiri, po mom sicusnom ramenu i rece: "Jedji vraze! Vidis kako si mrsav." Tok trenutka sam se okrenuo kao ringisbil na Bedlak i setio se svoje bijele kosulje da ne ostane masna fleka od njegove postene masne ruke. Svo vreme sam misli na kosulju i njen predivni vez ,ali vrag nije odneo salu, dolazi velika tepsija pite, i velikim sahanom kiselog mlijeka koji se zutilo kao limun na suncu. Sada na scenu stupa moj predivni adzo sa njegovim cistim, masnim rukama, hvata pitu, kao veslo po Plavskom jezeru, kao pravi Gusinjski veslac koji juri ka cilju. Tako je doslo i meni moje hise koje se nije razlikovalo od drugi. Onda moj dragi postovani adzo rece: "Ovo ti moras pojest ako zelis da budes pravi momak za zenidbu, a ne kao makanja i nijedna te gusinjska dzevojka nece uzet". Njegov brat mu rece:
Komesar: "Oh` Azeme! Znas li ti ko je on?"
Azem: "Ne vala Komesare!"
Azem: 'Al nista vrag ne jede, samo se pitam od dzega zivi."
Azem: "Sta rece Dzema?' - upita Azem brata. "Ko bih ovaj? Ja prvi puta ga vidim pored sebe". Komesar: "Oh Azeme! Ovo je unuk Redza Begovog". Azem: "Sta veljis? Pa sto mi ne rece vraze ranije da mu bolje parce mesa dam. Odih da te tvoj adzo zagrli i poljubi."

Tog trenutka je zeleo svu svoju postenu dusu, i gostoprimstvo da preda meni, jer takav je Gusinjski covjek bio i ostao. Nije bilo vece radosti za mene te veceri, jer jetimce treba pomilovati i ukazati na ocinsku ljubav koju nisam imao, jer nas je otac rano ostavio i ako neznam sta je ocinska ljubav, ali je Gusinje i Gusinjani su pokusavalo za trenutak ukaze tu ljubav kao sto su to radili svojski moj remetlji dzeda ”Baba i rah bijaca Ljolja, kao i rah. adzo Jonuz. Sad sam zaboravio na kosulju sve mislim na susret kod crne vrbe, a trebalo bi da se zove ”ašik vrba” jer veceras tacno u 5 do 23 treba da se sretnem sa jednom predivnom Anadolkom koja je vec sinoc dosla u njeno i moje Gusinje nasih predaka. E, sad dolazi šlag na torti i ako je adzajlija vec na sofri. Moj nezaboravni rodzak kaze:
-"Eh bogami nocas si moj musafir, ides samnom pravo u Krusevo i tamo ima omladine". -"Nemoj ako boga znas! moj dobri adzo, docicu ja sutra. Ne bogami ako treba nosicu te do kuce ka tovar sena."
Od domacina sam dobio kao peskes jednu gurabiju, jest lijepa, ali nije na gurabiju moje strine Brahovice, koja je to pravila na njen tajnoviti svojstven nacin sto bih moj rah. ”Baba” rekao: Ovo bi i mrtva usta pojela, znam da je iz velikog plemena Hota, rahmet dusa njoj i adzo Brahu kojeg je moj reh Baba najvise cenio. I tako bih kako stariji velju, stigosmo pred kucom mog predivnog adze koji imase kucu na predivnom mjestu. Lijepa kuca spolja a jos ljepsa i cistija unutra. Sta reci o hizbi! Blago toj kravi i junici sto zivese tu. Gore na spratu raj medzu rajevima kao u dzenet, sve u bijelo, cistoca se oseca i u šašovcima. Strina i umiljata zdrava fina dijeca kad su me vidjeli kao da je dosao Bajram u njihovoj kuci, njegov sin moje godiste , da me nosi na malom prstu. Svo vreme gledam na vrbu i moju tuznu ljubav. Ona ceka i suze lije a ja jadan i tuzan, suze svoje krijem, sto nisam pokraj nje. Rani sabah, jos nije ni osamnulo, kad prvi horoz jos nije zakukurikao propudime zubor potoka koji je prolazio tu pored njihove kuce, kao u americkim filmovima .Uspeo sam da se docepam odlaska i ako je njima bilo drago da ostanem jos koji dan duze .Vracajuci se svom Gusinju prolazim sokakom, kojom sam prolazio juce i ponovo susrecem prelijepe Gusinjske dzevojke koje me vise ne gledaju kao juce , jedino sto na sebi nemam vezenu bijelu kosulju vec obicnu bijelu majcu. Tek sam nakon pet godina svatio da je njih vise interesovala vez na kosulji neko moja ljepota, jer njima je trebao urnek da naprave jelek od zlatnog konca za njihovu kanu,da nebih masnih rukuh na mojoj kosulji i dalje bi vjerovao i divio se svojoj ljepoti , ali sam na kraju te pete godine svatio kolko je znacilo Krusevo i jos znaci u mom zivotu, te se ozenio sa mojom dragom zelenookom koja me tada nije cekala kod vrbe, vec na neko drugo mijesto u Ljackovica laze. Bilo je tako ljepo, u stara bi vaktil vremena, kada smo cak i lose zivjeli, ali smo uzivali u tome. Otici cu i ja jednog dana, zatvoriti oci a mladima ostaviti za trenutak ljepotu naseg Gusinja. Svojom drhtavom rukom, i suznim ocima napisa, ovu moju kolumnu, jedno veliko Hvala moje drago Gusinje.Rahmet im dusa! predivnim mojim rodzacima: Dzemi - komesaru, Azemu, komesarovom bratu, Hako Muharemov, braca: Isljamu, Rizu, Husu -Alji babi – Smaljovi, braca Šabu, Sulju i Redzu Nasovi, Haljilju i Ademu Aljovom, Dzemi Šaba Nasovog, braca Suljo, Suco i Huso Fejzovi. Muratovom ocu, Ferizu, Brahu Mehovom i Brahu Dinovim, Redzo Braha Mehovog, a kao po najvise jednoj predivnoj – predivnoj rah Paši, majki jednog velikana iz Gusinja – Redza kompozitora, i sad u ovim godinama osjecam njen nežni dodir bijeli rukuh koji me miluje, kao po ” jetimcetu", jer je i ona znala sta znaci biti jetimce i svim mojim dragim postovanim i uvazenim Gusinjanima kojih vise nema,neka im se dragi Allah dz.s smilije . Mir njihovim predivnim dusama, koji jos zive u meni.

Hvala!

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKOGUSINJSKI CNN